www.polis.ba

AI i MI

Umjetna inteligencija, nažalost ili nasreću, može nadmašiti ljude u gotovo svim zadacima. Vrlo je izvjesno da će se kognitivne sposobnosti umjetne inteligencije s vremenom poboljšavati i usavršavati. Granice između ljudskih sposobnosti i umjetne inteligencije sve više će se smanjivati

Izgleda kako je došlo vrijeme da više ne moramo misliti što ćemo pisati. Odavno više ne moramo pamtiti ulice, znakove na cesti, glavne gradove velikih i malih država, razbijati glavu što znači transcendentalni idealizam, koja je razlika između razuma i uma, što je arijanizam ili kubizam, kada je živio sv. Franjo, tko je pobijedio na Svjetskom nogometnom prvenstvu 1990., koliko je četiri puta četiri stotine, itd. Sve to možemo pronaći na internetu u djeliću sekunde. Ali sada je, kažu, došlo još nešto bolje: ChatGPT. Nemoguće je da se već niste susreli negdje s ovim pojmom. Ako niste „ChatGPT je prototip robota za brbljanje (chatbota) temeljenog na umjetnoj inteligenciji, koji može razumjeti prirodni ljudski jezik i isporučiti prilično detaljan tekst koji djeluje kao da ga je napisao čovjek“.

Osim što je trenutno besplatan i najpoznatiji akronim ChatGPT, doslovno za jedno prijepodne napiše knjigu, doktorsku disertaciju u popodnevnim satima, pjesme i pjesmuljke u nekoliko sekundi. A seminarski rad prije nego što kava prokuha na štednjaku. Navodno nije najbolje pjesnički, literarno i dramski raspoložen. Trenutno favorizira lijeve, zapadno, kapitalističko, liberalno i društveno prihvatljivo, različite i drugačije. Nije teško pogoditi o čemu je riječ. A zašto? E to je već drugo pitanje. Ukratko, u svemu nadmašuje prosječnost. Nema više nerviranja oko toga hoće li rečenica biti dobro oblikovana, glagol upotrijebljen u pravilnom vremenu, zarez ispravno postavljen, citirani dio odmjereno interpretiran i solidan zaključak izveden. Sve je to posao ChatGPT-a koji hoće, može i koji u konačnici zna obaviti dobar posao. Jedno je sigurno: mukama slaganja rečenica je došao kraj. I neki od najcitiranijih znanstvenika, poput R. Luque koji je „publicirao studiju svaka 37 sata ove godine“, hvale se kako im je nekada za rad trebalo po dva-tri dana sada ga srede u jedan dan pomoću ChatGPT-a. Uistinu, na ChatGPT-u karijera se može napraviti u roku od 24 sata.

Program umjetne inteligencije (engl. artificial intelligence – AI) ChatGPT je nadasve kontroverzan. Tvrdnje povezane s njim toliko su široke da moraju pobuditi sumnju u opravdanost njegova korištenja. Na moje pitanje koja mu je svrha, ChatGPT ovako odgovara: „Svrha ChatGPT-a je pružanje pomoći i podrške korisnicima kroz razgovor na prirodnom jeziku. ChatGPT je razvijen kako bi mogao odgovarati na pitanja, pružiti informacije, objasniti koncepte i pomoći korisnicima u raznim područjima interesa. Može se koristiti za rješavanje problema, dijeljenje savjeta, generiranje ideja ili čak za zabavu. ChatGPT je obučen na velikom skupu tekstualnih podataka kako bi naučio razumjeti jezik i obraditi složene upite korisnika. Može pružiti informacije iz različitih područja kao što su znanost, tehnologija, povijest, kultura, zabava i mnoge druge teme. Međutim, važno je napomenuti da ChatGPT nije savršen i da mu nedostaje stvarnog svijeta iskustva. Stoga je uvijek važno provjeriti informacije iz drugih pouzdanih izvora, ako je to potrebno. Sve u svemu, svrha ChatGPT-a je olakšati komunikaciju između ljudi i strojeva, pružajući korisnicima korisne odgovore i informacije na način koji je prirodan i intuitivan”  (https://chat.openai.com/). Ovo je doslovni citat preuzet sa aplikacije ChatGPT-a. Uistinu glagoljiv, još uvijek samokritičan i, reklo bi se, moralan, te obazriv prema profesorima, učiteljima i svima onima koji prenose znanje. ChatGPT, kao dizajn reprodukcije ljudskog duha, zasjenjuje sve dosadašnje revolucionarne tehničke projekte.

