Božić: Dobra vijest

Ponoćka – Lk 2,1-14: U one dane izađe naredba cara Augusta da se provede popis svega svijeta. Bijaše to prvi popis izvršen za Kvirinijeva upravljanja Sirijom. Svi su išli na popis, svaki u svoj grad. Tako i Josip, budući da je bio iz doma i loze Davidove, uziđe iz Galileje, iz grada Nazareta, u Judeju – u grad Davidov, koji se zove Betlehem – da se podvrgne popisu zajedno sa svojom zaručnicom Marijom koja bijaše trudna.
I dok su bili ondje, navršilo joj se vrijeme da rodi. I porodi sina svoga, prvorođenca, povi ga i položi u jasle jer za njih nije bilo mjesta u svratištu.
A u tom kraju bijahu pastiri: pod vedrim su nebom čuvali noćnu stražu kod svojih stada. Anđeo im Gospodnji pristupi i slava ih Gospodnja obasja! Silno se prestrašiše. No anđeo im reče: »Ne bojte se! Evo, javljam vam blagovijest, veliku radost za sav narod! Danas vam se u gradu Davidovu rodio Spasitelj – Krist, Gospodin. I evo vam znaka: naći ćete novorođenče povijeno gdje leži u jaslama.« I odjednom se anđelu pridruži silna nebeska vojska hvaleći Boga i govoreći:
»Slava na visinama Bogu,
a na zemlji mir ljudima,
miljenicima njegovim!«

---

Suvremenim ljudima Lukin izvještaj o Isusovu rođenju u jaslicama u Betlehemu djeluje nestvarno, kao neka stara bajka, pripovijest za djecu, ako uopće i današnja djeca više vjeruju u takvu vrstu priče. Današnja djeca traže dorađenije bajke, barem anđele s krilima koje sunčeva energija neće moći spržiti. Ma, božićna bajka o Isusovu rođenju dolazi iz jednoga svijeta koji, koliko god bio različit od našega, ima neke svevremenske poruke. I nisu ih pisala djeca, nego odrasli, pa su i poruke najprije za nas odrasle.

Evanđelist Luka Isusovo rođenje povijesno smješta u vrijeme popisa stanovništva koje je naredio rimski car August, a za vrijeme Kvirinijeva upravljanja Sirijom (Judeja je potpadala pod Siriju). Vlastima je popis važan za ubiranje poreza, za znanje koliki broj administracije treba u pojedinim pokrajinama, i za eventualno novačenje vojske. Luki je stalo da kaže da je Isus povijesna osoba, rađa se kao dijete, čovjek sa svojim povijesnim i geografskim podrijetlom, sa svojim prostornim identitetom. Isus nije nikakav meteor. Ako i ima veze s Bogom, on je posve ljudski, dolazi od ljudi, «od ljudi za ljude».

Usporedno s velikom poviješću koja određuje i djelovanje pojedinaca – Josip i njegova žena Marija morali su u Betlehem, jer ondje je bio Josipov matični ured i «papirologija» – usporedno, dakle, s djelovanjem politike i moćnika, mimo njih, događa se Isusovo rođenje. Nitko od tih velikih neće zamijetiti Isusovo rođenje, kao što će se i kasnije pokazati da se nitko od glavnih neće obratiti na Isusovo propovijedanje. Bog dolazi, piše Luka, kao malen i neznatan čovjek, dijete, najobičnije ubogo dijete. Rađa se izvan kraljevskih dvoraca, rađa se izvan hramova i svetih mjesta, izvan porodilišta i trgova. Sve što se s Isusom bude bitno događalo: od rođenja do razapinjanja, od jaslica s betlehemskih pastirskih poljana do Golgote, stratišta za ološ i pobunjenike, događat će se u najprofanijem.

Bog ulazi u povijest, postaje čovjekom, utjelovljuje se ondje gdje smatramo da nije ni ljudski a kamoli božanski roditi se. Tako će i izići iz povijesti, umrijeti na najgorem, i za ljude krajnje sramotnom, otpadnom mjestu – na križu. Kao što se onodobno njegovo rođenje događalo tako da nitko nije spoznao da bi Bog mogao biti na djelu, današnja situacija, premda djelovala posve drukčija, ne izgleda bitno različita. Naime, August i Kvirinije i sva političko-religiozna svita ni slutili nisu mogli da se tako netko velik rađa u nezgrapnosti svratišta. Kakav Bog, Sin Božji, Mesija? Koješta! Danas, premda smo posvuda postavili betlehemske jaslice ili božićne znakove i rekvizite, premda sve, od koncerta do raskoši borova, upućuje na Kristovo rođenje, na Božić, ipak pitanje je koliko doista ima vjere u Boga koji je postao čovjekom. Premda djeluje prejako, od betlehemske noći do danas odzvanja pitanje: Nije li previše Božića bez Boga?

Nastavimo dalje s Lukom.

