Kontaktirajte nas.
Pišite nam na: portal@polis.ba
XXXII. nedjelja kroz godinu | Mudro ili ludo pred Gospodinom
Cijeli ovaj govor o svjetiljkama s uljem ili bez ulja jest ustvari poruka da su ljudi „bez ulja“ Kristu zaručniku neprepoznatljivi i potpuno beskorisni. Kao što postoje svjetiljke bez ulja, tako postoje i kršćani bez kršćanstva i kao takvi su neprepoznatljivi i besmisleni
Budući da se bliži kraj liturgijske godine Crkva nam u misnim čitanjima pruža mnoge odlomke Starog i Novog zavjeta koji od Svih Svetih pa do Došašća govore o posljednjim vremenima, o svršetku svijeta. Ta zadnja vremena koja se imaju dogoditi prikazana su na različite načine. S Isusom Kristom Kraljevstvo Božje je već prisutno i ono raste i sazrijeva među ljudima. Mi koji vjerujemo u Isusa Krista, Spasitelja i Gospodina nadamo se i vjerujemo da će Bog koji je započeo svoje djelovanje na zemlji jednoga dana to djelo i završiti i kao što su nam poznate slike i obećanja kako će proći nebo i zemlja i mrtvi će uskrsnuti, bezbožnici će biti zauvijek odijeljeni od vjernih, a Kraljevstvo Božje će zauvijek pobijediti i uništiti kraljevstvo sotone, tj. prisutnoga zla u našem svijetu, a napose dokinuti kraljevstvo oružja i moći koji proizvode ratove u Ukrajini, Palestini, Afganistanu, Jemenu, Siriji, Libiji, Iraku, Etiopiji, Somaliji, Alžiru, Čadu, Nigeriji, Tunisu, Sudanu ali i kraljevstvo droge u Latinskoj Americi u Meksiku i Kolumbiji. Stoga Isus uporno bodri svoje učenike da bdiju jer Dan Gospodnji dolazi iznenada kao lopov. Naravno, ne trebamo biti zabrinuti ili računati kada će se sve to dogoditi, nego molimo da Bog požuri taj dan kada će ljubav a ne zlo i mržnja, zavist i pohlepa vladati našim svijetom.
Kroz cijelu povijest čovječanstva kršćani svojim življenjem pokušavaju davati smisao svomu životu u kojem nije važno samo biti radin i uporno raditi kako bismo živjeli smisleno i ispunjeno, kao ni utonuti u letargiju i potpunu uspavanost jer svako stanje navike ili uhodanosti guši i ruši našu vjeru. A da bi nam životi bili jednostavniji i smisleniji valja nam svaki dan iznova prihvaćati svoje zadatke i iste izvršavati uvijek imajući na umu kako za ovoga života očekujemo poput mudrih i ludih djevica Kristov dolazak s upaljenim svjetiljkama. Stoga uvijek iznova valja preispitivati svoj život i vjeru kako se ne bismo uspavali da nam jedan trenutak nebudnosti, nespremnosti može upropastiti cjeloživotni trud. Stoga dok razmišljamo o ovoj nedjelji pokušajmo biti budni, ali prvenstveno iskreno i s pouzdanjem raditi i živjeti u nadi Kristova dolaska, jer Gospodin dolazi, neznatan i neprimjetan u mnogim osobama i okolnostima, samo ga trebamo očima vjere znati prepoznati.
Na jednom mjestu Adalbert Ludwig Balling razmišljajući o biblijskoj snazi simbola shvaća kako svjetlo nije samo puki fenomen, nego je ono najsnažniji simbolički znak Svetog pisma. Svjetlo kao posljedica preobrazbe sunčeve energije posreduje toplinu i sjaj i bez sunca tj. svjetla nema života na zemlji. Stoga, sve sunčano, sve jasno, čisto i pregledno se pripisuje Bogu. Zli/zlo izbjegava svjetlo, traži tamu i krije se u sjeni pa se stoga Krist označava kao svjetlo, kao izlazeće sunce, tj. zvijezda svih zvijezda. Isus sebe naziva i svjetlom svijeta dok pojedini evanđelisti poput Ivana su uvjereni kako je Isus Krist pravo svjetlo koje obasjava svakoga čovjeka. Nadalje Matej u svom evanđelju citira proroka Izaiju i govori o narodu koji živi u tmini kako je vidio svjetlost veliku, a nad onima koji stanuju u zemlji tame zasjalo je svjetlo. U petom Isusovom govoru – Govoru o kraju vremena – svjetiljke ludih i mudrih djevica su simbol da ni svjetlo ne dolazi samo od sebe, nego se mora za svjetlo uložiti razum i pamet. Mudar je, konačno, onaj koji svijetli i širi svjetlost i tako bližnjima može ponuditi pravu pomoć.