Računala upravljaju stanicama u svemiru, igraju šah i provode kemijske analize, koriste se za čišćenje kuća, vode brigu o starim ili bolesnim ljudima, rade na opasnim poslovima i recepcijama hotela, pružaju financijske, savjetodavne i psihološke usluge, sprječavaju prijevare, itd. Njihova uporaba u medicini ulijeva povjerenje da će dijagnoze i intervencije biti točnije i preciznije.

S druge strane, mnogima ChatGPT nije nikakav bauk budući da se aplikacije umjetne inteligencije koriste u mnogim područjima kako bi svakodnevni život učinile praktičnijim i učinkovitijim. Računala upravljaju stanicama u svemiru, igraju šah i provode kemijske analize, koriste se za čišćenje kuća, vode brigu o starim ili bolesnim ljudima, rade na opasnim poslovima i recepcijama hotela, pružaju financijske, savjetodavne i psihološke usluge, sprječavaju prijevare, itd. Njihova uporaba u medicini ulijeva povjerenje da će dijagnoze i intervencije biti točnije i preciznije. Roboti nemaju problema sa neprospavanim noćima, bračnim svađama, obiteljskim i inim tragedijama, motivacijom, željama i prohtjevima. Ukratko, savršeni su za sve vrste poslova.

Ako su aplikacije i humanoidni roboti već u upotrebi zašto jedan takav program, kao što je ChatGPT, izaziva toliko medijske pažnje? Zašto je toliko sporno ako nešto, umjetno i ljudskim umijećem proizvedeno, napiše za nas nekakav rad, govor, propovijed…? Plodovi drugoga uvijek su se upotrebljavali u vlastite svrhe. Svim državnicima i ostalim javnim osobama, osobito kada su u pitanju važni događaji, pri pisanju govora pomaže čitava vojska znalaca i savjetnika. Uostalom, u prošlosti su slikari i kipari uvijek imali pomoćnike i pisci pisare. Bilo bi neozbiljno i nepošteno zanijekati međusobnu interakciju učitelja i učenika, poslodavca i radnika, društva i pojedinca. Nitko se ne ljuti niti smatra uvredljivim ako se čovjek posluži primjerice viličarem za dizanjem stvari, pokretnim stepenicama ili liftom kako bi stigao na vrh neke zgrade. Također ne osuđujemo ni one koji se koriste GPS-om kako bi pronašli svoje odredište ili one koji umjesto pisaćih strojeva koriste kompjutore. Što ima loše u tome ako netko umjesto mene piše ili misli?

Razloga je zasigurno onoliko koliko i znanstvenih disciplina. Iz humanističkog kuta bi se moglo reći kako ChatGPT razara ono najsvostvenije ljudsko: samostalno mišljenje. Za onoga tko drži do sebe nema gore uvrede od one kad netko umjesto njega misli. Čak se i djeca bore za izricanje svojih misli. Nije zgorega spomenuti i najsnažniji apel ikada upućen čovjeku kao umnom biću prije nešto više od dvjestotinjak godina: „Imaj hrabrosti služiti se vlastitim umom” (I. Kant). Zašto se odreći najmoćnijeg u sebi i što se to događa sa znanjem i koja mu je danas svrha? Znanje je definitivno izgubilo nekadašnju auru luksuza, elitizma, povlaštenosti, dokoličarstva, mističnosti… Znanje nikad nije bilo jeftinije i dostupnije, nikad jadnije i oskudnije nego danas. Svi ga žele. Svi žele nešto znati. I znaju. Svi se žele obrazovati. I neka je tako. Međutim, kritičko znanje je degradirano na robu koja se može kupiti, prenositi i učiti bez mogućnosti konkretnog utjecaja na intelektualni, društveni, politički ili estetski razvoj pojedinca ili nacije. Danas se znanje svelo na skupljanje činjenica i informacija s kojima se raspolaže po želji i potrebi. „Sama znanost nema svijest o sebi ona je alat” (M. Horkheimer).

