Kontaktirajte nas.
Pišite nam na: portal@polis.ba
XXXIV. nedjelja kroz godinu | Krist, kralj s križa
Bog nije svemoguć jer ima neizmjernu moć da čini što hoće, već zato što ljubi neizmjerno. Vidjeli smo to u Isusu koji se saginje da opere noge svojim učenicima: to je istinsko lice Boga svemogućega, kralja univerzuma
Lk 23,35-43: Podrugivali se Isusu glavari s narodom: »Druge je spasio, neka spasi sam sebe ako je on Krist Božji, Izabranik!«
Izrugivali ga i vojnici, prilazili mu i nudili ga octom govoreći: »Ako si ti kralj židovski, spasi sam sebe!« A bijaše i natpis ponad njega: »Ovo je kralj židovski.«
Jedan ga je od obješenih zločinaca pogrđivao: »Nisi li ti Krist? Spasi sebe i nas!« A drugi ovoga prekoravaše: »Zar se ne bojiš Boga ni ti, koji si pod istom osudom? Ali mi po pravdi jer primamo što smo djelima zaslužili, a on – on ništa opako ne učini.« Onda reče: »Isuse, sjeti me se kada dođeš u kraljevstvo svoje.« A on će mu: »Zaista ti kažem: danas ćeš biti sa mnom u raju!«
Pitanje koje je u središtu našega kršćanskog vjerničkog života jest svakako: tko je ustvari bio Isus Krist? Obično se istina o nekoj osobi izražava kroz njene riječi i djela. Da bi smo razumjeli tko je i kakav je Isus, treba obratiti pozornost na njegovu poruku. Je li moguće iz Isusovih riječi, koje su prigodne, fragmentarne, izvući zaokruženu poruku ili nauk?
Isus nije svojim učenicima izrekao nekakav sistematski nauk. Govorio je konkretnim i živim rječnikom, potaknut konkretnom ljudskom situacijom. Kako onda izdvojiti cjelovitu Isusovu poruku?
Ponekad se njegova poruka razumijeva prvenstveno u moralnom smislu, tj. kao nauk o onom što je dobro ili loše u ponašanju ljudi. Držeći se ipak najstarije tradicije, sadržane u sinoptičkim evanđeljima, nema sumnje da je središte Isusova propovijedanja i naviještanja kraljevstvo Božje. Ponekad se ono naziva i kraljevstvo nebesko, gdje je ono nebesko sinonim za Božje, zbog židovskog pijeteta koji je izbjegavao izgovaranje Božjeg imena, te se obično koristio izraz nebo.
Kraljevstvo Božje je dominantna tema Isusove poruke, ali Isus ne daje nigdje definiciju kraljevstva Božjeg, govori da ono dolazi, da je već ovdje, da se za njega treba pripremiti, da su njegovi počeci skromni i maleni itd.
U Isusovo su vrijeme mnoge osobe očekivale kraljevstvo Božje, generalno se mislilo pod ovim kraljevstvom Božju vladavinu i kažnjavanje svih neprijatelja izraelskog naroda, grešnika i zlih, da bi narod mogao živjeti u miru i prosperitetu u svojoj zemlji. Bilo je ipak određenih razlika u pogledu iščekivanja kraljevstva, među različitim frakcijama izraelskog društva: Za farizeje Kraljevstvo Božje će doći kada Izrael bude na savršen način izvršavao Božji zakon. Za zelote, kraljevstvo Božje se trebalo manifestirati u vjersko-političkoj neovisnosti Izraela, koja se treba ostvariti, ako treba i oružanim putem. Za apokaliptičare kraljevstvo Božje se poistovjećuje s krajem ovoga svijeta, kada će se pojaviti novo nebo i zemlja.
Isus ima svoj, originalan način shvaćanja kraljevstva Božjeg, koje se teško može uokviriti u shvaćanje svoga vremena. Iako nikada ne daje neku definiciju kraljevstva Božjeg, Isus na početku svoga javnog djelovanja, tijekom boravka u pustinji i iskušenja, kaže što nije kraljevstvo Božje:
Nije samo ispunjenje materijalnih potreba ( ne živi čovjek samo o kruhu …ima Netko tko je važniji i od primarnih potreba čovjeka). Ne treba zato očekivati da je Bog Bog zato što je u stanju ispuniti naše temeljne potrebe (hranu, posao, zdravlje ..).
