XXVI. nedjelja kroz godinu | Mentalitet gnijezda

Mk 9,38-43.45.47-48: »Učitelju, vidjesmo jednoga kako u tvoje ime izgoni zloduhe. Mi smo mu branili jer ne ide s nama.« A Isus reče: »Ne branite mu! Jer nitko ne može učiniti nešto silno u moje ime pa me ubrzo zatim pogrditi. Tko nije protiv nas, za nas je.«
»Uistinu, tko vas napoji čašom vode u ime toga što ste Kristovi, zaista, kažem vam, neće mu propasti plaća.«
»Onomu naprotiv tko bi sablaznio jednoga od ovih najmanjih što vjeruju, daleko bi bolje bilo da s mlinskim kamenom o vratu bude bačen u more.«
»Pa ako te ruka sablažnjava, odsijeci je. Bolje ti je sakatu ući u život nego s obje ruke otići u pakao, u oganj neugasivi. I ako te noga sablažnjava, odsijeci je. Bolje ti je hromu ući u život nego s obje noge biti bačen u pakao. I ako te oko sablažnjava, iskopaj ga. Bolje ti je jednooku ući u kraljevstvo Božje nego s oba oka biti bačen u pakao, gdje crv njihov ne gine niti se oganj gasi.«

Evanđelje ove nedjelje predstavlja jedan od iznimno poučnih trenutaka iz Isusova života s njegovim učenicima. Oni su vidjeli čovjeka, koji nije bio dio njihove skupine, kako istjeruje zloduhe u Isusovo ime, te su zatražili od Isusa da mu to zabraniti. U osnovi, sugeriraju Isusu da zaštiti svoj „teritorij“ i jasno stavi do znanja da je samo on ovlašten za istjerivanje demona. Isus, naravno, vidi širu sliku: istjerivanje demona, liječenje bolesnih, hranjenje siromašnih ili bilo koji drugi oblik milosrđa dobra je stvar, bez obzira na to tko je čini. Gotovo se može osjetiti Isusovo iznenađenje na molbu svojih učenika. A zatim izgovara jedan od najpoznatijih i najnježnijih ukora izrečenih u Svetom pismu:
„Ne branite mu! Jer nitko ne može učiniti nešto silno u moje ime pa me ubrzo zatim pogrditi. Tko nije protiv nas, za nas je“ (Mk, 39-40).

Ivan i drugi učenici pokazuju stav zatvorenosti prema onome što se ne uklapa u njihove ustaljene obrasce. U ovom slučaju, riječ je o dobrom djelu osobe koja je „izvan“ kruga sljedbenika. Isus, nasuprot tome, očituje potpunu slobodu i otvorenost prema djelovanju Duha Božjega, koje nije ograničeno nikakvim granicama niti ogradama. Isus želi poučiti svoje učenike, a i današnje vjernike, o toj unutarnjoj slobodi. Upadom u napast „zatvorenosti”, mnogi završavaju misleći da su privilegirani i smatraju druge strancima do te mjere da postaju neprijateljski raspoloženi prema njima.

Papa Franjo je u nagovoru uz molitvu »Anđeo Gospodnji« u nedjelju 30. rujna 2018. kazao:
„Stav Isusovih učenika vrlo je ljudski i uobičajen, te ga možemo pronaći u kršćanskim zajednicama kroz sva vremena, vjerojatno i u sebi samima. U dobroj vjeri, pa čak i s revnošću, često se želi zaštititi autentičnost nekog iskustva, braneći utemeljitelja ili vođu od lažnih imitatora. No, istodobno se javlja strah od „konkurencije“ – a to je loše, taj strah da bi netko mogao preoteti nove sljedbenike dovodi do toga da se ne cijeni ono što drugi čine. To nije ispravno, jer se govori: „nije od naših“, kažu. Štoviše, u takvom stavu leži korijen prozelitizma.“

Izvanrednu dopunu i paralelu s evanđeoskim tekstom pruža prvo današnje čitanje iz Knjige brojeva (Br, 11:25-29). Ovdje je riječ o Jošui, budućem nasljedniku Mojsija, koji će voditi Izraelce u njihovu Obećanu zemlju. Jošua reagira na isključiv način zbog toga što neki „prorokuju u taboru“, te traži od Mojsija da ih ušutka. Odgovor Mojsija ima bezvremensku vrijednost i sažima ideal koji bi trebao nadahnjivati svakog vođu Božjeg naroda:
„Zar si zavidan zbog mene? Oh kad bi sav narod Jahvin postao prorok! Kad bi Jahve na njih izlio svoga duha!”