Prođemo li kroz liturgiju Crkve vidimo kako neprestano nailazimo na simbole svjetla. Bez svijeća ne možemo zamisliti svetu euharistiju, a vječno svjetlo naći će se u svakoj crkvi u kojoj se čuva Presveto. Na Svijećnicu se blagoslivljaju svijeće i vjernici ih mogu ponijeti kućama, a dan poslije na Svetog Blaža ranije blagoslovljenim gorućim svijećama svećenik dijeli blagoslov po kojemu nas po zagovoru svetog Blaža Bog oslobađa bolesti grla i svakoga drugoga zla. U uskrsnoj noći svjetlo na poseban način ima svoje značenje: paljenje uskrsne vatre ispred crkava, uskrsne svijeće i mnogih svijeća koje vjernici donose sa sobom i nakon bogoslužja odnose kućama. Osim toga, svijeće imaju svoju primjenu pri dijeljenju gotovo svih sakramenata.
Svijeća je, dakle, simbol za svjetlost, čistoću, nedužnost, a prije svega spremnost na žrtvu i vjernost jer gdje je svjetlo tu tama nema nikakvu šansu, a gdje gore svijeće čovjek se osjeća udomaćeno. Ili gdje se nema što sakriti, čovjek se ne boji danjeg svjetla jer samo tamne, sumorne, neprozirne osobe traže skrivenost. Kao što smo se kao djeca bojali otići u podrum jer je ondje bilo jako mračno i bojali se duhova, tek kad bi netko od roditelja stisnuo električni prekidač ili nam dali bateriju ili svijeću nestajalo bi svakog straha. I danas postoje ljudi koji preko noći svjesno ostavljaju upaljeno svjetlo ili malu noćnu svjetiljku, ne zato što bi se plašili, nego što bi sa svjetlom lakše vladali noćnom osamom. Stoga ni Isus nije uzalud opominjao učenike, a i meni i tebe danas, da stavljamo svjetlo na svijećnjake, a na pod posude i da budemo svjetlo za druge, jer sumnjiv je svaki onaj koji želi loviti u mutnom, koji ne želi biti viđen, koji izmišlja neistine na račun drugih i tako želi zaštiti sebe. I Lucifer, nositelj svjetla među anđelima zbačen je jer se nije htio pokoriti Božjem svjetlu te je od anđela svjetla postao vođa tame.
I u našem vremenu postoje ophodi sa svjetlom. Goruća svijeća poziva da se sve zemaljsko stavi u višu službu i da se povjeri samo Bogu i služi njemu u bližnjima. Nekada i upaljene bespomoćne svijeće demonstrativno ukazuju javnosti na pomoć bespomoćnim ljudima, ukazuju na nasilje, zauzimaju se za mir i pomirenje. Upravo te bespomoćne svijeće postaju znakom da i mali, slabi, ludi ovoga svijeta svakako imaju priliku suprotstaviti se moćnima. Stoga tko redovito odlazi u crkvu i udiše svjetlo, tko se prepusti svjetlucanju svijeća da se sam žrtvuje nedjeljom i blagdanima otići na svetu misu, tko je voljan, ili će to možda biti, biti svjetlo za druge, tomu neće biti uskraćeno ono svjetlo koje će na koncu pripomoći u protjerivanju vlastite tame.
Danas mnogi poput ludih djevica dugo sjede u tami i čeznu za svjetlom i nažalost nemaju priliku širiti svjetlo jer ga nisu dočekali i upoznali u svojim životima, pa se takvih ljudi kao i tame s pravom bojimo jer tamno je simbol zla, a mrak i mračni ljudi donose uvijek potajne opasnosti. Stoga je jako važno da poput mudrih djevica budemo razumno budni tj. pripremljeni za Kristov dolazak tj. uđemo u svjetlo, u jasno, u prozirno i istinu jer je naša kršćanska dužnost i zadaća tamu preoblikovati u svjetlost, a da bismo to mogli učiniti moramo nekada stati u tamu kako bi nam se darovalo koračati u svjetlost.