Vlastito traženje znanja i mudrosti uvijek je oplemenjivalo čovjeka, uzdizalo ga iznad animalnog i približavalo bogovima. Ili kako bi to srednjovjekovni teolozi rekli, znanje ima božanski izvor. Sada nam sve to besplatno servira ChatGPT. Naša misao se ne bi smjela zadovoljiti ni s jednim drugim stavom koji ne slijedi maksime samostalnog analiziranja, kritičkog rasuđivanja, obazrivog zaključivanja i vlastite preobrazbe.

Mudrost u našem vremenu ima marginalnu vrijednost. Promjene u sustavu sveučilišnog obrazovanja zasigurno doprinose produkciji takvog uniformiranog znanja i pohlepnoj težnji za diplomama kako bi se zadovoljilo konkurentsko tržište. Zato znanje, a pogotovo mudrost, treba odvojiti od institucionalnog obrazovanja i informacija, jer se znanje skuplja mukotrpno i godinama, kap po kap, kako to F. Bacon propisuje onima koji žele biti znanstvenici. Prava radost znanja se temelji na uvjerenju kako čovjekovo istinsko bogatstvo nije u zadovoljenju potreba, penjanju na ljestvicama citiranosti i indeksiranosti, niti u vlasništvu i gospodarenju njime, nego u mogućnosti vlastite promjene i rasta drugoga. Vlastito traženje znanja i mudrosti uvijek je oplemenjivalo čovjeka, uzdizalo ga iznad animalnog i približavalo bogovima. Ili kako bi to srednjovjekovni teolozi rekli, znanje ima božanski izvor. Sada nam sve to besplatno servira ChatGPT. Naša misao se ne bi smjela zadovoljiti ni s jednim drugim stavom koji ne slijedi maksime samostalnog analiziranja, kritičkog rasuđivanja, obazrivog zaključivanja i vlastite preobrazbe. Svrha znanja i mudrosti je upravo ta. Vidjeti gdje bi se moglo pogriješiti, što se ne bi smjelo ponoviti i čemu bi se moglo sa zebnjom i čežnjom težiti. Sada su u prvom planu funkcionalnost, uporabljivost, primjenljivost, praktičnost. Vrlo plodno tlo za implementiranje ChatGPT-a.

Umjetna inteligencija ne samo da nas uvodi u novo doba tehnologije, kontrole i informacija, nego i dovodi do radikalne promjene u shvaćanju sebe i vlastitog svijeta. Napredak se kreće brzinom koja više ne dopušta nikakvo predviđanje. U skladu s tim sadašnjost je neizbježno prepuštena na milost i nemilost procesu racionalizacije i hladne logike. Još uvijek postoje određene sumnje u stvarnu inteligenciju računala kada je riječ o moći prosuđivanja i komplementarnoj sposobnosti shvaćanja situacija, stvaranju kreativnog jezika, intuitivnom rješavanju problema, međuljudskoj empatiji i ravnopravnom sudjelovanju u intersubjektivnoj komunikaciji. Inženjeri i programeri kažu kako će uskoro umjetna inteligencija biti i više od navedenoga. Trenutno još uvijek ne može izraziti osjećaje kako to uspijeva manjkavim ljudima. Neupitno emocije, fenomenalna stanja, bol, namjere, uvjerenja, želje i druga mentalna stanja čine ljudsku bit. Bez njih ljudski život nije život. Slušanje Bacha, zaljubljivanje, tugovanje za odlaskom drage osobe, promatranje umjetničke slike ili uživanje u partiji šaha, između mnogih drugih mentalnih aktivnosti, su dio ljudskih života. Ljudi pripisuju uvjerenja, želje i druga mentalna stanja, ne samo kako bi razumjeli tuđe ponašanje, već i zato što i sami imaju uvjerenja, želje i mnoštvo mentalnih stanja koja ih tjeraju da se ponašaju u skladu s njima. No, čini se da je osnovna ljudska tendencija refleksivno utvrđivanje tih sposobnosti sada postala objektivizirana.

