Dijabolični trovači medijskog prostora

Pojam đavao predstavlja personifikaciju zla, neprijatelja ljudima i Bogu, palog anđela i glavnog antijunaka u mitologiji monoteističkih religija. Ovaj pojam vodi podrijetlo od grčke riječi διάβολος koja se može prevesti kao „razdjeljivač, klevetnik, lažac, onaj koji izokreće činjenice“, a ova riječ opet potječe od glagola διαβάλλω sa značenjem „razbacati, klevetati, difamirati“. Zanimljivo kako osnovni glagol βάλλω („bacati“) sadržan u gore spomenutim pojmovima u svojim raznim izvedenicama tvori mnoge riječi koje danas koristimo poput balistike, metabolizma, anabolika, hiperbole, ali i riječi za loptu u mnogim europskim jezicima (lopta kao predmet koji se baca, otuda naša posuđenica fudbal).

Od gore spomenute riječi διάβολος potječu pojmovi za đavla u mnogim europskim jezicima: engl. devil, njem. Teufel, fr. diable, ital. diavolo itd. U religijama postoje razilaženja da li se zaista radi o osobnom nadnaravnom biću koje predstavlja utjelovljenje vrhovnog zla ili pak o antropomorfnoj projekciji najgorih ljudskih osobina i postupaka. Kako god, izvorno značenje grčke riječi διάβολος nam pomaže razumjeti osnovne odlike đavolskog, dijaboličnog djelovanja: unošenje razdora među ljude putem difamiranja, klevetanja, izmišljanja laži i pervertiranja, izokretanja istine. Nažalost, naš ovdašnji medijski prostor zagađen je brojnim medijima koji objedinjuju sve gore nabrojane odlike dijaboličnog djelovanja.

Jedan od medija s najgušćom koncentracijom i kontinuitetom dijaboličkih tekstova u kojima se ljude difamira, kleveće, u kojima se izmišljaju najgnjusnije laži, a istina izopačava i izokreće kako bi se širila međuetnička i međureligijska mržnja jest sedmični bilten i web-portal Stav. Dovoljno je iščitati samo uzorak tekstova povezanih s hajkom na urednika portala Prometej Franju Šarčevića u zadnjih nekoliko tjedana: u tim tekstovima je sadržana zastrašujuća količina laži i mržnje (nije to naravno bio jedini medij s kojeg su se širile klevete, bilo je i drugih poput portala Slobodne Bosne, Istrage, Patrije…). Ovaj dijabolični portal konstantno kleveće Franju Šarčevića i proglašava ga UZP-ovcem, tj. protagonistom hrvatskog nacionalizma hercegbosanske provenijencije i zagovornikom ratnih zločina počinjenih od strane te politike nad bošnjačkim stanovništvom. Radi se o notornoj laži: o tome svjedoče desetine kritičkih tekstova koje je Šarčević napisao o hrvatskom nacionalizmu, a svega nekoliko dana prije početka hajke je u gostovanju na N1-televiziji izjavio kako „bi za Hrvate u BiH bilo najbolje da se HDZ nije nikada ni rodio“! To Stavovi novinari sve znaju, oni nisu zavedeni, ostrašćeni ili loše informirani pa da iz neznanja pišu o Šarčeviću kao hrvatskom nacionalistu, nego oni svjesno i hladnokrvno lažu i kleveću Šarčevića, pri tom nastojeći s dijaboličnim karikaturama i fotošopiranim fotografijama skrenuti pažnju s činjenica te što više podgrijati emocije i navući bijes i mržnju javnosti na Šarčevića.

Izvorno značenje grčke riječi διάβολος nam pomaže razumjeti osnovne odlike đavolskog, dijaboličnog djelovanja: unošenje razdora među ljude putem difamiranja, klevetanja, izmišljanja laži i pervertiranja, izokretanja istine. Nažalost, naš ovdašnji medijski prostor zagađen je brojnim medijima koji objedinjuju sve gore nabrojane odlike dijaboličnog djelovanja.

