„Pastiri i najamnici“ – nova knjiga Drage Bojića

Krajem ljeta iz tiska je izišla nova knjiga bosanskog franjevca, teologa i publicista Drage Bojića. Zbirku njegovih eseja, komentara i polemika, naslovljenu Pastiri i najamnici, objavila je nakladnička kuća Synopsis. Kao kratak uvod u teme kojima se knjiga bavi i poticaj na njezino čitanje, objavljujemo recenzije rukopisa koje su napisali Enver Kazaz i Edin Šarčević.

***

Prof. dr. Enver Kazaz: Recenzija rukopisa Pastiri i najamnici Drage Bojića

Drago Bojić spada u najbolje i najaktivnije publiciste našeg doba na južnoslavenskom prostoru. Publicistika je s pojavom novih medija i društvenih mreža gotovo nestala sa javne scene, a nju su zamijenili površni, najčešće propagandni, čak politički marketinški komentari kojima je cilj zavesti publiku i svesti njene reakcije na površno navijanje za neku političku opciju.

Bojić nasuprot toj površnosti i neobrazovanosti insistira u svojoj publicistici na dubinskoj analizi strukturnih pozadina društvenih pojava koje su u ovdašnjem, prije svega bosanskohercegovačkom, ali i regionalnom poraću obilježene nacionalističkom ideološkom potkom i cijelim sistemom ideoloških aparata među kojima prevladava ideologizirana i politizirana religija. U fokusu Bojićevih analiza društvenih devijacija jeste bliskost religijā i političke moći, ali i pretapanje religijā i ideologije u kontekstu svirepog tajkunskog kapitalizma koji se eufemistički naziva tranzicijom.

Religijske institucije su se rado na našem prostoru još i prije krvavog raspada Jugoslavije stavile u službu nacionalističke ideologije i politike, a danas naši društveni prostori trpe posljedice nestanka metafizike iz religije i, naravno, moralne podloge. Tako religijski pejsaž u Bojićevim kolumnama izrasta u onaj politički, pa se ova knjiga može čitati i kao hronika destrukcije religije i divljanja poltičke moći.

Istovremeno Bojić je i vrsni analitičar nacionalizma i s njim usklađenih političkih i širih društvenih zbivanja u kojima su pastiri simbol ne samo religijskih već i drugih elita, a najamnici obespravljenih i obezglavljenih masa pa se u ovoj knjizi može naći i hronika socijalnog urušavanja društva. Uz to, ova knjiga je hronika društvenog moralnog razaranja, ali i polemika sa religijskim moćnicima koji religiju svode na politički palicu za moralnu i mentalnu dresuru društva, odnosno nacionalnih kolketiviteta.

Ne treba kriti ni činjenicu da Bojić društvena zbivanja analizira iz lijeve ideološke perspektive, što mu omogućuje da bude saidovski shvaćen angažirani i kritički intelektualac, izvan svake sumnje jedan od najboljih u BiH,

S iznimnom radošću preporučujem ovu Bojićevu knjigu za štampu.

***

Prof. em. dr. Edin Šarčević: Drago Bojić, Pastiri i najamnici, recenzija manuskripta

Radovi sabrani pod naslovom ovog manuskripta predstavljaju autorove analize i polemičke članke objavljivanje između 2020. i 2025. godine. Riječ je o prigodnim raspravama, polemičkim spisima i esejima koji se smještaju na dodiru dogmatske teologije, pastoralne teologije, sociologije religije i crkvene povijesti. Svi su argumentacijski konzistentni i tematski iznimno relevantni za javni i politički prostor Bosne i Hercegovine i zemalja koje dijele historijsku baštinu socijalističke Jugoslavije jer unose red i kultiviranu objektivnost u pitanja politizirane religije. Autor pokazuje zavidno poznavanje historijskog i teorijskog konteksta, odnosa religije i politike u postjugoslavenskim društvima i aktualnih političkih napetosti u BiH. Stil je esejističko-analitički, s naglašenom normativnom pozicijom, ali bez otvorene vulgarizacije ili pamfletskog tona. Pojedini radovi se ističu opsežnom, argumentacijski snažnom i intelektualno ambicioznom studioznošću o odnosu religije, nasilja, politike i nacionalizma u postjugoslavenskom prostoru (npr. Balkanski ljubavni trokut: Bog ljubav, nasilje ili Demoni demokracije).

Sve u svemu manuskript dokumentira uspješnu kombinaciju filozofske refleksije, teološke kritike i političke analize, donosi dakle koherentnu interpretaciju fenomena politizirane religije kao jednog od ključnih uzroka društvene fragmentacije i moralne erozije u regiji. Time se pokazuje i značaj manuskripta za teološko-sociološke i politološko-pravne perspektive religioznosti, ideologije i sekularnosti. On će, dakle, popuniti prazninu koja je nastala krajem prošlog stoljeća i afirmiraće analitičko-evaluativnu funkciju analitičkog mišljenja budući da izabrane analize dokumentiraju razlikovanje normativnih, analitičkih i kontekstualnih elemenata odnosa religije i politike u pluralnim i postkonfliktnim društvima. Uz sve to dolazi i identifikacija paradoksa političke instrumentalizacije religijskih autoriteta, što je relevantna i aktualna tema u društvenim znanostima (politologija, sociologija religije, ustavna teorija) i ima praktičan značaj za političke odluke u svim zemljama bivše Jugoslavije.

Manuskript prema tome odlikuje esejističko-analitički ključ, s jasno izraženom normativnom pozicijom koju prati ozbiljna teorijska potpora i široka intertekstualna mreža (Comte-Sponville, Kołakowski, Adorno, Küng, Volf, Buden, Đorđević, Mardešić i dr.). Budući da same analize i polemički članci ne pretendiraju na empirijsku neutralnost, nego na kritičku istinitost, što je metodološki zahtjevan pristup unutar filozofije religije i političke teologije, nema nikakve sumnje da će osim široke čitalačke publike manuskript brzo pronaći svoje mjesto u akademskim krugovima. Za bezrezervnu preporuku da se manuskript objavi kao monografija opredjeljuje me, pored navedenog, i analiza slučajeva SPC-a, Katoličke crkve i Islamske zajednice jer pokazuje strukturnu analogiju. Autor se time uspješno brani od prigovora jednostranosti, a teza da su države regije formalno sekularne, ali funkcionalno monokonfesionalne, što ima ozbiljne posljedice po ljudska prava, manjine i demokratsku kulturu, ističe njen univerzalan moralno-pravni značaj. Manuskript, prema tome, preporučujem bez ikakvih ograda.