Nije potraga za vlašću i slavom, jer je jedini Gospodin, Bog, koji traži slavljenje, tj. odnos ljubavi u slobodi. Znači ne treba očekivati da je Bog Bog ukoliko je „sposoban“ prisiliti druge da čine dobro.
Nije privlačenje ljudi senzacionalnim znakovima i čudesima, jer traži slobodno pristajanje čovjeka. Znači ne treba očekivati da je Bog Bog ukoliko je „sposoban“ činiti čudesa da bi uvjerio ljude. Mi često očekujemo da Bog čini sve ove stvari, ali za Isusa je ovo „dijabolična“ slika Boga. Bog da bi pokazao svoju vladavinu, svoje kraljevstvo, ne mora činiti ove stvari.
Što je, onda, kraljevstvo Božje u pozitivnom smislu?
Sadržaj naviještanja kraljevstva je sigurno sam Bog. Govoreći o kraljevstvu Isus ustvari govori o Bogu, tko je Bog, kako djeluje, kako vlada. Naviještanje kraljevstva Božjeg je, drugim riječima, slika koju Isus ima o Bogu i svome odnosu prema čovjeku i svijetu.
Kraljevstvo se Božje ostvaruje u skrovitosti i poniznosti, kao sjeme što ga čovjek baca u zemlju, ono niče i raste samo, naizgled je neznatno i malo, ali daje plodove. Božje djelovanje i Božje vladanje naizgled je neugledno, nemoćno, mnogi bi htjeli da se ono manifestira kroz silu i snagu, ali ono je često skromno. Zato Božje djelovanje često izaziva razočarenje kod ljudi.
Krist je kralj koji ne kraljuje sa zlatnog trona, okružen velikašima i generalima. On je okružen ljudima koji ga vrijeđaju, ismijevaju, ne nosi luksuznu odjeću, potpuno je gol.
Kralj, čiji je tron križ često je razočarenje i za nas, njegove današnje sljedbenike i vjernike. Mnogi kršćani, nažalost, često nisu od Isusa ni očekivali drugačijeg kralja od onog kakvi su bili njihovi kraljevi. Poistovjetili su Kristovo kraljevstvo s pobjedom i trijumfom koji su poglavari Crkve uspijevali nametnuti velikašima ovoga svijeta.
U dubini srca, mnogi nastavljaju misliti da se na križu nije pokazala slava Božja u svojoj punini i sjaju. Istinska manifestacija Božjeg kraljevanja pokazat će se tek na svršetku svijeta, kako neki misle. Tada će Krist zablistati u svojoj slavi i sili, kada dođe sa vojskom anđela, i pokaže svima svoju moć, osobito onima koji su ga raspeli.
Prije smrti Isus je oprostio svojim krvnicima i „odriješio“ ih od svake krivice jer nisu znali što čine (Lk 23). Je li to odrješenje bilo samo provizorno, izrečeno u teškom trenutku, je li ono još uvijek aktualno. Možda netko može smatrati da Isus na križu i nije bio u idealnim uvjetima da objektivno procijeni odgovornost onih koji su ga raspeli, i još manje da pokaže svu svoju slavu.
Ako u sebi još njegujemo slične misli, nismo, očito, još uvijek otkrili lice Božje koje je Isus objavio.
Sudski proces protiv onih koji su razapeli Isusa neće biti ponovno otvoren, niti presuda revidirana. Isus je izrekao svoj konačni sud: oslobodio je svoje krvnike, spasio ih je u najslavnijem trenutku svoga života, kada je sa križa maksimalno pokazao svoju ljubav. Za nas kralj trijumfira kada pobjeđuje i gazi svoje neprijatelje. Često po svaku cijenu želimo prilagoditi sliku Krista-kralja slikama ovozemaljskih kraljeva. Teško nam je prihvatiti da on trijumfira u trenutku kada gubi, u trenutku kada daruje život.
Ovakav kralj, koji kraljuje sa križa remeti sve naše predodžbe i uznemiruje nas, jer traži od nas radikalnu promjenu života. Traži, na primjer, da bezuvjetno oprostimo onima koji nam čine zlo.
Bog nije svemoguć jer ima neizmjernu moć da čini što hoće, već zato što ljubi neizmjerno. Vidjeli smo to u Isusu koji se saginje da opere noge svojim učenicima: to je istinsko lice Boga svemogućega, kralja univerzuma.
Marinko Pejić