Kontaktirajte nas.
Pišite nam na: portal@polis.ba
Govor svetog oca Leona XIV. povodom šezdesete obljetnice Nostra Aetate
Hoditi zajedno u nadi
Kao vjerski poglavari, vođeni mudrošću vlastitih tradicija, imamo zajedničku svetu odgovornost: pomoći našim vjernicima osloboditi se okova predrasuda, srdžbe i mržnje; pomoći im izdignuti se iznad egoizma i autoreferecijalnosti; pomoći im prevladati pohlepu koja uništava i dušu i Zemlju
Hoditi zajedno u nadi
Govor svetog oca Leona XIV. u povodu šezdesete obljetnice Nostra Aetate
Dvorana Pavla VI.
Srijeda, 28. listopada 2025.
Poštovani poglavari i predstavnici svjetskih religija, uvaženi članovi diplomatskog zbora akreditirani pri Svetoj Stolici, draga braćo i sestre,
neka mir bude s vama!
S radošću i dubokom zahvalnošću upućujem vam srdačne pozdrave i iskreno vam zahvaljujem na vašoj nazočnosti na ovoj svečanosti povodom vizionarskog dokumenta Nostra Aetate. Tema večerašnjeg susreta glasi: „Hoditi zajedno u nadi.“ Prije šezdeset godina posijano je sjeme nade za međureligijski dijalog. Vaša večerašnja prisutnost svjedoči da je ovo sjeme izraslo u jedno moćno stablo, čije su se grane toliko raširile da nude zaštitu i donose obilne plodove međusobnog razumijevanja, prijateljstva, suradnje i mira.
Već šezdeset godina muškarci i žene nastoje Nostra Aetate pretvoriti u stvarnost. Oni su sjeme zalijevali, njegovali i čuvali tlo. Neki su čak i dali svoj život, kao mučenici za dijalog, suprotstavljajući se nasilju i mržnji. Danas ih se sjećamo sa zahvalnošću. Kao kršćani smo, zajedno s braćom i sestrama drugih vjera, to što jesmo zahvaljujući njihovoj hrabrosti, znoju i spremnosti na žrtvu.
U tom smislu, iskreno vam zahvaljujem na suradnji s Dikasterijem za međureligijski dijalog, Komisijom za vjerske odnose sa židovima pri Dikasteriju za promicanje jedinstva kršćana i Katoličkom crkvom u vašim zemljama. Hvala vam što ste prihvatili naš poziv i što se svojom prisutnošću uveličali ovaj događaj.
Braćo i sestre, vaše prijateljstvo i poštovanje prema Katoličkoj crkvi očitovalo se posebno u vrijeme bolesti i smrti pape Franje kroz iskrene poruke sućuti koje ste poslali, kroz molitve u vašim zemljama i prisutnost onih koji su mogli sudjelovati na njegovom pokopu. Isto se prijateljstvo očitovalo ponovno u vašim čestitkama povodom moga izbora za papu te u prisutnosti nekih na misi na početku moga pontifikata. Sve ove geste svjedoče o našoj dubokoj i trajnoj povezanosti, povezanosti koju njegujemo s velikom ljubavlju. Budući da je Nostra Aetate ojačala naše međusobne veze, duboko sam uvjeren da njezina poruka i danas ima veliko značenje. Stoga, osvijetlimo neka njezina najvažnija učenja.
Na prvom mjestu, Nostra Aetate nas podsjeća da se ljudski rod sve više zbližava te da je zadaća Crkve promicati jedinstvo među ljudima i narodima (usp. br. 1).
Na drugom mjestu, ukazuje na ono što zajedno imamo. Pripadamo jednoj ljudskoj obitelji – jednoj po porijeklu i po konačnom cilju. I, povrh toga, svaka osoba traži odgovore na neizrecive misterije ljudskog postojanja (usp. br. 1).
Na trećem mjestu, sve religije svijeta traže način kako odgovoriti na nemir ljudskog srca. Svaka na svoj način nudi učenje, način života i svete obrede koji njihovim sljedbenicima pomažu doći do mira i smisla života (usp. br. 2).
Na četvrtom mjestu, Katolička crkva ne odbacuje ništa što je u ovim religijama istinito i sveto, jer to „odražava zraku one Istine koja osvjetljuje sve ljude“ (br. 2). Gleda ih s dubokim poštovanjem i poziva svoje sinove i kćeri da u dijalogu i suradnji prepoznaju, čuvaju i promiču ono što je duhovno, moralno i kulturno dobro u svim narodima.
Konačno, ne smijemo zaboraviti kako je tekst Nostra Aetate nastao. Papa Ivan XXIII. prvotno je ovlastio kardinala Augustina Bea da Koncilu predstavi traktat koji bi opisivao novi odnos između Katoličke crkve i židovstva. Možemo stoga kazati da je četvrto poglavlje, ono posvećeno židovstvu, srce i generativna snaga cijele Deklaracije.
