Kontaktirajte nas.
Pišite nam na: portal@polis.ba
Massimo Recalcati: Ljudi su cvjetovi svjetlosti i prašine
Isus nas uči da preoblikujemo pojam grijeha. Grijeh nije odstupanje od zakona, nego promašaj vlastitog poziva, izdaja vlastite želje, činjenje života sterilnim i bez snage. Njegov poziv, kao i u psihoanalizi, jest da ne odustanemo od vlastite želje
Objavljujemo prijevod intervjua koji je Massimo Recalcati dao Stefanu Vastanu za časopis Adesso Magazin (ZeitSprachen, 5/2026) povodom objavljivanja njemačkog izdanja Recalcatijeve knjige “Zakon riječi. Biblijski korijeni psihoanalize.
Massimo Recalcati jedan je od najpoznatijih talijanskih psihoanalitičara. Uz svoj znanstveni rad, surađuje s dnevnim novinama poput La Stampe i la Repubbliche te radi kao kazališni konzultant, autor i televizijski voditelj, s nizom emisija na RAI-ju iza sebe. Među njima je i Lessico famigliare, posvećen ulozi škole i figurama majke, oca i djeteta.
Njegova svestranost nije površna, nego način da teme koje su mu važne produbi iz različitih perspektiva i u različitim kontekstima. Bavi se položajem žene, problemima mladih, odnosom između roditelja i djece, ali i vrlo složenim temama poput rodno uvjetovanog nasilja.
Recalcati, koji se u jednom intervjuu opisao kao kršćanin, ali ne i katolik, promatra svijet na vrlo originalan način, u kojem se teorije psihoanalize isprepliću s filozofskom tradicijom i proučavanjem Svetog pisma. Bliskoj vezi između psihoanalize s jedne strane te Starog i Novog zavjeta s druge, posvetio je dvije važne knjige: Zakon riječi. Biblijski korijeni psihoanalize (2022) i Zakon želje. Biblijski korijeni psihoanalize (2024). U prvoj je u središtu Tora, a u drugoj Evanđelje i lik Krista.
Zašto toliki interes za Bibliju kod jednog psihoanalitičara?
Bio sam katolički odgojen. Međutim, susret s krajnjom ljevicom, proučavanje Marxa, Nietzschea i Sartrea već prije dvadesete udaljili su me od tog odgoja. Zatim je došlo studiranje na sveučilištu, susret sa Schopenhauerom, Heideggerom, Freudom i sa psihoanalizom. No, od 2004. ponovno sam počeo proučavati Bibliju. I to ozbiljno.
Što znači „ozbiljno“?
Za mene je kritika religijskog praznovjerja središnji motiv biblijskog teksta. Isto vrijedi i za moralistički kult žrtve. Neki psihoanalitički pojmovi kod Freuda mogu se bolje razumjeti upravo kroz proučavanje Svetog pisma.
Ipak, za Freuda je religija iluzija…
Zato što Freud ne uviđa da se ta kritika već nalazi u Bibliji! To je njegova temeljna pogreška. Ne uzima u obzir kritiku Mojsija i Isusa prema svakom obliku idolopoklonstva. Isus nas ne poziva da pobjegnemo iz svijeta u neku iluzornu stvarnost izvan njega. Kraljevstvo je ovdje ili je riječ o religijskoj prijevari.
Prijeđimo na društvene teme. Kako objašnjavate nasilje nad ženama i femicide? Koliku ulogu danas ima patrijarhat?
Naše vrijeme više nije vrijeme patrijarhata. Dovoljno je pogledati film C’è ancora domani Paole Cortellesi da se uoči razlika. To je prije svega zasluga feminizma i pokreta za oslobođenje žena. Ipak, mačizam i dalje opstaje. Ako su očevi „isparili“, kako bi rekao Lacan, nije nestala muška dominantna kultura. Zato se sloboda žene i dalje doživljava kao prijetnja.
Što danas ostaje od očinskog autoriteta?
Kriza monoteizma religijskog društva, uspon „politeizma“ potrošačkog društva, emancipacija žena i fragmentacija obitelji doveli su do slabljenja patrijarhalne predodžbe očinstva. Ne treba žaliti za tim modelom. Treba živjeti u novom vremenu, bez oživljavanja duhova prošlosti.
Među mladima se primjećuje fenomen hikikomorija ili dugotrajnog povlačenja iz društva i samoozljeđivanja. Što je uzrok toga?
Ako je život stalno natjecanje u kojem uvijek treba pobjeđivati, onda je lakše povući se i zatvoriti u vlastiti svijet. To sam nazvao „neomelankoličnim obilježjem“ suvremenog mladenačkog nezadovoljstva.
U vašem tumačenju Krista, Isus predstavlja oslobođenje od straha?
Isus nas uči da preoblikujemo pojam grijeha. Grijeh nije odstupanje od zakona, nego promašaj vlastitog poziva, izdaja vlastite želje, činjenje života sterilnim i bez snage. Njegov poziv, kao i u psihoanalizi, jest da ne odustanemo od vlastite želje.
Vaš otac bio je uzgajivač cvijeća. Je li to utjecalo na vaš rad?
Odrastao sam među cvijećem i biljkama, a potom među knjigama. Svoje knjige uvijek sam tretirao s velikom pažnjom, kao što je moj otac tretirao biljke. U rezanom cvijeću uvijek sam vidio ljude: ljepotu i sjaj života, ali i neizbježnost smrti. Cvijeće je, kao i ljudi, sazdano od svjetlosti i prašine.
Prijevod: Ivan T., polis.ba