www.polis.ba

Polisov retrovizor: Što nas dalje čeka?

IZBOR SEDAM DOGAĐAJA KOJI SU OBILJEŽILI TJEDAN IZA NAS

  1. veljače: Ne čuje se mirotvorce

Ukrajinska kriza polagano ide prema vrhuncu koji je za sada nepoznat, ali ne sluti da će izići na dobro. Prema procjenama američkih tajnih službi, gotovo 200 tisuća ruskih vojnika, naoružanih različitim vrstama oružja, uključujući i razorne rakete, već tjednima se nalazi na ukrajinskoj granici. Procjene domaćih i stranih analitičara kreću se u rasponu da je moguća ruska invazija i rat s Ukrajinom, što bi moglo, nedajbože, biti uvod u nešto što je mlađim naraštajima Europljana poznato samo iz povijesnih udžbenika i priča starijih. Nadvila se opasnost koja bi mogla odnijeti tko zna koliko života i potpuno zakomplicirati situaciju. Bliska budućnost se pojavljuje kao prijeteća.

Zadnji američki ambasador (Jack Matlock) u SSSR-u u intervjuu za jedan američki kanal (Democracy Now) govori da je sadašnja kriza čak opasnija od one hladnoratovske. Kritizira politiku širenja NATO-a prema istoku koja bi mogla biti izgovor Putinovom režimu za rat i ekspanziju. Pojedini kritičari krizu vide kao logičnu posljedicu dinamike multipolarnog svijeta u kojem se velike sile (SAD, Kina i Rusija) bore za primat.

Eutanazirana europska i svjetska javnost kao da nema volje izići na ulice i prosvjedovati za mir. Je li to zbog osjećaja nemoći pred prijetećim zlom ili zbog naviknutosti na ratne strahote koje uvijek bukte u nekom dijelu svijeta, teško je kazati. Poražavajuća je također činjenica što se ne čuju intelektualci mirotvorci. Slušamo samo analitičare i njihova predviđanja o (ne)mogućnosti skorašnje katastrofe za ukrajinski narod. Ljudska destruktivnost svoje najstrašnije lice pokazuje u ratu, a ratovi među ljudima su trajna konstanta.

  1. veljače: “Zajedništvo”

U Mostaru se održalo izvanredno zasjedanje Hrvatskog narodnog sabora, nevladine organizacije koja okuplja većinu hrvatskih stranaka u BiH. Korumpirani i kompromitirani HDZ BiH sa svojim satelitima, manjim strančicama koje imaju iznimno malen utjecaj na političke procese u državi, nastoji u političkom smislu očuvati ustavnu poziciju hrvatskog naroda u BiH i oduprijeti se bošnjačkim nacionalističkim strankama čija je agenda, nimalo skrivena, politička eliminacija hrvatskog naroda u tijelima vlasti FBiH.

HDZ BiH je najodgovorniji za potpunu devastaciju Hrvata u BiH, i zajedno s drugim strankama suodgovoran je za stanje u cijeloj državi. Izborne kampanje ove stranke se zasnivaju na priči o zajedništvu i nužnosti zbijanja redova. U pravilu se taj manipulatorski govor nastoji uklopiti u kršćanski narativ o zajedništvu u Kristu kako bi time kod običnog puka ta parola dobila metafizičku legitimaciju. Katolička Crkva u BiH desetljećima asistira HDZ-u u toj manipulaciji. Na tom tragu je bio i pozdravni govor mostarskog biskupa Petra Palića na otvaranju zasjedanja Hrvatskog narodnog sabora. Prvi razlog njegovog dolaska bio je, kako kaže, “očitovanje zajedništva”.

Kao što je činjenica da je pitanje o političkoj ravnopravnosti Hrvata u BiH legitimno, također je činjenica da je za sadašnji položaj Hrvata (demografski, ekonomski, kulturni…) najodgovornija stranka kojoj i biskup Palić, čini se, asistira. Kad bi biskup htio znati o kakvoj je stranci riječ, pogledao bi barem na koji način se zapošljavaju ljudi u Elektroprivredi HZ HB, poduzeće kojim rukovodi HDZ BiH, te bi kazao i koju riječ kritike i pozvao na odgovornost.

  1. veljače: Smrt kao argument

U zadnju godinu i pol društvo je, od viših razina pa do nižih i manjih, onih seoskih i uličnih, podijeljeno na cijepljene i necijepljene. Razumne i zrele osobe uradile su onako kako su smatrale da je za njih najbolje i nisu se upuštale, pogotovo ako nemaju kompetencije, u suvišne rasprave o materiji koju ne poznaju, da ne bi bili suodgovorni za nečiju patnju ili smrt.