Isusovo rođenje, piše dalje Luka, događa se u noći. Vijest o njemu prenose Božji glasnici, anđeli, i to pastirima koji su budni oko svojih stada. Kako razumjeti noćno slijetanje nebeskih duhovnih bića među grube i priproste ljude? Ovdje se sve može prekinuti i odmahnuti rukom, jer tko će povjerovati u te priče. Luka i ljudi kojima on piše razumijevali su taj način Božjeg djelovanja. Božji glasnici se javljaju ljudima. Nitko od ljudi ne može zaključiti na Božji dolazak u djetetu Isusu, osim da opet sam Bog to ne priopći. Bog ima inicijativu, Bog se sam nudi ljudima kao svjetlo, kao Božji čovjek, kao spasitelj. I to se najprije objavljuje onima koji su omalovaženi među ljudima, priprosti i tvrdi, oprezni i sumnjičavi za ljude, ali ne za moguća «čuda», čuda života. Pastiri su posve okrenuti cilju da se uveća život, da se uveća broj njihova stada. Ti ljudi su prvi koji primaju dobru vijest, prvi koji su povjerovali Božjem glasniku i silnoj svjetlosti usred noći, jer čekaju, okrenuti su životu, novom životu.

U noći, u tami, u skrivanju i zaplotnjačkim mrklinama događaju se i nevolje, izdaje i zataje, i najgori mračni zločini; ali postoje i noći spasenjskih obasjanja, noći duge borbe, tjeskobnih bdijenja i sretnoga rasvjetljenja i izlaska. Sjetimo se raznih noći iz Biblije: od stvaranja svijeta i Božjeg razdvajanja svjetla i tame, dana i noći, od noći saveza s Abrahamom, noći blagoslovljene borbe Jakova, Izraela s Bogom, pashalne noći izlaska iz egipatskog ropstva, pa Isusovih noći molitve, one posebne, getsemanske, ili noći mrtvoga Isusa u zatvorenom grobu i mraka pokopanih učeničkih nada, do tolikih noći proročkih rasprava i svađa s Bogom, naših osobnih noći dvoumljenja, tjeskoba, izvlačenja i odustajanja, i noći rasvjetljenja i razlučivanja, odluke da se krene po teškoj, najtežoj Božjoj volji.

Isusovo rođenje nam govori ne samo o rađanju Boga, nego i rođenju novoga čovjeka, drukčijeg čovjeka, onoga koji je po Božjoj volji, koji slavi Boga i izgrađuje mir na zemlji.

Luka piše da anđeo (i anđeli) javlja pastirima «blagu», «radosnu vijest». U grčkom stoji riječ evanđelje (eu – angelion, doslovno znači dobra vijesti, odatle i riječ anđeo, glasnik, blagovjesnik). U to vrijeme dobre vijesti su posebno bile prestanak rata, sklapanje mira, i povrh svega rađanje kraljevskoga djeteta, djeteta nekoga velikaša. Dakle, dobra vijest (muštuluk), evanđelje jest rođenje Božjega djeteta – Isusa, u nekraljevskim uvjetima. Vijest je to za sve, za sav narod.

Pastiri nisu ljudi bez emocija, pogotovo ne bez straha. Luka piše da se na nebesko svjetlo i na anđelovu vijest oni silno prestrašiše. Kasnije, piše Luka, pastiri će se diviti. Istinski strahovati i istinski se diviti, nije samorazumljivo. Strah od života, strah od novoga, od budućnosti, strah od istine, od iskrenosti i slobode, sve to sačinjava noć, naše mrklo vrijeme, naš složeni svijet ispreturan nasiljem i voljom za dominacijom. Strah od smrti, koji je naličje straha od života, od slobode i ljubavi, širi se našim planetom i vremenom od postanka, mnogo snažnije i uvjerljivije od dobrih vijesti. Posvuda su loše (zle) vijesti o raznim progonima, izbjeglištvima, migracijama, loše vijesti o smrtima, ratovima, terorizmima, državnim i samoubilačkim terorima, o ubojstvima ljudi. Na loše se vijesti koncentriraju glasnici, i oni Božji, biskupi, svećenici i teolozi, i naši ljudski mediji, naša pažnja i razgovori, do mjere da slabije čujemo ili čak ne vjerujemo u dobre vijesti, u Božje glasnike, u glas Isusova evanđelja da je ljubav prema životu jača od smrti. Ili smo zatisnuli uši raznim božićnim ugođajima i šušurom, oglušili darovima i zvukovima da više ne raspoznajemo tihu anđelovu vijest – anđelov poziv da krenemo pokloniti se Isusu, da čujemo poziv za proslavu Boga i za mir među ljudima.

Isusovo rođenje nam govori ne samo o rađanju Boga, nego i rođenju novoga čovjeka, drukčijeg čovjeka, onoga koji je po Božjoj volji, koji slavi Boga i izgrađuje mir na zemlji. Takav čovjek i takvi ljudi, mirotvorci, ljudi su dobre volje, oni hoće dobro drugima, a ne da ih straše i ubijaju, oni hoće radost života, i stoga su Božji miljenici.

S pastirima, sa svim ljudima koji prepoznaju dobre vijesti rađanja novoga čovjeka, poruke slobode i ljubavi, slavimo blagdan rođenja našeg Spasitelja. Radujemo se životu, širimo mir i dobro!

Na dobro vam došlo sveto porođenje Isusovo!

SRETAN BOŽIĆ!

---

Fra Ivan Šarčević

---