Ilustracija: parametric-architecture.com

Dobrobiti koje bi umjetna inteligencija mogla donijeti radu, politici, zdravstvu i svakodnevnom životu postat će previše neodoljive da bi ih društvo zakočilo. Sve nam ide na ruku da umjetnu inteligenciju implementirano što prije. Zamislite da vam razvozi djecu okolo, da vam skuha ručak, da radi umjesto vas, da može kreirati osobu s kojom bi proveli dan, itd. Scenarij iz raja. Kako se društvo i kreatori politika budu navikavali na ogromna poboljšanja i udobnosti koju donosi umjetna inteligencija, bit će teže provesti napore da se njezin napredak uspori. Budući da umjetna inteligencija pomaže društvima da se poboljšaju i napreduju u različitim aspektima, racionalan i učinkovit, ali grub način njihova korištenja možda nije altruistična briga za dobrobit cijelog čovječanstva. Ako je automatizacija dovoljno učinkovita, uobičajena praksa dodjeljivanja poslova najsiromašnijim zemljama svijeta postaje suvišna, a veliki broj ljudi posljedično postaje ekonomski nepotreban. Ogroman dio svjetske populacije mogao bi preko noći i bez najave ostati bez radne vrijednosti. Očito pojam urođenog ljudskog dostojanstva nije dovoljan da bi se okončalo trenutno siromaštvo, diskriminacija, kršenje prava i patnja u svijetu. Malo je vjerojatno da će bliska budućnost, bez nekog većeg uplitanja, biti išta drugačija. Putanja napretka je uvjetovana težnjom za učinkovitošću i zaradom.

Ono čega se najviše pribojavaju etičari i ostali humanističko-društveni intelektualci jest trenutak kada se umjetna inteligencija osamostali. I dok su ljudi tijekom čitave povijesti mogli izraziti žaljenje i preuzeti odgovornost za svoje vlastite postupke pitanje je koliko će u tom smislu umjetna inteligencija slijediti naše obrasce.

Prema tome, umjetna inteligencija je u stanju svakoga zamijeniti: liječnike, profesore, svećenike… pacijente, učenike, vjernike. I dok se uvijek prijetilo kako je svatko zamjenjiv, nikad se nije dogodilo da jednu branšu zamijeni cijela vojska umjetnih strojeva. Sada su takve prognoze vrlo ozbiljne i realistične. Sva ona tehnička dostignuća koja su znanstveno fantastični filmovi upotrebljavali u svojim filmovima, kao rekvizite ljudske mašte i želje, kasnije su postali stvarni. Teleportiranje inteligencije više nije san. Više neće biti, već sada ne mora biti, potrebno posjećivati starije. U tu svrhu im se može kupiti siri kugla s kojom mogu razgovarati dovijeka. Ne košta ni sto dolara. Valjda se toliko može izdvojiti za svoje stare roditelje.