Moglo se zadnjih mjeseci primijetiti da je veliki broj necijepljenih s nekim oblikom ushićenja reagirao na smrti cijepljenih, to im je služilo kao argument i potvrda vlastitog stava. Pojedinim je osobama važnije zadovoljiti potrebe osobnog ega nego biti solidaran i suosjećati s bližnjima.

  1. veljače: Ljudi umiru zbog nekvalitetne hrane

Tužno je gledati umirovljenike na kasama trgovačkih centara po Bosni i Hercegovini. Mirovine im nikakve u odnosu na cijenu artikala koje moraju platiti. Mnogi od njih kupuju najjeftinije salame i meso, stari kruh i voće druge klase. U trgovini u Bugojnu stariji gospodin ispred mene na kasi plaća salamu, 1+1 gratis, jednu od najjeftinijih i najnekvalitetnijih. Salame za mačke i pse određenih marki dvostruko su skuplje od ove.

Samo Bog zna koliko u našoj državi starijih osoba umire zato što jedu iznimno nekvalitetnu hranu, što jedu bilo šta samo da ne osjećaju glad. Formalno ne umiru od gladi, ali ih ubija nezdrava hrana.

  1. veljače: Mistika nacionalizma

U bolesnom društvu, kakvo je naše, gdje se kriminalni klanovi i nacionalizmi bore za prevlast, nije lako pojedincu izgraditi vlastito dostojanstvo, osjećaj nepripadanja skupo se plaća, najčešće društvenim izopćenjem i, ako je ikako moguće, uskraćivanjem kruha. A između slobode i dostojanstva te kruha, većina bira ovo drugo.

Najpraćenije i najkomentiranije vijesti u BiH su vezane uz sirove nacionalističke teme i njihove protagoniste. Izgleda da se prosječan čovjek u našem društvu ipak najbolje osjeća u nacionalističkom narativu, da je to duhovni okoliš kojemu zaista pripada. Mi smo također društvo u kojem su psudograđani najbučniji nacionalisti koji se sebe vide kao borce protiv nacionalizma.

Mistika nacionalizma je snažna, nije se lako oduprijeti toj omamljivoj ideologiji koja je ljudima često važnija i od kruha. Dok nacionalisti misle da će ideal biti ostvaren u budućnosti, da će njihov nacionalizam trijumfirati nad drugima, ne shvaćaju da je on već sada trijumfirao, da ih je onesposobio za ljudskost i za odnose s drugačijima, da ih je potpuno zaslijepio. Iracionalna mistika zla ima svoju logiku koja nepogrešivo vodi do veće ili manje društvene katastrofe.

  1. veljače: Koji je vakat bolji?

Najveća zgrada u jednom bh. selu prijeratna je tvornica određene opreme za kompjutere. Iz sela se kombijima oprema vozila u druge republike Jugoslavije, ali i vani, posebno u Italiju. Dok većina starih u selu nikada nije ni vidjela kompjuter, mlađi su radili u tvornici, imali dobre plaće i mogli participirati gotovo u vrhu ondašnjeg tehnološkog razvoja.

Danas je od tvornice ostala samo zgrada koja je privatizirana. Nije pametno zbog osobne sigurnosti ni spominjati što se sada u njoj nalazi i kakve se djelatnosti odvijaju.

Nekadašnja mjesta života i rada, jamci budućnosti – poput spomenutog –, postala su mjesta simboli društvene propasti i beznadnosti. Staro društvo je srušeno, a novo nije napravljeno. Ostale su, dakle, samo ruševine.

  1. veljače: Invazija na Ukrajinu

Glavna svjetska tema zadnjih dana bila je rusko priznanje neovisnosti dvjema republikama u Ukrajini, Donjeckoj Narodnoj Republici (DNR) i Luganskoj Narodnoj Republici (LNR), te moguća ruska invazija na cijeli teritorij Ukrajine. Najcrnji strahovi i predviđanja su se ostvarili. Rusija je započela s invazijom na Ukrajinu. Uništena je ukrajinska protuzračna obrana, blokirana je većina aerodroma, a ruski diverzanti već se nalaze u neposrednoj blizini Kijeva. Svi se slažu da Europa, a možda i svijet, ulaze u jedno posve novo razdoblje, u jednu drukčiju stvarnost koju sada nije moguće predvidjeti.

Utrka u naoružanju, borba za kontrolu naroda i resursa, eliminacija protivnika, zakon jačega, to je svijet u kojem živimo. Ali sada treba stati, koliko je kome moguće, uz ukrajinski narod. Godinama se priprema za ovakvo zlo, teško se nadati da će tako brzo prevladati razum. Mračne iracionalne sile upravljaju ljudima, pogotovo ludim vođama opijenima moću, poput Putina. Ali život ne bi imao smisla ako bismo se pomirili s ovakvim stanjem stvari.


Jozo Š., polis.ba