Nakon što su prethodno fotošopirali Šarčevićevu sliku na zastavu Herceg Bosne uz podmuklu kvalifikaciju Kinder Franjo iz Rame (što je aluzija na zloglasnu vojnu jedinicu HVOa koja je u Rami počinila zločine nad Bošnjacima) i nakon što su uz sliku vojnika HVO-a ispred zapaljene bošnjačke kuće u Prozoru napisali kako je to Franjin uzor iz djetinjstva, sada se otišlo korak dalje. Naime, Patria (nap.ba) je objavila, a Stav oduševljeno prenio tekst „Sarajevo između Karadžića i Šarčevića“, da bi ubrzo na Twitteru osvanula i montirana fotografija u kojoj Franjo Šarčević i Radovan Karadžić čine dvije polovine istog lica! Nedostaje još samo otvoren poziv da se pronađe Šarčevića i s njime se obračuna.

Daleko od toga da je ovo prvi put da Stav vodi kampanju mržnje protiv Franje Šarčevića: prije manje od dvije godine isti je portal nazivao Franju Šarčevića i njegovu suprugu Lejlu „karcinomima“ dodajući kako je „obaveza nadgledati karcinome i raditi sve na sprečavanju njihove metastaze“. Novost su, međutim, intenzitet i trajanje hajke u kojoj je s vremenom sudjelovao sve veći broj ljudi i koja se nije smirila nekoliko tjedana. Već danima Stav slaže drva na lomaču za Šarčevića i raspiruje plamen srdžbe među svojim čitateljima.

Jedna od ključnih točaka optužnice protiv Šarčevića tiče se jedne druge riječi koja također potječe od gore spomenutog grčkog glagola βάλλω: radi se o riječi „simbol“ (grč. συμβάλλειν – povezivati, spajati). Simbol je u staroj Grčkoj bila pločica s osobnim znakovima koju je domaćin davao određenom gostu na rastanku i koja se razbijala na dvoje da bi svatko zadržao po jedan dio po kome bi se mogli prepoznati pri ponovnom susretu. Radi se, dakle, izvorno o nečemu što treba spajati i povezivati ljude i po svom sadržaju ovaj pojam predstavlja suprotnost pojmu διάβολος. No, dijabolično djelovanje ne miruje ni kad se radi o simbolima pa ono konstantno nastoji simbole zloupotrijebiti, izopačiti njihova značenja i izokrenuti njihovu funkciju povezivanja ljudi u sredstva za unošenje razdora među ljude. Tako u današnjoj BiH vjerski i etnički simboli služe ponajprije da se drugome pokaže mišiće, da se zapiša teritorij na kojem drugi nije dobrodošao, da se kroz megalomanske građevine i manifestacije simbola zaplaši i ponizi drugi i drugačiji. A onima koji ukazuju na takvu zloupotrebu simbola odmah se podmeće laž kako mrze i vrijeđaju spomenute simbole.

Tako se i Franji Šarčeviću podmeće „djelo uvrede državnih simbola“, kako to formulira Nenad Filipović u jednom svom nedavnom tekstu na Stavu. Još jedna laž i podvala: Šarčević nije nigdje i nikada pisao protiv državnih simbola, nego o zloupotrebi simbola i o zloupotrebi djece u svrhu jeftinog političkog populizma i samopromocije. Ono što Šarčević jest napisao i što je bio povod za cijelu hajku koja se digla na njega je kritički osvrt na Facebooku na fotografiju sarajevske gradonačelnice Benjamine Karić u društvu dječaka predškolske dobi odjevenog u vojnu uniformu i s beretkom na kojoj je ratni grb Armije BiH. Šarčević je napisao kako je ta fotografija „simbol jednog beznadežno bolesnog društva“, a hajka koja se digla na njega nakon te objave samo je potvrdila žalosnu istinitost njegove objave. Od uvrijeđenog oca djeteta na slici koji ne vidi ništa problematično u tome da svoje malo dijete odijeva u vojnu uniformu, stigle su prijetnje i najave kako će doći po Šarčevića da ga ukloni s fakulteta na kojem predaje. Prijetnje su stigle i od Koordinacije temeljnih boračkih organizacija Armije BiH, koja je Šarčevića najprije proglasila protivnikom BiH i Bošnjaka kojem smetaju ljiljani, a onda mu zaprijetila „odlučnošću, sposobnošću i brojnošću“, kao da se radi o objavi rata generalu neprijateljske vojske koji se s vojskom utaborio nedaleko od Sarajeva, a ne o novinaru i profesoru matematike. U jednom trenutku Šarčević je čak optužen da „pokreće hajku na bosansku djecu zbog 1. marta“ i da „mrzi djecu iako je plaćen iz budžeta“!

