6. uskrsna nedjelja | Razlučivanje i Duh Sveti: Kako prepoznati Božji glas?

Iv 14,23-29: U ono vrijeme: Reče Isus svojim učenicima: „Ako me tko ljubi, čuvat će moju riječ pa će i Otac moj ljubiti njega i k njemu ćemo doći i kod njega se nastaniti. Tko mene ne ljubi, riječi mojih ne čuva. A riječ koju slušate nije moja, nego Oca koji me posla. To sam vam govorio dok sam boravio s vama. BRANITELJ – DUH SVETI, KOGA ĆE OTAC POSLATI U MOJE IME, POUČAVAT ĆE VAS O SVEMU I DOZIVATI VAM U PAMET SVE ŠTO VAM JA REKOH. Mir vam ostavljam, mir vam svoj dajem. Dajem vam ga, ali ne kao što svijet daje. Neka se ne uznemiruje vaše srce i neka se ne straši. Čuli ste, rekoh vam: ’Odlazim i vraćam se k vama.’ Kad biste me ljubili, radovali biste se što idem Ocu jer Otac je veći od mene. Kazao sam vam to sada, prije negoli se dogodi, da vjerujete kad se dogodi.

„Ući u razlučivanje znači oduprijeti se porivu da se odmah donese odluka koja pruža prividno olakšanje, i umjesto toga biti spreman pred Gospodinom držati otvorenima različite mogućnosti, čekajući da On prelije puninu svoje milosti.“ – papa Franjo, „Odvažimo se sanjati“

Papa Franjo u središte svog pontifikata postavio je razlučivanje, koncept duboko ukorijenjen u jezuitskoj duhovnosti i ignacijevskoj tradiciji, koji je primjenjivao u pastoralnim, teološkim i društvenim kontekstima. Papa Franjo skreće pozornost:

„Razlučivanje je staro koliko i Crkva. Iz Isusovog obećanja učenicima proizlazi da će ih Duh Sveti nakon njegovog odlaska „uvesti u svu istinu” (Ivan 16,13).“

Ne postoji proturječje između čvrstog ukorijenjenja u istini i istodobne otvorenosti za veće razumijevanje. Za papu Franju razlučivanje nije samo metoda donošenja odluka, već duhovni proces traženja Božje volje u složenim situacijama, uz poseban naglasak na milosrđe, zajedništvo i prilagodbu „znakovima vremena“. Njegov pristup izazvao je i divljenje i otpor, osobito među tradicionalistima koji su preferirali rigidniju primjenu doktrine.

„Duh Sveti dozivat će vam u pamet sve što vam ja rekoh.” (Iv 14,26) nije puko obećanje, već je ključ za kršćansko razlučivanje. Za papu Franju, razlučivanje zauzima središnje mjesto u duhovnom životu i procesu donošenja odluka. On ga opisuje kao dinamičan proces molitve, promišljanja i osluškivanja Božjeg glasa unutar vlastitog srca i savjesti. Razlučivanje stoga nije puko donošenje odluka utemeljeno isključivo na logici ili krutim pravilima, već prvenstveno otvorenost djelovanju Duha Svetoga, koji usmjerava prema dobru, istini i pravdi. Papa Franjo ističe da život rijetko teče pravocrtno te da se ljudi ne mogu jednostavno svrstati u binarne kategorije ‘dobrih’ ili ‘loših’. Razlučivanje uključuje znanje, savjetovanje, dijalog, molitvu i vrijeme – sve se odvija u kontekstu zajednice. Razlučivanje je duhovna vještina kojom vjernik, pod vodstvom Duha Svetoga, razlikuje Božju volju od vlastitih želja. Papa Franjo je rekao:

„Razlučivanje je potrebno, jer život nam uvijek stavlja pred nas izbore, i ako ne donosimo svjesne odluke, na kraju će život birati umjesto nas i odvesti nas tamo kamo ne želimo ići. Cilj razlučivanja jest prepoznati spasenje koje Bog ostvaruje u mome životu.”

Razlučivanje je zahtjevno, ali prijeko potrebno za život. Zahtijeva da poznajem sebe i da znam što je za mene dobro u ovom trenutku. Prije svega, ono počiva na sinovskom odnosu s Bogom. Bog je Otac i ne ostavlja nas same – uvijek nas rado savjetuje, ohrabruje, i prihvaća s ljubavlju. No, On nikada ne nameće svoju volju, jer želi da ga se voli, a ne da ga se boji. Bog ne voli robove, već slobodnu djecu.

Papa Franjo učinio je razlučivanje središnjim načelom svog pontifikata, primjenjujući ga u pastoralnim situacijama („Amoris Laetitia“), pitanjima vjere (Međugorje) i društvenim izazovima („Laudato Si’“). Njegov pristup, usmjeren na milosrđe i zajedništvo, izazvao je otpor među volontarističkim kritičarima, ali je istovremeno oživio Crkvu kao prostor dijaloga i prilagodbe. Franjino razlučivanje ostaje ključno nasljeđe za buduće pape, poput Lava XIV., koji nastavlja ovu viziju.

Duh Sveti u razlučivanju donosi mir i jasnoću, kako to opisuje sveti Ignacije u svojim „Duhovnim vježbama“. Papa Franjo često je naglašavao da pravo razlučivanje vodi k jedinstvu i ljubavi, a ne prema podjelama. Sinodalni pristup temelji se upravo na razlučivanju. Duh Sveti vodi Crkvu kroz zajedničko razlučivanje, što je jasno vidljivo u Franjinim sinodama – primjerice u Sinodi o obitelji i Sinodi o Amazoniji – gdje su biskupi i laici zajedno tražili i prepoznavali Božju volju.

Zaključno:

„Razlučivanje znači promišljati svoje odluke i postupke, ne samo racionalnim razmišljanjem, nego i osluškujući Njegovog Duha – prepoznajući u molitvi Božje poticaje, pozive i volju. U ovim vremenima vrijedi zapamtiti jedno važno načelo: ideje se raspravljaju, ali stvarnost se razlučuje“ („Odvažimo se sanjati“).

Krešimir Cerovac, polis.ba