XVIII. nedjelja kroz godinu | Vjera hranjena Kruhom Života

Iv 6, 24-35: U ono vrijeme: Kada mnoštvo vidje da ondje nema Isusa ni njegovih učenika, uđu u lađice i odu u Kafarnaum tražeći Isusa. Kad ga nađoše s onu stranu mora, rekoše mu: »Učitelju, kad si ovamo došao?« Isus im odgovori: »Zaista, zaista, kažem vam: tražite me, ali ne stoga što vidjeste znamenja, nego stoga što ste jeli od onih kruhova i nasitili se. Radite, ali ne za hranu propadljivu, nego za hranu koja ostaje za život vječni: nju će vam dati Sin Čovječji jer njega Otac – Bog – opečati.« Rekoše mu dakle: »Što nam je činiti da bismo radili djela Božja?« Odgovori im Isus: »Djelo je Božje da vjerujete u onoga kojega je on poslao.« Rekoše mu onda: »Kakvo ti znamenje činiš da vidimo pa da ti vjerujemo? Koje je tvoje djelo? Očevi naši blagovaše mânu u pustinji, kao što je pisano: Nahrani ih kruhom nebeskim.« Reče im Isus: Zaista, zaista, kažem vam: nije vam Mojsije dao kruh s neba, nego Otac moj daje vam kruh s neba, kruh istinski; jer kruh je Božji Onaj koji silazi s neba i daje život svijetu.« Rekoše mu nato: »Gospodine, daj nam uvijek toga kruha.« Reče im Isus: »Ja sam kruh života. Tko dolazi k meni, neće ogladnjeti; tko vjeruje u mene, neće ožednjeti nikada.

Fjodoru Dostojevskom se pripisuje prekrasna izjava: „Nema ničega na svijetu tako dragocjenog kao kruh“. Ova izjava sažima duboki osjećaj o temeljnoj važnosti i pozitivnosti kruha u ljudskom životu. Kruh u svojoj srži simbolizira uzdržavanje, prehranjivanje i osnovnu životnu potporu. Predstavlja osnovnu namirnicu u različitim kulturama i civilizacijama, utjelovljujući bitne hranjive tvari i prehranu za ljudsko tijelo. Osim svoje prehrambene vrijednosti, kruh ima ogromno kulturno i simboličko značenje. Duboko je ukorijenjen u ritualima, tradicijama i svakodnevnim rutinama raznih društava. Od lomljenja kruha u vjerskim obredima do dijeljenja štruce među obitelji i prijateljima, kruh potiče povezanost, zajedništvo i zajednička iskustva. Služi kao simbol gostoljubivosti, velikodušnosti i obilja, nadilazeći jezične i kulturne barijere kako bi ujedinio ljude u zajedničkom iskustvu uzdržavanja i dijeljenja. Kruh je i socijalno pitanje. Nikola Berdjajev je rekao: „Kruh je za mene materijalno pitanje. Kruh za mog bližnjeg je duhovno pitanje”.

Za vjernika kršćanina najvažnija izjava o kruhu nalazi se u Ivanovom evanđelju gdje Isus izjavljuje: „Ja sam kruh života. Tko dolazi k meni neće ogladnjeti; tko vjeruje u mene neće ožednjeti nikada.” (Iv 6,35). Ovo je prva od sedam izjava u Ivanovu evanđelju u kojima Isus izriče „Ja sam“: „Ja sam svjetlost svijeta” (Iv 8,12); „Ja sam vrata” (Iv 10,7), „Ja sam dobri pastir” (Iv 10,11), „Ja sam uskrsnuće i život” (Iv 11,25,; „Ja sam put, istina i život” (Iv 14,6) i „Ja sam istinski trs” (Iv 15,1). U tim izrekama Isusov identitet i spasenje koje nudi su objedinjeni. U jedinstvu s njim, vjernici primaju spasenje.

Izraz „Kruh Života” jedna je od najdubljih i najznačajnijih metafora u kršćanskoj teologiji. Ova metafora sažima bit Isusove misije i duhovnu hranu koju nudi čovječanstvu. Istraživanje ove metafore otkriva njezine duboke teološke implikacije, njezinu važnost u kršćanskom bogoslužju i njezinu relevantnost za svakodnevni život vjernika. Govoreći o sebi kao o Kruhu Života, Isus povlači paralelu između mane koja je dana Izraelcima u pustinji i duhovne hrane koju On pruža. Mana je bila privremena opskrba, ali Isus nudi vječni život. Ova metafora ističe Isusa kao suštinski izvor duhovne hrane, potrebne za vječni život.

Teološki gledano, rasprava o Kruhu Života naglašava ideju o Isusu kao neophodnom izvoru duhovnog zdravlja. Kao što je fizički kruh potreban za fizički opstanak, tako je Isus neophodan za duhovni opstanak. Ova analogija ukazuje na nužnost odnosa s Isusom za vječni život, naglašavajući da se duhovno ispunjenje ne može pronaći nigdje drugdje. Također odražava koncept Isusa kao Riječi koja je tijelom postala (Ivan 1,14), božanskog Logosa koji održava sve stvoreno.

