Govor pape Franje vlastima, civilnom društvu i diplomatskom zboru u Jakarti

Susret s vlastima, civilnim društvom i diplomatskim zborom
Govor pape Franje
Dvorana predsjedničke palače „Istana Negara“ (Jakarta, Indonezija)
Srijeda, 4. rujna 2024.

---

Zahvaljujem Vam od srca, gospodine predsjedniče, za srdačan poziv da posjetim ovu zemlju i za Vaše prijateljske riječi pozdrava. Od srca želim budućem predsjedniku svako dobro te plodan rad u službi Indonezije, ogromnog arhipelaga koji se sastoji od tisuća otoka zagrljenih morem koje povezuje Aziju s Oceanijom.

Kao što je ocean prirodni element koji povezuje indonezijske otoke, tako bi se moglo kazati da je uzajamno poštovanje specifičnih kulturnih, etničkih, jezičnih i religijskih karakteristika svih skupina norodâ koji čine Indoneziju poput vezivnog tkiva koje ujedinjuje indonezijski narod i čini ga ponosnim.

Vaš nacionalni moto „bhinneka tunggal ika“ („Jedinstvo u različitosti“, doslovno: Mnogi, ali jedan) na dobar način odražava raznoliku stvarnost različitih naroda čvrsto ujedinjenih u jednu naciju. To pokazuje, poput bogatog biodiverziteta u vašem arhipelagu – koji je izvor bogatstva i divote –, da svaka razlika doprinosi oblikovanju veličanstvenog mozaika u kojem je svaki kamenčić nezamjenjiv element za sastavljanje velikog, originalnog i vrijednog djela.

Sklad u poštivanju različitosti dostiže se kada svako partikularno gledište ima u vidu zajedničke potrebe i kada svaka etnička i religijska zajednica djeluju u duhu bratstva, slijedeći plemeniti cilj koji može služiti dobru svih. Svijest o sudjelovanju u zajedničkoj povijesti, u kojoj svatko ima vlastiti doprinos i gdje je važna solidarnost svakog pojedinog dijela prema cjelini, pomaže da se pronađu ispravna rješenja, izbjegnu zaoštravanja sukoba te da se međusobna suprotstavljenost preokrene u suradnju.

Ovu mudru i osjetljivu ravnotežu između različitih kultura i različitih uvjerenja, s jedne strane, te načela koja učvršćuju jedinstvo, s druge strane, mora se ustrajno braniti protiv svake neravnoteže. Ovo je zanatski rad, ponavljam, zanatski rad povjeren svima, a na poseban način djelovanju koje dolazi iz politike a koje je usmjereno na slogu, pravednost, brigu za temeljna ljudska prava, održivi razvoj, solidarnost i težnju prema miru, kako unutar društva tako i s drugim narodima i nacijama.

Kako bi se potaknuo prijateljski i konstruktivan sklad koji osigurava mir i ujedinjuje snage da bi se prevladale neravnoteže i žarišta bijede koja u pojedinim dijelovima ove zemlje još postoje, Katolička crkva želi osnažiti međureligijski dijalog. Na ovaj se način mogu odstraniti predrasude i stvoriti klima međusobnog poštovanja i povjerenja koja je nužna za svladavanje zajedničkih izazova. A ti izazovi tiču se suzbijanja ekstremizma i netolerancije koji se pokušavaju nametnuti – krivotvoreći religiju – kroz prevaru i nasilje.

Katolička crkva je opredijeljena služenju zajedničkom dobru i želi osnažiti zajednički rad s javnim institucijama i drugim subjektima civilnog društva, ali nikada ne čineći prozelitizam, nikada; poštujući vjeru svake osobe. Time potiče stvaranje uravnoteženije društvene strukture kako bi se postigla učinkovitija i poštenija raspodjela socijalne pomoći.

Dopustite mi da se osvrnem na Preambulu vašeg Ustava iz 1945. godine, koji pruža dragocjene upute o smjeru kojim ide demokratska i neovisna Indonezija. To je jako lijep tekst; kada ga se čita, shvati se da je to bio izbor svih.

Dva puta u samo nekoliko redaka Preambule referira se na svemogućega Boga i na potrebu da njegov blagoslov siđe na rađajuću državu Indoneziju. Na sličan se način i uvodni tekst vašeg Ustava bavi, spominjući to dva puta, društvenom pravdom – nadajući se da će se na njoj bazirati međunarodni poredak –, smatrajući je jednim od najvažnijih ciljeva za zajedničko dobro cijelog indonezijskog naroda.