Papa Franjo u svojoj apostolskoj pobudnici o pozivu na svetost u suvremenom svijetu Gaudete et exultate tj. Radujte se i kličite naglašava kako nas Božja riječ poziva biti budnima oduprijeti se đavolskim lukavstvima i zaustavljati njegovu moć u svijetu. Za tu duhovnu borbu protiv zla valja se koristiti moćnim oružjima koje nam daje sam Gospodin. To su: vjera koja se izražava u molitvi, meditacija nad Božjom riječi, slavljenje mise, euharistijsko klanjanje, sakramentalno pomirenje, djela ljubavi, zajednički život i misionarski rad. Ako ih zanemarujemo, zlo će nas zavesti svojim lažnim obećanjima kao što je zaveo i lude djevice. Budući da su nepripremljene došle čekati zaručnika sa svjetiljkama bez ulja, slikovito kazano s dušama bez duhovnosti, ili dok se bavimo materijalnim zemaljskim kupovanjima i računicama i mislimo kako uz pomoć novca i bogatstva sve možemo uspjeti i postići vidimo na primjeru ludih djevica kako baš onda dok trgujemo, kupujemo ili stječemo događa se Kristov dolazak i bez obzira što i nabavimo ono što nam treba u životu u ovom slučaju ulje za svijeće ipak ostajemo u tami bez zaručnika Isusa Krista i uzalud vičemo i dozivamo Gospodina koji nas po našim djelima ne prepoznaje. Zato je jako važno bdjeti da nas privlačnosti ovoga svijeta ne odvedu s pravoga puta na kojemu se trebamo pripremati za Božji dolazak. Također valja na tom putu, kao što papa Franjo naglašava njegovati sve što je dobro, napredovati u duhovom životu i rasti u ljubavi kako bi nas Krist prepoznao kao mudre djevice s upaljenim svjetiljkama po našim djelima u izazovnom zemaljskom životu.
Mudre djevice dajući ulja ludim djevicama žrtvovale bi svoju životnu pripremljenost za Kristov dolazak jer se ne može upoznati Boga bez vlastite pripreme tj. posjedovanja vlastite svjetiljke koja neće samo ukrašavati neki prostor u našim domovima nego će uz pomoć vlastitog ulja tj. vlastitih životnih mudrosti, snaga, žrtve i molitve ostvariti svoju svrhu. Stoga poput mudrih djevica sa svjetiljkama i uljima i moj i tvoj život treba biti pripremljen i tako proživljen jer budni i spremni ljudi se nazivaju mudrima, a oni koji spavaju i lutaju po svijetu tražeći životni smisao u ispraznostima ludima i nerazboritima. Jer besmisleno je misliti o svojoj nepripremljenosti u zadnji trenutak. Nitko ne može nadoknaditi naše nedostatke u životu. I dok mudre odbijaju pomoći ludima to nije zbog umišljenosti, sebičnosti i egoizma. Odbijanje ludih djevica od mudrih jest slikovito napisano za nas današnje vjernike. Bez obzira što se u životu brinemo pomoći drugima zbog njihovog dobra i spasenja, na času smrti ipak svatko osobno odgovara za svoje spasenje.
Stoga cijeli ovaj govor o svjetiljkama s uljem ili bez ulja jest ustvari poruka da su ljudi „bez ulja“ Kristu zaručniku neprepoznatljivi i potpuno beskorisne. Kao što postoje svjetiljke bez ulja, tako postoje i kršćani bez kršćanstva i kao takvi su neprepoznatljivi i besmisleni. U ovom našem teškom i surovom vremenu kada se mnogi udaljuju od vjere čovjek kao duševno biće ipak žudi za smislom koji ga nadvisuje pa je i poruka prispodobe o mudrim i ludim djevicama ustvari sadržaj cijelog kršćanskog života koji je zahtjevan i traži od nas da odgovorno shvatimo svoje življenje i iskoristimo darovano vrijeme za smislene stvari koje imamo pred sobom samo, ali ne samo za sebe nego zajedno s drugima i u svakom trenutku života biti spremni na susret s Gospodinom, zapravo živjeti svjesno i razumno svoj život bilo u obitelji, poslu i zajednici kojoj pripadamo i na taj način svojim primjerom poput mudrih djevica biti uzor ludim djevicama kako ne bismo propustili susret s Kristom i uzalud pred zaključanim vratima Kraljevstva nebeskog svjesno i beskorisno vikali Gospodine, Gospodine!
Ivan Pilić