Prikazanje Gospodinovo | Biti svjedok Svjetla

Kao zajednica vjernika okupili smo se da proslavimo svetkovinu Prikazanja Gospodinovog, odnosno Kalandore ili Svijećnice. Današnji blagdan usko se veže uz Božić, uz Isusovo rođenje ili rađanje Svjetla. Danas se ujedno slavi i Dan posvećenog života, dan posvećenih osoba, napose redovnika i redovnica.

Živimo u vremenu okruženi mnogim životnim nevoljama koje nas udaljavaju jedne od drugih, a pogotovo od Svjetla – Krista. Čovjek vjernik, Bogu posvećena osobe zaista bi se trebala zapitati kako nadići tamu i zla svakodnevnoga života. Pitamo se je li se Božje svjetlo ugasilo u našim životima? Isus Krist u obliku svijetlog primjera dolazi u moj i tvoj svijet. U naše živote daruje i unosi sebe i svoj život. On dolazi na zemlju da svojim svjetlom osvijetli i rasvijetli naše vrline i mane, ali isto tako krajnji cilj njegovog dolaska svodi se na to da mi čvrstom vjerom i ozbiljnom požrtvovnošću dođemo do Boga. Jer slijediti Boga, Svjetlo svijeta znači ne hoditi u tami, ne lutati u vjerničkom životu, nego u svom životu tražiti put, istinu i život. Jer ako se u ovom svijetu, u našim obiteljima, u našoj crkvenoj zajednici ugasi Božje svjetlo i plam Božje riječi, ili ako izgubimo Boga u svom svakodnevnom životu preplavljenom sukobima, lažima, podvalama i spletkama postajemo ljudi tame zaokupljeni zlom, sebičnošću i ohološću. Stoga kršćani, a posebno redovnici i redovnice danas obnavljaju dan svog posvećenja i takvi – obnovljeni – i vjernici i Bogu posvećene osobe trebali bi biti primjer i utjeha mnogima umornima i razočaranima u ovome svijetu ali i biti svijetli primjer u svojoj obitelji, župnoj zajednici, Crkvi i društvu.

Zbog toga nam u prvom čitanju prorok Malahija čije ime doslovno znači „Moj glasnik“, a i starac Šimun, ukazuju kako ne bi trebali sumnjati u Isusa i njegovo svjetlo jer oni su susreli, prepoznali i primili Isusa i snagu njegovog svjetla. Shvatili su i povjerovali da će Gospodin prikazan u Hramu izbaviti čovjeka iz tame njegovih grijeha i slabosti. Znali su da je Isus svjetlo susreta koje nas prosvjetljuje okupljene u svakom misnom slavlju. Susret s Bogom u misnom slavlju jedino može prosvjetljavati naše živote ako budemo iskreno gradili susrete s braćom i sestrama s kojima svake nedjelje molimo. Starac Šimun je prilikom susreta s novorođenim Spasiteljem pjevao zahvalnu pjesmu budući da je Duh Sveti šišao na njega. Tako je na koncu svoga života zadobio mir jer su njegove oči ugledale i prepoznale spasenje Božje u djetetu Isusu.

I mi poput Isusa dolazimo u Božji dom, u crkvi sebe prikazujemo kao Božju djecu, onu djecu koja će biti bogobojazna i pravedna pred Bogom i ljudima, jer samo čestitim vjerničkim životom u najobičnijim stvarima i izazovima možemo se nadati poput staraca Šimuna i Ane susresti Isusa u svojim životima, jer Isus se nalazi i u najobičnijim i najjednostavnijim stvarima na koje možda nismo navikli ili htjeli skrenuti svoju pozornost. Preko proroka, glasnika svjetla, preko Božjih ljudi religija čovjeku nudi smisao i nadu, ona je most između Boga i čovjeka koji povezuje ljude i usmjerava ih da se zalažu za mir i dobro. Zato su danas, više nego ikada, u našem  svijetu potrebni ljudi – svjedoci Božjeg svjetla – a ne očajni ljudi koji prepuštaju da svijet vode lažna obećanja zemaljskih zavodnika. Potrebni su ljudi nade (osobe posvećene Bogu) koji djeluju u Božje ime, ali ne umišljaju da su spasitelji i vođe našega svijeta i tuđih života. Dakle, potrebni su glasnici i svjedoci Svjetla i njegove riječi.

Kršćanin stoga treba biti prorok, tj. svjetlo u društvu i Crkvi. Zadaća mu je da mu drugi bude na prvom mjestu. Papa Franjo neprestano upozorava kako se nitko ne spašava sam, naime, za spasenje je potrebno zajedništvo. Ali takvo zajedništvo koje nikad neće izgubiti proročki glas o Božjem svjetlu, tj. onaj glas koji poziva na promjenu, obraćenje, nove putove i mogućnost i – glas koji hrabri i tješi u naizgled bezizlaznim situacijama.

Ivan Pilić