Kontaktirajte nas.
Pišite nam na: portal@polis.ba
Govor pape Franje u džamiji u Jakarti: HODIMO KROZ “TUNEL PRIJATELJSTVA”
Gledajući u dubinu, skupljajući ono što struji u dubini našeg života, čeznući za puninom koja stanuje u dubini našeg srca, mi otkrivamo da smo svi braća, svi hodočasnici, svi na putu prema Bogu, s onu stranu onoga što nas dijeli.
Međureligijski susret
Govor pape Franje
Džamija “Istiqlal” (Jakarta, Indonezija)
Četvrtak, 5. rujna 2024.
____________________
Draga braćo i sestre,
sretan sam što se nalazim ovdje, u najvećoj azijskoj džamiji, sa svima vama. Pozdravljam velikog imama i zahvaljujem mu na riječima koje mi je uputio, podsjećajući da je ovo mjesto kulta i molitve također i „velika kuća svih ljudi“ u koju svatko može ući da bi se susreo sa sobom, dajući prostora onoj čežnji za beskonačnim koju nosi u srcu te kako bi tražio susret s božanskim i živio radost prijateljstva s drugima.
Drago mi je podsjetiti da je ova džamija djelo arhitekta Friedricha Silabana, koji je bio kršćanin i pobijedio je na natječaju. To svjedoči da su u povijesti ove nacije i kulture koja u njoj diše, džamija, kao i druga mjesta kulta, prostori dijaloga, međusobnog uvažavanja, harmoničnog suživota među religijama i različitim duhovnim senzibilitetima. Veliki je to dar koji ste pozvani svakodnevno njegovati kako bi religijsko iskustvo bilo referentna točka mirnog i bratskog društva, a nikad motiv za zatvaranje i sukob.
Drago mi je, s tim u vezi, spomenuti izgradnju podzemnog tunela – „Tunel prijateljstva“ – koji povezuje Istiqlal džamiju s Katedralom Marijina Uznesenja. Ovaj rječiti znak omogućuje ovim dvama mjestima kulta da ne budu samo jedno „nasuprot“ drugog, nego jedno „povezano“ s drugim. Ovaj prolaz doista omogućuje susret, dijalog, stvarnu mogućnost „otkriti i prenijeti ‘mistiku’ zajedničkog života, miješati se, susretati se, […] sudjelovati u ovoj pomalo kaotičnoj plimi koja se može preoblikovati u stvarno iskustvo bratstva, u karavanu solidarnosti, u sveto hodočašće“ (Apostolska pobudnica Evangelii gaudium, 87). Ohrabrujem vas da nastavite ovim putom: da svi, svi zajedno – svatko gajeći vlastitu duhovnost i prakticirajući vlastitu religiju – možemo hoditi u potrazi za Bogom i doprinijeti izgradnji otvorenog društva utemeljenog na međusobnom poštovanju i uzajamnoj ljubavi, da budemo sposobni odstraniti krutost, fundamentalizme i ekstremizme, koji su uvijek opasni i za koje nikada ne postoji opravdanje.
U ovoj perspektivi, koju simbolizira podzemni tunel, želio bih vam ostaviti dva poticaja, kako bih ohrabrio put jedinstva i sloge kojim već idete.
Prvi je: gledati uvijek u dubinu, jer se samo tamo može pronaći ono što ujedinjuje s onu stranu razlika. Dok, međutim, na površini postoje prostori džamije i katedrale, koji su definirani i posjećeni od strane svojih vjernika, pod zemljom se, kroz tunel ove različite osobe susreću i mogu pristupiti vjerskom svijetu drugoga. Ova nas slika podsjeća na jednu važnu stvar: vidljivi aspekti religije – obredi, prakse i slično – su baština tradicije koju u potpunosti treba poštivati; ali ono što je „ispod“, ono što teče u podzemnom svijetu, baš poput „Tunela prijateljstva“, možemo reći zajednički korijen svih vjerskih senzibiliteta, je samo jedno: traženje susreta s božanskim, beskonačna žeđ koju je Uzvišeni stavio u naše srce, traženje najveće radosti života jačeg od svake smrti, koja daje snagu na putu života i potiče nas da iziđemo iz svoga ega kako bismo išli u susret Bogu. Evo, podsjećam na sljedeće: gledajući u dubinu, skupljajući ono što struji u dubini našeg života, čeznući za puninom koja stanuje u dubini našeg srca, mi otkrivamo da smo svi braća, svi hodočasnici, svi na putu prema Bogu, s onu stranu onoga što nas dijeli.