Među južnoslavenskim nacionalizmima ima povijesnih i kvantitativnih razlika, no te razlike nipošto nisu kvalitativne: opći obrazac djelovanja svih ovdašnjih nacionalizama je separatizam i iredentizam kad su u manjini, te mimikriranje kao zahtjev za „građanskim uređenjem“ i državotvorni patriotizam kad su u većini. Svaki od njih je sposoban eliminirati drugoga samo ako mu se pruži prilika i ako se steknu povoljni povijesni i kontekstualni uvjeti.

Sve je to rezultat Stavove propagande i dijaboličnog izvrtanja činjenica, ovaj portal je ili direktno odgovoran ili suodgovoran za svaku prijetnju i lažnu optužbu s kojima su se zadnjih godina suočili Franjo Šarčević i njegova obitelj. Kritički osvrt Franje Šarčevića na Facebooku doživljavam kao ljudsku i roditeljsku zabrinutost oca dvoje male djece koji se zgraža nad društvom koje ne vidi ništa problematično u tome da se malodobna djeca oblače u vojne uniforme i naslikavaju s političarima. Ono što bih ja preporučio kao protuotrov ovoj zloupotrebi djece  – budući da kritike očigledno ne dopiru do usijanih glava – je sljedeće: obući djecu u uniforme doktora, inženjera, profesora, nogometaša, zanatlija i otići na proslavu Dana nezavisnosti s tako odjevenom djecom i transparentom „budućnost ove zemlje“. Odavno smo prošli točku u kojoj kritički osvrti pomažu, možda jedino još mogu pomoći protuslike i pozitivni primjeri dovoljno snažni da zasjene i posrame usijane glave koje ne vide da dugoročno čine veliku štetu i sebi i svojoj djeci.

U okviru hajke na Franju Šarčevića zadnjih se dana odigrala i polemika fra Drage Bojića i Andreja Nikolaidisa, u kojoj se Nikolaidis – na moje veliko razočaranje, budući da ga od malena rado čitam i cijenim kao jednog od najtalentiranijih ovdašnjih pisaca – stavio na stranu Stava i u sklopu polemike s Bojićem iznio tvrdnju o bošnjačkom nacionalizmu kao sekundarnom i manje opasnom od srpskog i hrvatskog. Tvrdnja da je naš nacionalizam sekundaran, a njihov primaran predstavlja jednu od najčešćih obrambenih strategija svakog ovdašnjeg nacionalizma kojom oni opravdavaju vlastita prošla i buduća zlodjela. Svaki nacionalizam za sebe tvrdi da je častan obrambeni i moralno ispravan sekundarni odgovor na primarno, podmuklo i nečasno zlo konkurentskih nacionalizama. Naravno da među južnoslavenskim nacionalizmima ima povijesnih i kvantitativnih razlika, no te razlike nipošto nisu kvalitativne: opći obrazac djelovanja svih ovdašnjih nacionalizama je separatizam i iredentizam kad su u manjini, te mimikriranje kao zahtjev za „građanskim uređenjem“ i državotvorni patriotizam kad su u većini. Svaki od njih je sposoban eliminirati drugoga samo ako mu se pruži prilika i ako se steknu povoljni povijesni i kontekstualni uvjeti. Ni količina laži i mržnje koju u zadnje vrijeme proizvode protagonisti bošnjačkog nacionalizma (ne samo u okviru hajke na Franju Šarčevića) nije dovoljna Nikolaidisu da detektira bošnjački nacionalizam kao ipak nešto više od sekundarnog problema, a nije mu dovoljan ni kontinuitet biranja člana Predsjedništva BiH iz reda hrvatskog naroda glasovima Bošnjaka i demoniziranje svakog bh. Hrvata koji se ne uklapa u Komšićevo poimanje bh. hrvatstva kao UZP-ovca, hrvatskog nacionalista i neprijatelja Bosne i Bošnjaka.