Isus je rekao da je On kruh života koji moramo konzumirati kako bismo iskusili Božji život. Ova istina također se odražava i u prirodnom svijetu: čovjek postaje ono što jede. Odnosno, ako se hrani nezdravom hranom, umrijet će ili razboljeti što mu postupno pogoršava život. Svaki vjernik očajnički treba „jesti Isusovo tijelo i piti njegovu krv” ako želi iskusiti vječni život. Ova živopisna metafora za vjeru poziva vjernika da stavi svoje potpuno povjerenje i život u Krista. Vjerovati u Krista znači ne samo vjerovati u ono što on kaže; to znači biti sjedinjen s Njim vjerom, sudjelovati u Njegovom životu.”

Metafora Kruha Života središnja je za kršćansko bogoslužje, osobito u praksi Euharistije, kao Pričest ili Gospodnja večera. Ovaj čin komemorira Posljednju večeru, kada je Isus lomio kruh i dijelio vino sa svojim učenicima, upućujući ih da „ovo činite meni na spomen” (Luka 22,19). Euharistija je opipljivi izraz duhovne stvarnosti Isusa kao Kruha Života. Ona služi kao sredstvo milosti, način na koji vjernici primaju duhovnu hranu i podsjećaju se na svoju ovisnost o Kristu za duhovni život. Ovaj sakrament potiče duboki osjećaj jedinstva među vjernicima, jer zajedno sudjeluju u tijelu i krvi Kristovoj, jačajući zajednički aspekt kršćanske vjere. Sveti Ignacije Antiohijski naziva euharistijski kruh „lijekom besmrtnosti, protuotrovom za smrt.“

Prekrasan primjer vjernicima daje, uskoro svetac, Carlo Acutis, poznat kao „cyber apostol Euharistije”. Bio je iznimno pobožan i posvećen štovanju Majke Božje. Redovito je molio krunicu i sudjelovao na svetoj misi primajući sakrament svete pričesti. Bio je zaljubljenik u računala i internet, te je svoju ljubav prema Presvetom Oltarskom Sakramentu spojio s izradom opsežne mrežne stranice na kojoj je dokumentirao sva svjetska euharistijska čuda koja su se dogodila tijekom povijesti Crkve. Organizirao je i izložbu koja je obišla sve kontinente. U pregled „Euharistijska čuda diljem svijeta“ uvrstio je i čudo u Ludbregu s naznakom „Hrvatska – 1411. godina“, popraćeno s dva ilustrirana vrlo informativna priloga.

Rani život i duhovno buđenje Carla Acutisa dokaz su transformativne moći vjere i dubokog utjecaja koji pojedinac može imati na živote drugih. Njegovo nepokolebljivo opredjeljenje za Boga i njegova strastvena odanost Euharistiji ne samo da su obogatili njegovo vlastito duhovno putovanje, već su također postali katalizatorom šireg religioznog preporoda unutar njegove obitelji i zajednice. Unatoč svojoj bolesti, hrabro se suočavao s leukemijom i bio pun života, spremno pomažući drugima. Carlo Acutis preminuo je 2006. u Monzi u dobi od 15 godina, a njegova svetost i predanost Euharistiji ostavili su dubok trag u srcima mnogih vjernika diljem svijeta.

Kad je u dobi od 15 godina Carlu dijagnosticiran neizlječivi oblik leukemije, iznio je svoju patnju za druge koji se nose s bolešću i rekao: „Nudim svu patnju koju ću morati trpjeti za Gospodina, papu Benedikta XVI. i Crkvu.“ Carlov pristup njegovoj bolesti ostavio je trajnu ostavštinu. Njegova sposobnost da pronađe svrhu i ponudi svoju patnju za veću svrhu duboko odjekuje kod onih koji se suočavaju sa svojim izazovima. Ona pruža model kako integrirati vjeru u svaki aspekt života, uključujući i najteže trenutke. Način na koji je Carlo prigrlio svoju bolest s povjerenjem u Božji plan potiče druge da vide svoje vlastite patnje kroz leću nade i duhovnog rasta. Umro je 12. listopada 2006. godine.

U svakodnevnom životu, metafora „Kruh Života” pruža praktične i duhovne smjernice vjernicima. Poziva ih da traže uzdržavanje ne iz materijalnih posjeda ili prolaznih uspjeha, već iz odnosa s Isusom. U svijetu koji je često obilježen duhovnom prazninom i neumornom potragom za materijalnim dobitkom, ova metafora nudi drugačiju priču, pozivajući vjernike da prioritet daju svom duhovnom blagostanju.

Metafora Isusa kao Kruha Života predstavlja bogat i višedimenzionalan koncept koji leži u središtu kršćanske vjere i prakse. Ona govori o bitnoj prirodi Isusa kao izvora duhovne hrane i vječnog života, naglašava važnost Euharistije u kršćanskom bogoslužju te poziva vjernike na život usmjeren na odnos s Kristom. Razumijevanjem i prihvaćanjem ove metafore, kršćani se podsjećaju na svoju ovisnost o Isusu za duhovno uzdržavanje te su potaknuti da žive život koji odražava Njegovu ljubav i milost svijetu.

Krešimir Cerovac, polis.ba