Hrvatski narodni sabor na crkveni pogon

Od prvog zasjedanja Hrvatskog narodnog sabora, održanog 28. listopada 2000. godine u Novom Travniku, prošlo je više od dva desetljeća. U međuvremenu se, upravo zloupotrebljavajući Hrvatski narodni sabor kao “krovnu političku organizaciju Hrvata u BiH”,  HDZ BiH riješio ozbiljnije političke konkurencije i onemogućio politički pluralizam među beha Hrvatima. Hrvatske političke stranke koje nisu sudjelovale na mostarskom zborovanju beznačajne su na političkoj sceni te će Dragan Čović i njegov HDZ i dalje imati gotovo apsolutnu podršku beha Hrvata.

Na  takozvanom “povijesnom izvanrednom zasjedanju” Hrvatskog narodnog sabora uz “legitimne političke predstavnike hrvatskog naroda na svim razinama vlasti, uz predstavnike akademske, kulturne i gospodarske zajednice Hrvata u BiH”, sudjelovao je kao predstavnik Katoličke crkve u BiH mostarski biskup Petar Palić koji je na saboru održao i pozdravni govor. Njegov odlazak na sabor podsjeća na prvo zasjedanje Hrvatskog narodnog sabora na kojem su 2000. godine sudjelovali kardinal Vinko Puljić i ondašnji provincijal bosanskih franjevaca fra Mijo Džolan.

Ima smisla podsjetiti na odlazak prvih ljudi Katoličke crkve i Bosne Srebrene u Novi Travnik, jer je time otpočela postdaytonska sprega Katoličke crkve i HDZ-a. Kroz ovih dvadeset godina bilo je ljudi u Katoličkoj crkvi koji se nisu slagali s takvim postupcima crkvenih poglavara i većine svećenika, ali ti su glasovi i u Crkvi i u hrvatskom narodu sustavno ignorirani, a “slobodne strijelce”, kako je kardinal Puljić nazivao bosanske franjevce koji su kritizirali spregu Crkve s politikom HDZ-a, konstantno se ušutkavalo, a neke i sankcioniralo. Zbog sprege Crkve s HDZ-om, kritički glasovi prema toj politici gotovo su posve u Crkvi zatrti.

Odlazak kardinala Puljića i provincijala Bosne Srebrene fra Mije Džolana na prvo zasjedanje Hrvatskog narodnog sabora u Novom Travniku kritizirao je ondašnji glavni urednik Svjetla riječi fra Mirko Filipović u svom komentaru “Autogol”. Njegov komentar izazvao je negodovanje u crkvenim i franjevačkim krugovima, iako je tada u Crkvi bilo i onih koji su podržali Filipovića. Glavni urednik žestoko je napadnut od dijela svećenika i franjevaca i optužen za anticrkveno i antihrvatsko djelovanje. Bilo je to vrijeme boljeg Svjetla riječi, lista koji se držao na kritičkoj distanci prema HDZ-u, i u kojem je bilo moguće pročitati i kritiku na račun Katoličke crkve, sve do ljeta 2013. godine kad je takvo Svjetlo riječi nasilno eutanazirano. S tim Svjetlom riječi današnje Svjetlo riječi ima samo zajedničko ime, a ideološki se ne razlikuje nimalo od opskurnih desničarskih listova kakav je primjerice Hrvatski tjednik u Hrvatskoj.

Fra Mirko Filipović je u svom komentaru 2000. godine zapisao i sljedeće riječi: “Onoga trenutka kad su prekoračili prag dvorane u Novom Travniku u kojoj je HDZ sa svojim satelitima organizirao ‘Hrvatski narodni sabor’ nadbiskup vrhbosanski kardinal Vinko Puljić i provincijal Bosne Srebrene fra Mijo Džolan Katoličkoj su crkvi u Bosni dali autogol. Ne jedan, nego dva! Usprkos moći, novcu, sili, medijima i prevarama koje je kontrolirala i kojima se obilato služila najmoćnija hrvatska stranka u BiH, dosadašnji odnos između nje i najodgovornijeg dijela Katoličke crkve u Bosni mogao bi se označiti barem neriješenim rezultatom. Sada je 2:0 za HDZ. Bivši poručnik s Pala (Ante Jelavić, op. a.), a sada general-predsjednik dobio je ovu utakmicu na izvrstan način: namamio je prve igrače Crkve da sami sebi dadnu gol, a odsada će ih još slati i po lopte.”

Od zasjedanja u Novom Travniku, rezultat između Katoličke crkve i HDZ-a konstantno se povećavao u korist HDZ-a: nogometnom terminologijom kazano mnogi ljudi iz Crkve se natječu tko će više autogolova zabiti vlastitoj zajednici. U međuvremenu, Dragan Čović i članovi HDZ-a, kako je to predvidio fra Mirko Filipović, kad god im se prohtije, mnoge svećenike i franjevce “šalju po lopte”. Sklonost crkvenih poglavara da svojoj Crkvi zabijaju autogolove, da trguju njezinim svetinjama, da je potčinjavaju političkim mešetarima, pokazao je i novoizabrani mostarski biskup Petar Palić. Njegov govor na zasjedanju Hrvatskog narodnog sabora posve je podređen političkim interesima te organizacije, odnosno Dragana Čovića i HDZ-a.