Jedinstvo u različitosti, društvena pravda i Božji blagoslov su temeljna načela koja trebaju nadahnjivati i davati orijentaciju specifičnim programima. Ona su kao nosiva struktura, čvrsti temelj na kojem se kuća treba graditi. I kako ne primijetiti da ova načela vrlo dobro odgovaraju motu moga posjeta Indoneziji: „Vjera, bratstvo, suosjećanje“?

Postoji, nažalost, u današnjem svijetu ipak jedna tendencija koja ometa razvoj sveopćeg bratstva (usp. Enciklika Fratelli tutti, 9). Svjedočimo pojavi nasilnih konflikata u različitim područjima koji su često rezultat nedostatka uzajamnog poštovanja, netolerantne želje da se po svaku cijenu provedu vlastiti interesi, vlastite pozicije ili vlastite parcijalne povijesne naracije, čak i onda kada to vodi beskrajnoj patnji cijelih zajednica i rezultira stvarnim krvavim ratovima.

Ponekad se i unutar države razviju napetosti koje vode nasilju, jer moćnici žele sve normirati, namećući vlastite poglede čak i u pitanjima koja bi se trebala prepustiti autonomiji pojedinca ili grupe.

Unatoč milozvučnim programskim deklaracijama, postoje, s druge strane, situacije u kojima nedostaje učinkovitog i dalekovidog angažmana u izgradnji socijalne pravednosti. Zbog toga se znatan dio čovječanstva ostavlja na margini, bez sredstava za dostojanstven život i bez zaštite, da bi se mogli suprotstaviti snažnoj i rastućoj socijalnoj neravnoteži koja vodi aktualnim konfliktima. I kako se ovo rješava? Zakonom o smrti, tj. ograničavanjem rađanja, ograničavanjem najvećeg bogatstva koje jedna država ima, a to su rađanja. Vaša pak država ima obitelji s troje, četvero i petero djece koja idu naprijed. To se vidi i u životnoj dobi vašeg naroda. Nastavite tako. Primjer je to za sve zemlje. Može ovo biti smiješno, ali mnoge obitelji radije imaju mačku ili kunića umjesto djeteta. To ne ide.

U drugim se kontekstima, međutim, vjeruje da se može ili mora suzdržavati od težnje za Božjim blagoslovom, jer ga se smatra suvišnim za ljudska bića i civilno društvo, koje vlastitom snagom treba ići naprijed. Ali čineći tako često se susreće s frustracijom i propašću. Nasuprot tome, postoje slučajevi u kojima se vjera u Boga čvrsto postavlja na prvo mjesto, ali se pritom, nažalost, često događa da se njome manipulira, da se njome potiču razdori, jača mržnja, umjesto da služi za stvaranje mira, zajedništva, dijaloga, poštovanja, suradnje i bratstva.

Braćo i sestre, usprkos ovim sjenama, veseli promatrati kako filozofija koja je nadahnula stvaranje indonezijske države odražava mudrost i ravnotežu. S tim u vezi posvajam riječi koje je sveti Ivan Pavao II. 1989. godine izrekao u ovoj istoj palači. Između ostalog je kazao: „U prepoznavanju prisutnosti legitimne raznolikosti, u poštivanju ljudskih i političkih prava svih građana, u promicanju rasta nacionalnog jedinstva baziranog na toleranciji i poštivanju drugih, postavljate temelje pravednog i miroljubivog društva kakvo svi Indonežani za sebe žele i kakvo bi željeli predati svojoj djeci” (Govor predsjedniku Republike i vlastima, Jakarta, 9. listopada 1989).

Čak i ako gore navedena nadahnjujuća načela tijekom povijesnih događanja nisu uvijek bila jaka da bi se primijenila u svim okolnostima, ipak ostaju važna i pouzdana poput svjetionika koji pokazuje smjer u kojem se treba kretati i upozoravaju na najopasnije pogreške koje treba izbjegavati.

Gospodine predsjedniče, dame i gospodo,

želim da se svi u svojim svakodnevnim aktivnostima nadahnjujete ovim načelima te da ona postanu učinkovita u svakodnevnom ispunjavanju vaših dužnosti, jer opus justitiae pax, mir je djelo pravednosti. Sklad se postiže ne onda kada se svatko zanima samo za svoje interese i predodžbe, nego kada se angažira na dobrobiti svih, na gradnji mostova, na poticanju usklađenosti i sinergije, na ujedinjavanju snaga u prevladavanju svih oblika moralne, ekonomske i društvene bijede te kada se promiču mir i sloga.

Draga braćo i sestre, nastavite na svojem putu koji je tako lijep i tako pravedan. Blagoslivljam cijeli narod: Neka Bog mirom blagoslovi Indoneziju za budućnost punu nade. Sve vas Bog blagoslovio!

---

Prijevod: Jozo Š., polis.ba

---