LEGENDA O KARMENTI – KAKO JE NASTALA LATINSKA ABECEDA?

Nikostrata Karmenta možda je manje poznata figura rimske mitologije, no njezina uloga je neizmjerno važna, ali još uvije nije dovoljno istražena, što ju čini fascinantnim predmetom studija. Ovaj članak će razmotriti njezin kulturni i društveni doprinos, mitološki impakt na razvoj latinskog alfabeta, uključujući perspektivu Cristine de Pizan, jedne od najpoznatijih feminističkih spisateljica koja je ukazala na marginalizaciju brojnih žena u povijesti i pokušala ispraviti kolektivnu mizoginu nepravdu, prema kojoj su žene prikazane kao grešne, pohotne i nedovoljno dobre.

Mitovi i proricanja

Karmenta, ili preciznije, Carmentis, kako se njezino ime prenosi kroz povijest, bila je drevna boginja u rimskoj religiji. Iako njezin kult nije bio među najistaknutijima, ipak je zadržao bitnu ulogu sve do carske epohe (Flemmng, 2023). Kao boginja proricanja, vjerovalo se da posjeduje sposobnost predviđanja budućnosti i davanja savjeta ljudima, što je potaknulo rast povjerenja prema njenim proricanjima (Roman, Roman, 2010). U Osmom pjevanju Vergilijeve Eneide, Evander, njen sin, pripisuje Karmentinim proročkim sposobnostima ključnu ulogu u odabiru lokacije za osnivanje Palatina, što ima dalekosežne posljedice za njegovu ulogu u vođenju Eneje do mjesta koje će postati Rim. Njeno  proročanstvo ne samo da predviđa, već i oblikuje budućnost, osnažujući njenu ulogu kao vates fatidica. Ova karakteristika pruža duboke uvide u složenu interakciju između povijesti, mita, proročanstva i poezije unutar Vergilijevog epa (Vergil, 2006).

U svojoj misiji boginje poroda, Karmenta je pružala pomoć ženama tijekom trudnoće i porođaja, što je bilo izuzetno važno u patrijarhalnom društvu u kojem su ženske figure rijetko imale značajnu ulogu (Mesihović, 2015). Imala je vlastitog svećenika, jednog od flamena, s časnom titulom Carmentalis, što svjedoči o velikoj starini i poštovanju koje je uživala kroz stoljeća (Ovid, 2000). Ovaj položaj u rimskom panteonu ukazuje na drevno podrijetlo njezina kulta i duboko ukorijenjenu tradiciju unutar rimske religijske prakse. Njezin javni blagdan slavio se na dva dana u siječnju, jedanaestog i petnaestog (Ovidije, 2000: 46), a oba dana bila su poznata kao Carmentalia. Njezin hram je poznat kao fanum Carmentis. Nalazio se između jugozapadnih padina Kapitola i rijeke Tiber. Ovaj sveti prostor bio je smješten u neposrednoj blizini vrata poznatih kao Porta Carmentalis, što dodatno naglašava štovanje ove boginje u topografiji antičkog Rima.

U istraživanju uloge žena u mitologiji, religiji, kulturnom i duhovnom životu starih Grka i Rimljana nailazimo na ozbiljan nedostatak adekvatne literature ili negiranja odnosno umanjivanja ženskog doprinosa u civilizaciji, ali i u privatnom svakodnevnom životu. Kako Pauline Ripat naglašava, književni prikazi žena stručnjakinja često ne dokumentiraju njihov društveni status ili profesionalne razloge za bavljenje iscjeljiteljstvom. Također je rijetkost da je žena prikazana kao intelektualka koja filozofski promišlja ulogu i važnost ljubavi  i zdravlja u ljudskom životu. Umjesto toga, takve žene su portretirane kao čudne starice. U opisima su često etiketirane kao prljave, pijane i smiješne u svojim tvrdnjama o superiornom znanju. Ponekad ih čak predstavljaju kao fantastične vještice s moći da se pretvaraju u životinje i da preusmjeravaju rijeke na njihov prvotni tok (Ripat, 2016).

Zbog ovakvog diskursa, i danas je teško vjerovati da postoje i da su živjele žene koje su svojim darom za duhovnost i umjetnost prenosile svoja znanja usmenom predajom ili pak kroz različite tehnike poput rituala, molitvi ili herbalogije. Rebecca Flemming objašnjava kako su rimske žene bile obilježene nizom religijskih ograničenja što ih je prisililo da se nalaze na marginama rimskih religijskih praksi. Njihova nesposobnost za obavljanje ritualnih žrtvovanja stvorili su sliku onoga što prijeti muškim građanima na granicama rimskog poretka. Osim toga, rituali su služili kao sredstvo za upravljanje tom prijetnjom i očuvanje reda (Flemming, 2023).

Zbog ovih razloga, Nikostrata Karmenta i slične često ostaju ignorirane u suvremenoj literaturi, što se može pripisati patrijarhalnoj strukturi antičkog društva i ograničenim pisanim izvorima koji se bave ženama u toj eri. Dodatno, njezin kult bio je više ukorijenjen u narodnim vjerovanjima nego u službenim državnim religijskim praksama, što je također moglo pridonijeti njezinoj marginalizaciji.