Da bi se dodvorio Draganu Čoviću i skupu u Mostaru, biskup Palić u prvom dijelu svog govora zloupotrebljava svetoga Pavla i njegove riječi upućeni kršćanskoj zajednici u Korintu o važnosti zajedništva u Kristu

Biskup Palić je na početku svog pozdravnog govora kazao da mu je “kao biskupu Katoličke Crkve, kojoj većinski pripada hrvatski narod, drago što u Bosni i Hercegovini postoji institucija koja pod svoje okrilje skuplja sve političke predstavnike hrvatskoga naroda, u kojem god dijelu Bosne i Hercegovine taj narod živi.” Da bi se dodvorio Draganu Čoviću i skupu u Mostaru, biskup Palić u prvom dijelu svog govora zloupotrebljava svetoga Pavla i njegove riječi upućene kršćanskoj zajednici u Korintu o važnosti zajedništva u Kristu. Povezujući saborovanje u Mostaru s riječima svetoga Pavla i s aktualnom Sinodom u Katoličkoj crkvi, biskup Palić jednom posve profanom, političkom i stranačkom skupu daje kvalifikacije koje ne zaslužuje i istodobno lošu politiku HDZ-a i njegovih političkih satelita legitimira svetim tekstom kako bi posvetio i blagoslovio tu pogubnu politiku i istodobno biskupskim autoritetom utišao eventualne kritičke glasove među vlastitim vjernicima.

U drugoj točki pozdravnog govora, biskup Palić izgovara sljedeće riječi: “I stoga je i zadaća nas biskupa, ono što nam i papa Franjo poručuje, da poput dobrih pastira, mi biskupi moramo ponekad hodati ispred stada da pokažemo put, ponekad iza kako bismo sve potaknuli i zaštitili od ‘grabežljivaca’, a ponekad trčati usred stada, posebno da zaštitimo umorne i slabe, da ih ojačamo, ohrabrimo, utješimo i pomognemo.” Kakva perverzna manipulacija riječima pape Franje i kakva perfidna zloupotreba njegovog autoriteta da bi se opravdalo vlastito grešno djelovanje! Da je biskup Palić ispravno shvatio riječi pape Franje, onda se ni u kojem slučaju ne bi pojavio na zasjedanju Hrvatskog narodnog sabora. Upravo su vodeći ljudi u Hrvatskom narodnom saboru, politički vođe hrvatskog naroda, istodobno i njegovi najveći grabežljivci. Odlaskom na sabor, tom zboru grabežljivaca pridružio se i biskup Palić.

Konačno, u trećem i završnom dijelu govora, biskup Palić u mostarsko zborovanje upliće i kardinala Stepinca: “Treći razlog zbog kojega sam danas među vama je činjenica da je Katolička Crkva preko svojih pastira uvijek bila uz svoj narod na ovim prostorima. A ta je činjenica sažeta u riječima ‘najsvjetlijeg lika Crkve Božje u Hrvata’, bl. Alojzija Stepinca, čiji smo blagdan proslavili nedavno. Na montiranom komunističkom procesu 3. listopada 1946. izrekao je poznate riječi: ‘Ja bih bio ništarija, kad ne bih osjetio bȉlo hrvatskoga naroda’.”

Biskup Palić, dakle, tvrdi da se kardinal Stepinac, osjećajući bȉlo svoga naroda, svrstao na stranu ustaškog pokreta. S njegovim riječima se ne bi složili mnogi u današnjoj Crkvi u Hrvata koji smatraju da su to zlonamjerne komunističke, velikosrpske i srpsko-pravoslavne stigmatizacije hrvatskog blaženika. Bilo bi bolje i za Katoličku crkvu i za hrvatski narod da kardinal Stepinac “nije osjećao bȉlo hrvatskoga naroda” i da se  jasno distancirao od ustaške ideologije, jer bi time bar dio svoga naroda zaštitio od političkih zabluda kojima ga je opčinilo vodstvo Nezavisne Države Hrvatske. Ali kardinal Stepinac je strastveno i fanatično “osjećao bȉlo” svoga naroda, te je uglavnom šutio dok su pripadnici njegovog naroda progonili i ubijali pripadnike drugih naroda, kao i neistomišljenike u vlastitom narodu.

Asistiranje takvoj politici nije tek “autogol” koji mostarski biskup zabija vlastitoj Crkvi, nego je i brutalno ponižavanje žrtava te politike na svim stranama i u konačnici izdaja kršćanske vjere i njezinih moralnih postulata

Mostarski biskup Petar Palić svojim je odlaskom na Hrvatski narodni sabor legitimirao politiku HDZ-a, onu politiku koja tri desetljeća manipulira hrvatskim narodom. Budući da biskup Palić stoluje u Mostaru, morao bi znati da je politika HDZ-a u vrijeme Herceg-Bosne, sa željom da realizira Tuđmanove snove o podebljanju hrvatskog pereca, počinila teške zločine nad pripadnicima drugih naroda, a odustajući od bosanskih Hrvata, nanijela nepopravljivu štetu i vlastitom narodu. Asistiranje takvoj politici nije tek “autogol” koji mostarski biskup zabija vlastitoj Crkvi, nego je i brutalno ponižavanje žrtava te politike na svim stranama i u konačnici izdaja kršćanske vjere i njezinih moralnih postulata. Izručivanje vlastitog naroda i vlastitih vjernika takvoj politici znači nastavak njihovog sustavnog eutanaziranja do potpunog nestanka.

Odlazak mostarskog biskupa Petra Palića na izvanredno zasjedanje Hrvatskog narodnog sabora u Mostaru nastavak je crkvene politike koja pod krinkom jedinstva i pod izlikom brige za hrvatski narod daje podršku politici HDZ-a koji je najviše odgovoran za stanje u kojem se sada nalaze bosansko-hercegovački Hrvati.

Drago Bojić, polis.ba