Drugi poziv je: brinuti se za povezanosti. Tunel je napravljen s jedne strane na drugu da bi povezao udaljena i daleka mjesta. To je ovaj podzemni prolaz: on povezuje, stvara poveznicu. Ponekad mislimo da se susret među religijama odnosi na pronalaženje po svaku cijenu dodirnih točaka između različitih učenja i vjerskih uvjerenja. Može se u stvarnosti dogoditi ta takav pristup završi razdvajanjem, zato što su učenja i dogme svakog vjerskog iskustva različite. Ono što nas doista zbližava je stvaranje povezivanja među našim različitostima, da se ima hrabrosti za veze prijateljstva, pažnje, uzajamnosti. To su odnosi u kojima se svatko otvara drugom, u kojima se zajednički trudimo tražiti istinu učeći iz vjerske tradicije drugih, da jedni drugima izlazimo u susret u duhovnim i ljudskim potrebama. Postoje poveznice koje nam dopuštaju da zajedno radimo i zajedno hodimo prema zajedničkim ciljevima u obrani ljudskog dostojanstva, u borbi protiv siromaštva, u promicanju mira. Jedinstvo se rađa iz osobnih veza prijateljstva, iz uzajamnog poštivanja, iz međusobne obrane prostora i ideja onog drugog. Želim vam da ovo uvijek imate na umu!
Braćo i sestre, „promicati vjerski sklad za dobro ljudskog roda“ je nadahnuće koje smo pozvani slijediti, a tako je naslovljena i zajednička Deklaracija pripremljena za ovu priliku. U njom odgovorno sažimamo teške i ponekad dramatične krize koje prijete budućnosti ljudskog roda, na poseban način su to ratovi i sukobi, nažalost hranjeni i zloupotrebom vjere, ali i kriza okoliša, koja postaje preprekom rastu i suživotu narodâ. Pred ovakvim scenarijem je važno da zajedničke vrednote svih vjerskih tradicija budu promicane i osnaživane, kako bi se pomoglo društvu da „porazi kulturu nasilja i ravnodušnosti“ (Zajednička deklaracija u Istiqlalu) te promiče pomirenje i mir.
Zahvaljujem vam na ovom zajedničkom putu kojim idete naprijed. Indonezija je velika država, mozaik kultura, etnija, vjerskih tradicija, prebogata raznolikošću, koja se također ogleda i u raznolikosti ekosustava i okoliša. I ako je istina da imate najveći rudnik zlata na svijetu, znajte da je najdragocjenije blago volja da razlike ne postanu razlog za sukob, nego da se harmoniziraju u slozi i međusobnom poštivanju. Nemojte izgubiti ovaj dar! Ne dopustite da postanete siromašni gubeći ovo veliko bogatstvo, nego, naprotiv, njegujte ga i prenosite mlađima. Neka nitko ne podlegne iskušenjima fundamentalizma i nasilja, nego da svi budu oduševljeni snovima o slobodnom, bratskom i prijateljskom društvu i ljudskom rodu.
Hvala vam na vašem prijateljskom osmijehu koji uvijek odsijeva s vaših lica. On je znak vaše ljepote i unutarnje otvorenosti. Bog vam daje taj dar. S njegovom pomoći i njegovim blagoslovom idite naprijed, Bhinneka Tunggal Ika, ujedinjeni u različitosti. Hvala!
***
Pozdrav svetog oca u Tunelu prijateljstva
Draga braćo i sestre,
čestitam vam svima jer ovaj „Tunel prijateljstva“ želi biti mjestom dijaloga i susreta.
Ako mislimo na jedan tunel, odmah si zamišljamo mračni prolaz koji, posebno ako smo sami, može stvarati strah. Ovdje je, međutim, nešto drukčije jer je sve osvijetljeno. Želio bih vam reći da ste vi svjetlo koje ga osvjetljava, svojim prijateljstvom, slogom koju gajite, međusobnim podupiranjem, zajedničkim hodom koji vas na kraju puta vodi do punog svjetla.
Mi vjernici, koji pripadamo različitim vjerskim tradicijama, imamo zadaću: pomoći svima da prođu kroz tunel s pogledom prema svjetlu. Tako se, na kraju puta, može prepoznati u onom koji je uz nas hodio brata, sestru, s kojima dijelimo život i međusobno se podupiremo.
Tolikim znakovima prijetnje, mračnim vremenima, suprotstavljamo znak bratstva koji, prihvaćajući drugoga i poštujući mu identitet, potiče na zajednički put, stvoren u prijateljstvu, a koji vodi prema svjetlu.
Hvala svima koji djeluju iz uvjerenja da se može živjeti u slozi i miru, svjesni da je svijetu potrebno više bratstva. Želim da naše zajednice uvijek budu otvorene međureligijskom dijalogu te da budu simbol mirne koegzistencije kojom je obilježena Indonezija.
Uzdižem svoju molitvu Bogu, Stvoritelju svih, neka blagoslovi sve one koji prolaze ovim tunelom u duhu prijateljstva, sloge i bratstva. Hvala!
Prijevod: Jozo Š., polis.ba; izvor: vatican.va