Interpretacija o Krementi u knjizi Grad žena

Renesansni duh, zahvaljujući utjecaju određenih filozofa, omogućio je ženama da se oslobode nametnutog mraka i da se, kako Slavica Stojan ističe u knjizi Vjerenice i nevjerenice: Žene u svakodnevici Dubrovnika, napokon počnu čuti kroz prizmu ne samo „his story“, već i „her story“ (Stojan, 2003). Christine de Pizan, francuska je pjesnikinja talijanskog porijekla koja se u povijest upisala kao jedna od prvih ženskih autorica koja je pisala o identitetu žena. Godine 1403. kao jedina pripadnica ženskog spola sudjelovala je u Debatama o Romanu o ruži, čime je zadobila mnogo muških protivnika. Napisala je preko 30 djela u stihu i prozi, a najznačajnija su upravo ona u kojima tematizira i brani klevetu i omalovažavanje žena: Debate o Romanu o ruži, Knjiga o gradu žena i nastavak Blago grada žena. Christine koristi Karmentu kao primjer izvanredne žene čija mudrost i moć značajno doprinose razvoju društva. Nagrađuje njezinu ključnu ulogu u promicanju pismenosti i proricanja, naglašavajući njen utjecaj na kulturni i intelektualni razvoj kroz povijest. Christine u knjizi, kao naratorica, inzistira da joj vrlina prikazana u obliku gospe Razumnosti navede primjere u kojima su se žene istaknule u svojoj mudrosti i vještinama koje su bile prepoznate u zajednici: „Sasvim je očigledno da je ženska inteligencija i spretnost otkrila veliki broj važnih znanja i tehnika, kako u čistim naukama, o čemu svjedoče njihovi spisi, tako i u domenu tehnike, kako o tome svjedoče ručni radovi i zanati“ – odgovorila je Razumnost na Christininu radoznalost (Pizan, 2003: 64)

Pizan naglašava Karmentinu snagu i upliv u društvu, prikazujući je kao uzor žene koja je nadmašila barijere svog doba. Christine de Pizan koristi Karmentin primjer kako bi ilustrirala potencijal žena da oblikuju i unaprijede društvo, unatoč prevladavajućim patrijarhalnim normama. Razumnost je navela da je Nikostrata Karmenta bila blagoslovljena darom velikoga znanja, primjerice u tančine je poznavala bogatstvo grčke književnosti, imala je talent za govorništvo, a pjesnici koji su je s divljenjem slušali, smatrali su da je ona zbog brojnih talenata miljenica boga Merkura. Nakon brojnih pobuna u njenoj zemlji, morala je pobjeći u Italiju, preciznije na Tibar, gdje se popela na brdo i to brdo nazvala po svome ocu, Paladin. Na tom brdu je sagrađen Rim. Budući da je primijetila da ljudi toga kraja žive u oskudici, napisala je zakone prema kojima se ljudi moraju podvrgnuti prirodi i razumu, jer je to ispravan put. Prema tome, ona je bila prva koja je postavila zakone u zemlji koja je postala slavna po rimskome pravu (Pizan, 2003: 64).

Majka latinske abecede

Razumnost je nastavila objašnjavati i opisivati kako je Karmenta sudjelovala u jednom od najvažnijih događaja za naše suvremeno obrazovanje, a to je nastanak latinske abecede. Naime, kako bi pokazala raskoš svoje oštroumnosti, Karmenta je pronašla nova slova, drugačija od onih koja su se dotada upotrebljavala, latinski abecedni red,, građenje riječi i ono najvažnije u pisanju, izgovoru i razumijevanju, razliku između suglasnika i samoglasnika. Objavila je tu abecedu i podučavala tamošnje žitelje. Pizan naglašava kako Razumnost poručuje da moramo biti zahvalni Karmenti, jer dubina njenog znanja daje nam za pravo da vjerujemo kako je za jedno od najvažnijih otkrića zaslužna upravo žena (Pizan, 2003: 64).

O tome događaju su pisali i drugi autori, naravno, u kontekstu interpretacije mitologije. Salmedin Mesihović u svojoj knjizi Rimljani. Život, naslijeđe, sjećanje (2020) spominje da je pismenost imala duboko mističko i sveto značenje. Prema predaji, bila je direktno prenesena s božanskog svijeta na ljude. Evander, koji je u Latij stigao s majkom Karmentom i brojnim sljedbenicima, smatra se osnivačem grada Palantium, na mjestu današnjeg Rima, te utemeljiteljem festivala Luperkalija. Evandera, koji je također božanskog podrijetla, pismenosti je poučila njegova majka, riječna nimfa. Prema mitskim zapisima upravo je Nikostrata/Karmenta prilagodila pelašku azbuku, koju je Kadmo, Feničanin iz Egipta, donio u Latij, tako što je uvela 15 suglasnika u latinski jezik, dok je prvotno bilo 13 suglasnika (Mesihović, 2020: 66). „Ona, koja je prva imenovala latinske riječi, Karmenta, boginja majčinske ljubavi i starog proricanja, prikazana je kao ona koja je donijela abecedu i pjevala sudbine za buduće rimske gradove“ (Ovidije, 2000). Ovidijevi Fastiji opisuju Karmentu kao važnu mitološku figuru koja je imala ključnu ulogu u oblikovanju latinskog jezika i pismenosti te u proricanju. Ovo potvrđuje njen značaj i utjecaj u rimskoj religijskoj i kulturnoj tradiciji.