Umjetnu inteligenciju ne treba primarno smatrati čovjekolikim robotima. Ova zabluda antropomorfizma ograničava naše razmišljanje o tome što umjetna inteligencija jest i što može postići. Umjetna inteligencija je primarno označena pojmom algoritma koji ne treba fizičko tijelo za izvođenje radnji. Ono čega se najviše pribojavaju etičari i ostali humanističko-društveni intelektualci jest trenutak kada se umjetna inteligencija osamostali. Heidegger nas podsjeća da je „slobodan odnos” prema tehnici moguć samo ako se zapitamo o njezinoj prirodi, a ne ako se držimo uobičajenog „instrumentalnog određenja”. I dok su ljudi tijekom čitave povijesti mogli izraziti žaljenje i preuzeti odgovornost za svoje vlastite postupke pitanje je koliko će u tom smislu umjetna inteligencija slijediti naše obrasce. Uostalom, zašto bi?

Umjetna inteligencija, nažalost ili nasreću, može nadmašiti ljude u gotovo svim zadacima. Vrlo je izvjesno da će se kognitivne sposobnosti umjetne inteligencije s vremenom poboljšavati i usavršavati. Granice između ljudskih sposobnosti i umjetne inteligencije sve više će se smanjivati. To bi moglo izazvati ozbiljan pritisak na naše trenutno razumijevanje racionalnosti kao aksioma za moralno valjane tvrdnje i dovesti u pitanje ljudsku superiornost. Štoviše, ljudska predrasuda, bilo da je motivirana rasom, spolom, nacionalnošću ili drugim čimbenicima, prisutna je na svim razinama i funkcijama u društvu. Da su ljudi nesavršeni to je već odavno poznato. Za to nam ne treba umjetna inteligencija. Ali zato bi umjetna inteligencija mogla ubrzo dovesti u pitanje našu sposobnost donošenja racionalnih i pravednih odluka. U dogledno vrijeme moglo bi doći i do eksponencijalnog porasta svijesti o našim manama i predrasudama, jer će one neizbježno isplivati ​​na površinu.

Većinu događaja i ishoda teško je ili nemoguće predvidjeti. Ipak, jasno je kako tehnološki razvoj i povijest ne slijede teleološku putanju. Preliminarne mjere opreza često su uzaludne, ali zato naše misli, s obzirom na ChatGPT, još uvijek mogu letjeti u osvit dana.

Umjetna inteligencija, ChatGPT također, odražava ljudsku pristranost zbog toga što je stvorena od strane čovjeka. Diskriminaciju bi stoga moglo biti teže ignorirati ako se diskriminirajući ishod može pratiti u programu umjetne inteligencije. A sustavi bi trebali biti transparentni i podložni kritici. U svakom slučaju to bi mogla biti odlična prilika za izmjenu naših postojećih sustava. Ako bi primjena umjetne inteligencije unutar pravosudnog sustava rezultira bržim i efikasnijim rješavanjem slučajeva i pravde nju bi trebalo uvesti instantno. Poznato je da predrasude i pristranosti prema različitim skupinama ljudi itekako utječu na ishod odluka koje donose ljudski suci. Stoga, nije jasno hoće li umjetna inteligencija koja reproducira ovu tendenciju, samo puno učinkovitijom brzinom, biti dovoljno uvjerljiva da bude razlog za promjene.

Znanost i tehnologija mijenjaju svijet kao i sliku čovjeka o sebi svakodnevno. Stvaranje prvih računala i programa stvorilo je euforiju nikad prije viđenu. Drugi ljudi, malo više oprezni, mislili su kako je projekt obdarivanja programiranih strojeva mentalnim stanjima ambiciozan i upitan s obzirom na prirodu uma. Današnja nagađanja o budućnosti umjetne inteligencije povezana su s neizbježnom neizvjesnošću i fleksibilnošću. Većinu događaja i ishoda teško je ili nemoguće predvidjeti. Ipak, jasno je kako tehnološki razvoj i povijest ne slijede teleološku putanju. Preliminarne mjere opreza često su uzaludne, ali zato naše misli, s obzirom na ChatGPT, još uvijek mogu letjeti u osvit dana.


Franjo Mijatović, polis.ba