Kontaktirajte nas.
Pišite nam na: portal@polis.ba
/ivanu i jozi š./
mlađi je to svijet uglavnom
pristigao odasvud, nasmiješen i lijep
što pita je li slobodno i sjeda na
dugačke klupe pored nas
na ista mjesta na kojima su jednom
ima tome već stoljeće i više
sjedili stanoviti mayer sa suprugom
i onaj jedan drugi bez supruge i
bez konspirativnog imena
i u pijanstvu pretjerali toliko
da se cijelo čovječanstvo probudilo
s glavoboljom, a mamurluka nije riješilo do danas.
takvim stvarima oni se, međutim, ne zamaraju
sve to sad samo je daleka prošlost
njih zanima trenutak: više nego u vječni
oni vjeruju samo u život
i poručuju svoje pivo, ovjekovječe trenutak
popiju i odu u potragu za sljedećim must-seejem
držeći se strogo uputa iz bedekera
s nama je drukčije. mi ostajemo
kao tri točke poslije kojih
rečenica neće biti nastavljena
naše putovanje počinje i završava
ovdje. sve što smo trebali vidjeti
već smo vidjeli.
sve što nam se moglo dogoditi, dogodilo nam se
naši ciljevi su zbrisani, zemljovidi zastarjeli
još s ucrtanima atlantidom,
artsakhom i gazom na njima
uključujući i zemlju u kojoj smo rođeni
a od koje su ostale samo ruševine i ostatci
kao patrljci poslije amputacije
i fantomska bol
koja će te noću buditi do kraja života
mi, dakle, ostajemo putujući u mjestu
u malom gumenom čamcu tražeći
svoj ararat, prstima po pivskoj karti
po prošlosti koja nikada nije prestala
i budućnosti koja nikada nije stigla
u trenutku dok oko nas sve postaje
glasnije i orkestar počinje pjesmu
mi umjesto ein prosit der gemütlichkeit
čujemo trublje jerihonske
i nismo sigurni muče li nas više
pitanja koja postavljamo ili odgovori na njih
da li je ovaj svijet uopće trebalo spašavati
stoji li dim iz vatikana u ožujku 39.
u neposrednoj vezi s plinskim pećima auschwitza
da li bi rat u svetoj zemlji bio manje krvav
kada bi ta zemlja bila manje sveta
što je problematično u teologiji oslobođenja
u tome što je teologija ili je pak
problem u oslobođenju
da li je temeljni problem onih
što se pitaju postoji li bog to što
zapravo ne vjeruju ni u znanost
i da li je to uopće problem teologije
ili bi se njima u stvari trebala baviti medicina
i da li je, napokon, konobar koji nam
upravo prilazi s dijaboličkim smiješkom
i novom rundom radosne vijesti
naša posljednja nada u spasenje
Stjepan Sirovina, polis.ba