Pouke iz mitologije od zaboravljenih žena

U promišljanju ovog konteksta, nameću se ključna pitanja: Postoji li mogućnost da se ne radi samo o mitu, već da je mudra žena svojim znanjem zaista promijenila tijek pismenosti? Kako to da su tvorci ovih mitova pripisali tu ulogu ženi, a ne njezinom sinu ili nekom drugom bogu? Što je nadahnulo autore da prenesu poruku o razboritoj ženi? Ako su žene zaista stvarale revolucionarne izume koji su oblikovali civilizaciju, zašto nitko nije stao u njihovu obranu? Je li moguće da je zavist prema njihovim značajnim postignućima postupno, ali sigurno, s generacije na generaciju, prerasla u mizogini diskurs, duboko usađen u našim percepcijama? Koji su uvjeti omogućili ženama da postignu takve uspjehe unatoč preprekama? Je li moguće da su povijesni zapisi namjerno izostavljali ili umanjivali doprinos žena kako bi očuvali patrijarhalne strukture moći? Kako bi se naš pogled na povijest promijenio kada bismo prepoznali i priznali ove skrivene ženske doprinose? Na koji način suvremeni istraživači/ce i povjesničari/ke mogu ispraviti ovu nepravdu i osigurati da se glasovi i postignuća žena ne zaborave? Kako ove spoznaje mogu utjecati na našu današnju borbu za ravnopravnost i osnaživanje žena u svim sferama društva?

Karmentin utjecaj na razvoj latinskog alfabeta, zajedno s njenim ostalim doprinosima, ilustrira značaj razumijevanja žena ne samo kroz njihove neposredne doprinose, već i u kontekstu njihovih utjecaja na šire društvene i kulturne tokove. Sveobuhvatna perspektiva omogućava nam da oblikujemo dublje i kompleksnije razumijevanje ženskog utjecaja u povijesti. Razmatranjem kako su žene poput Karmente oblikovale priče ljudi, možemo bolje cijeniti njihovu ostavštinu u formiranju povijesnih narativa. Ovaj pristup također pomaže u prepoznavanju i vrednovanju njihova učinka u kontekstu šireg okvira, što je ključno za precizniji prikaza povijesti.

Priča o Nikostrati Karmenti može služiti kao snažan poticaj za reevaluaciju i transformaciju načina na koji pristupamo ženama u povijesnim i kulturnim diskursima. Zaključujući, postavljanjem pitanja otvaramo vrata novim perspektivama koje omogućuju dublje razumijevanje i priznanje ženskih doprinosa kroz povijest. Time ne samo da ispravljamo povijesne nepravde, već također osnažujemo aktualnu borbu za  ravnopravnost, prepoznajući vrijednost i značaj ženskog znanja i inovacija u oblikovanju naše civilizacije. Umjesto da žene percipiramo kao sporedne ili sekundarne elemente u historiografiji, trebamo ih prepoznati kao ključne akterice u oblikovanju kulturnih i duhovnih narativa.

 _______________

LITERATURA

Flemming, R. (2023), „Festus and Role of Woman in Roman Religion“, The Religion History of Roman Empire: The Republican Centuries, (ur.) J. North, str.205- 233.

Mesihović, S. (2020), Hrestomatija Origines: Izbor iz izvorne građe o  nastanku rimskog svijeta, Sarajevo: Udruženje za proučavanje i promoviranje ilirskog naslijeđa i drevnih klasičnih civilizacija.

Mesihović, S. (2020), Rimljani. Život, naslijeđe, sjećanje – Romans. Life, heritage, remembrance, Sarajevo: O. D. Font.

Ovid. (2000). Fasti, (A. J. Boyle & R. D. Woodard, Trans.), London: Penguin Classics.

Pizan, de Christine, (2003), Grad žena, s francuskoga na srpski pr.Suzana Pavlov, Beograd: Feministička.

Roman,L. Roman, M., (2010), Encyclopedia of Greek and Roman Mythology, London: Facts On File.

Ripat, P., (2016), „Roman Women, Wise Women, and Witches“,Phoenix, 70(1-2), str. 104-126.

Stojan, S. (2003), Vjerenice i nevjernice, Žene u svakodnevici Dubrovnika (1600.-1815.). Zagreb, Dubrovnik: HAZU, Zavod za povijesne znanosti u Dubrovniku.

Vergil, (2006). The Aeneid , R. Fagles, pr., London: Penguin Classics.

---

Ružica Ljubičić, polis.ba

---