A evo pogledajte samo što neki dan piše jedan od Nikolaidisovih „sekundarnih“ nacionalista u svom komentaru polemike Bojić-Nikolaidis. Nakon notornih laži o klerošovinističkom velikohrvatstvu Drage Bojića, o planovima hrvatizacije i pokatoličavanja (!) Bošnjaka, o tobožnjem smještanju Fadilu Novaliću jer se bori protiv ekonomske kolonizacije FBiH od strane Hrvatske (ova me konstrukcija, moram priznati, još i dobro nasmijala!), o kroatizaciji i tuđmanizaciji standardnog bosanskog jezika (!), Nenad Filipović elaborira kako međunarodna zajednica stvara polukolonijalni sistem u BiH u kojem protežira hrvatsku manjinu na štetu Bošnjaka i onda dodaje zlokobnu rečenicu: „Zapadne sile ništa nisu naučile iz historija Ruande i Burundija gdje je kolonijalno favorizovanje manjinskih Tutsija na račun većinskih Hutua dovelo do grozomornih posljedica!“ Eto kakve se (genocidne!) fantazije o budućnosti BiH kreću umovima Nikolaidisovih sekundarnih nacionalista!

Sjećam se kako su tada hrvatski nacionalisti podrijetlo imena Prometej dovodili u vezu s Luciferom, isto onako kako to bošnjački nacionalisti čine danas. I tada su se protiv Prometeja vodile slične hajke kao i danas, sa sličnim dijaboličnim metodama i sa sličnom količinom laži i mržnje.

Za kraj želim skrenuti pažnju na još jednu malignu karikaturu koja je prije nekoliko dana nastala u produkciji Stava: Lucifer s petokrakom iznad glave i šahovnicom u pozadini. Vjerovali ili ne, 2012. je na jednom nacionalističkom portalu hercegbosanske orijentacije nastala ista takva karikatura posvećena Prometeju uz jedinu razliku što su u pozadini umjesto šahovnice bili simboli Armije BiH, što je tada trebalo sugerirati tobožnju probošnjačku orijentaciju Prometeja i suradnju ovog portala s bošnjačkim nacionalizmom. To je bila reakcija hrvatskih nacionalista na niz tekstova na Prometeju koji su kritizirali destruktivnu ulogu HDZa i hrvatskog nacionalizma u BiH. Sjećam se kako su tada hrvatski nacionalisti podrijetlo imena Prometej dovodili u vezu s Luciferom, isto onako kako to bošnjački nacionalisti čine danas. I tada su se protiv Prometeja vodile slične hajke kao i danas, sa sličnim dijaboličnim metodama i sa sličnom količinom laži i mržnje.

Mit o Prometeju koji je poslužio kao inspiracija imena portala Prometej se može tumačiti i kao parabola – evo još jedne lijepe riječi koja potječe od gore spomenutog grčkog glagola βάλλω! – o sudbini dobronamjernih i poštenih intelektualaca koji dovode vodeće narative nekog društva u pitanje kad god ovi rade na štetu čovjeka, a onda ih protagonisti ovih vodećih narativa pribijaju na kavkaske stijene i danonoćno im kljucaju jetru. Hajkači i progonitelji dolaze u različitim bojama i profilima, ali kljucanje jetre ostaje. Svaka sličnost nije slučajna, obje ove gore spomenute karikature u konačnici dolaze iz istog dijaboličnog mentalnog sklopa, iz kojeg proizlaze najveće prijetnje za opstanak BiH i koji predstavlja ultimativni udruženi zločinački poduhvat protiv ove države i njenih građana.

---

Marijan Oršolić, polis.ba

---