Po prvi put u povijesti Crkve imamo doktrinarni tekst s nedvosmislenom teološkom osnovom koji ilustrira židovske korijene kršćanstva na biblijski utemeljen način. Istovremeno, Nostra Aetate (br. 4) zauzima čvrstu poziciju protiv svih oblika antisemitizma. Tako nas u sljedećem poglavlju Nostra Aetate uči da ne možemo istinski zazivati Boga, Oca svih ljudi, ako se odbijamo na bratsko-sestrinski način odnositi prema svakom muškarcu i ženi, stvorenima na sliku Božju. Crkva doista odbacuje svaki oblik diskriminacije ili zlostavljanja na temelju rase, boje kože, društvenih okolnosti ili vjere (usp. br. 5). Ovaj nam je povijesni dokument otvorio oči za jednostavan i dubok princip: dijalog nije ni taktika ni oruđe, nego način života – putovanje srca koje mijenja sve uključene, i one koji slušaju i one koji govore. Tim putem ne idemo odričući se vlastite vjere, nego ostajući čvrsto ukorijenjeni u njoj.
Autentični dijalog se ne rađa iz kompromisa, nego iz uvjerenja, odnosno iz dubokih korijena same vjere koja nam daje snagu da drugima pružamo ruku s ljubavlju. Šezdeset godina poslije, poruka Nostra Aetate je urgentnija nekog ikada. Za vrijeme apostolskog putovanja u Singapur, papa Franje je na međureligijskom susretu ohrabrio mlade ovim riječima: „Bog je Bog sviju. I budući da je Bog Bog sviju, mi smo svi djeca Božja“ Međureligijski susret s mladima, 13. rujna 2024.). Ovo nas potiče da gledamo onkraj onoga što nas dijeli te otkrijemo ono što nas sviju ujedinjuje. Međutim, živimo u svijetu u kojem je ova vizija često pomućena. Gledamo kako se zidovi ponovno dižu između naroda, vjera, čak i susjeda. Buka ratova, rane siromašnih i krik Zemlje podsjećaju nas na to koliko je još uvijek krhka naša ljudska obitelj. Mnogi su se umorili od obećanja, mnogi su zaboravili kako se više nadati.
Kao vjerski poglavari, vođeni mudrošću vlastitih tradicija, imamo zajedničku svetu odgovornost: pomoći našim vjernicima osloboditi se okova predrasuda, srdžbe i mržnje; pomoći im izdignuti se iznad egoizma i autoreferecijalnosti; pomoći im prevladati pohlepu koja uništava i dušu i Zemlju. Na ovaj način možemo voditi naše ljude kako bi oni postali proroci u ovome vremenu, glasovi koji prokazuju nasilje i nepravdu, zacjeljuju podjele i naviještaju mir svoj braći i sestrama.
Katolička crkva ove godine slavi Svetu godinu nade. I nada i hodočašće zajednički su svim našim vjerskim tradicijama. Put kojim nas Nostra Aetate poziva da nastavimo dalje jest hoditi zajedno u nadi. Čineći tako, događaju se čudesne stvari: srca se otvaraju, grade se mostovi i novi putovi ondje gdje se ranije činilo da je to nemoguće. Ovo nije stvar samo jedne vjere, jedne nacije niti čak jedne generacije. Sveta zadaća ljudskog roda je održati nadu živom, održati dijalog živim i održati na životu ljubav u srcu svijeta.
Moja braćo i sestre, u ovom ključnom trenutku povijesti povjereno nam je veliko poslanje: probuditi u svim muškarcima i ženama smisao za ljudskost i za sveto. Upravo iz ovog razloga, dragi moji prijatelji, mi smo se okupili na ovom mjestu – s velikom odgovornošću kao vjerski vođe, da ljudskom rodu – često pogođenom očajem – donesemo nadu. Prisjetimo se da molitva ima snagu promijeniti naša srca, riječi, djela i svijet. Ona nas obnavlja iznutra, raspirujući u nama novi duh nade i ljubavi.
U tom smislu podsjećam na riječi svetog Ivana Pavla II, izgovorene 1986. u Asizu: „Ako svijet želi opstati te muškarci i žene žele u njemu preživjeti, to mu neće uspjeti bez molitve“ (Govor predstavnicima Crkve, crkvenih zajednica i svjetskih religija, 27. listopada 1986.).
Stoga vas sve pozivam da na trenutak zastanemo u tihoj molitvi. Neka mir siđe na nas i ispuni nam srca.
Izvor: vatican.va, prijevod: Jozo Š., polis.ba