S ovim razmišljanjem može se povezati i današnji psalam koji kaže:

„Od oholosti čuvaj slugu svoga,
Da mnome ne zavlada.
Tad ću biti neokaljan,
Čist od grijeha velikoga“ (Ps, 19:14)

Simbolički gledano, ova dva čitanja mogu se smatrati prikazom šire poruke evanđelja. Ona govore o ideji da je Kraljevstvo Božje otvoreno svima, koji su spremni uskladiti se s njegovim načelima ljubavi, pravde i milosrđa. Naglašava ideju da Božja milost nije ograničena na odabrane, već da je dostupna svima koji je iskreno traže. U konačnici ova čitanja predstavljaju snažan podsjetnik na uključivu i sveobuhvatnu prirodu Kraljevstva Božjega. Pozivaju vjernike da prigrle otvoreniji i gostoljubiviji stav prema drugima, da prepoznaju Božje djelovanje na različitim mjestima i među različitim ljudima, te da teže jedinstvu i suradnji unutar kršćanske zajednice. To je poziv da u svojim odnosima s drugima utjelovljuju Božju ljubav i milost te prepoznaju zajedničku osnovu koju dijele kao Kristovi sljedbenici.

„Kršćani se moraju čuvati i izbjegavati napast da misle da su bolji od drugih, što je stav koji riskira da Crkvu pretvori u mjesto razdvajanja, a ne zajedništva”,
rekao je papa Franjo okupljenim hodočasnicima na Trgu svetog Petra 26. rujna 2021. tijekom svoje nedjeljne Angelus poruke i dodao:
„I neka nas Bog sačuva od mentaliteta »gnijezda«, onog koji zavidno čuva sebe u maloj skupini onih koji se smatraju dobrima: svećenik sa svojim vjernim sljedbenicima, pastoralni radnici zatvoreni među sobom kako nitko ne bi mogao prodrijeti, pokreti i udruge unutar svoje posebne karizme, i tako dalje.”

Zatvoreni mentalitet u Crkvi odnosi se na stavove i ponašanja unutar crkvene zajednice koja se odlikuju isključivošću, rigidnošću i nedostatkom otvorenosti prema novim idejama ili drugačijim perspektivama. Ovaj mentalitet često vodi do odbijanja dijaloga, osobito s onima koji imaju različita vjerovanja, denominacije ili kulturne pozadine. Danas se zatvoreni mentalitet očituje kroz odbacivanje ekumenizma isključivanjem ili neprihvaćanjem drugih kršćanskih denominacija i religijskih zajednica, kao i kroz nemogućnost prepoznavanja vrijednosti u drugim vjerovanjima. Osobito je uočljiva dogmatska krutost, odnosno slijepo pridržavanje tradicionalnih pravila i učenja bez prostora za prilagodbu vremenu. Također je prisutan otpor prema reformama, uključujući teme poput društvene pravde, uloge žena, modernizacije liturgije ili pitanja seksualnosti.

Filozof religije iz Praga, Tomáš Halík, smatra da je potrebna radikalna promjena mentaliteta unutar Katoličke crkve:
„Moramo postati crkva koja sluša; ne samo učiteljska crkva, već prije svega crkva koja uči. Birokratska institucija crkve mora postati dom za sve”.

To zahtijeva produbljivanje ekumenizma, međureligijskog i interkulturnog dijaloga, uključuje i svijest o ekološkoj odgovornosti za „okoliš, planet kao zajednički dom cijelog ljudskog roda”.

Papa Franjo često upozorava da ponekad postoje skupine ljudi, poput svećenika i njegovih župljana, pastoralnih radnika ili pokreta i udruga s posebnim karizmama, koje se zatvaraju prema onima izvana. Upozorava:
„Sve to nosi rizik da kršćanske zajednice postanu mjesta razdvajanja, a ne zajedništva. Duh Sveti ne želi zatvorenost; On želi otvorenost i zajednice koje prihvaćaju, gdje ima mjesta za svakoga.“

Krešimir Cerovac, polis.ba