Sveta obitelj Isusa, Marije i Josipa

U pobudnici Amoris laetitia (Radost ljubavi), papa Franjo je na poseban način progovorio o ljubavi u obitelji i braku. Ljubav u braku, govori Papa, ne može biti idealna, jer brak čine dvije osobe koje nisu idealne te se “ne smije na dvije ograničene osobe svaljivati golemo breme da moraju savršeno reproducirati jedinstvo koje postoji između Krista i njegove Crkve, jer brak kao znak uključuje ‘dinamičan proces koji postupno vodi naprijed, zahvaljujući rastućem ujedinjavanju Božjih darova'”.

Osim ove poželjne dinamike i rasta u prolasku kroz izazove, činjenica je da u mnogim obiteljima vlada nasilje i članovim jedni drugima pričinjaju patnju koja ne samo da uništava obiteljsko zajedništvo nego i konkretne živote. S druge strane, teška materijalna situacija može članove obitelji lišiti radosnih i bezbrižnih trenutaka, dok kod onih prekomjerno bogatih nerijetko se oblikuje obiteljska klima u kojoj se njeguju bahatost i bezosjećajnost.

Najvažnija dimenzija ljubavi, a to je najvidljivije u bračnoj ljubavi, jest vjera u drugu osobu, predanje drugoj osobi u bezuvjetnom povjerenju. Izručenje sebe voljenoj osobi nije gubljenje sebe, nego otkrivanje sebe u drugom. Taj odnos je se uvijek temelji na slobodnom povjerenju. U spomenutoj pobudnici Papa piše da povjerenje omogućuje slobodu te nastavlja tvrdeći kako “ne treba kontrolirati drugu osobu, pratiti pomno svaki njezin korak, da ne pobjegne iz našeg naručja. Ljubav vjeruje, daje slobodu drugomu, ne pokušava sve držati pod kontrolom”, a ta “sloboda istodobno omogućuje iskrenost i transparentnost, jer kad pojedinac zna da mu drugi vjeruju i cijene njegovu veliku dobrotu, pokazuje se takav kakav jest, postaje otvoren i ništa ne krije”.

Brzi ritam života, stres i ovakva organizacija društva onemogućuju supružnicima iznjedriti sebedarje pa u našem okruženju opada broj brakova, a sve je veći broj onih koji odlučuju živjeti sami ili jednostavno s nekim provoditi vrijeme zajedno u grijehu bez stupanja u brak. S druge strane pojedinci ulaze u brak isključivo zbog straha od samoće tražeći u braku prostor zaštite, ali ih koči vjernost i strah od zarobljenosti odnosom koji im predstavlja zadovoljavanje osobnih težnji i postizanje osobnih ciljeva. Bračni ideal biva sve više uništen osobnim interesima ili prevrtljivostima osjetilnog života.

Mnogi danas smatraju da poruka Crkve o braku i ljubavi nije potrebna jer oni koji žive u celibatu ne mogu do kraja razumjeti obiteljski život. Možemo reći da živimo u kulturi prožetoj kapitalizmom koja mladim ljudima savjetuje da ne zasnivaju obitelj, jer se to ne uklapa u koncept života, na obitelj se gleda kao na smetnju ostvarenju osobnih ciljeva, a ne kao vrijednost po sebi u kojoj se ljudsko biće ostvaruje.

Današnje, dakle, potrošačko društvo uvelike odvraća mlade ljude od braka i od rađanja, jer kao rađanjem gube slobodu i osobni stil života. No, osim toga, barem u našoj državi postoje i objektivni društveni problemi koji se pred mnogima postavljaju kao nesavladive prepreke. Primjerice kada privatni poslodavci uvjetuju radnice otkazom zbog rođenja djeteta ili kada si mladi bračni parovi, usprkos teškom radu, ne mogu priuštiti odgovarajući životni prostor za brojniju obitelj. Obitelji i na duhovnom planu mnogo trpe zbog teškoća vezanih uz rad. Radni dan traje dugo i sprječava članove obitelji da se okupe s djecom kako bi njegovali svoje odnose i više vremena provodili jedni s drugima.

Postoje i mnoge obitelji, iako nesavršene, koje ipak, poput nazaretske obitelji Josipa, Marije i Isusa, žive u ljubavi te ostvaruju svoj poziv i idu naprijed, ustaju kada padnu i ne daju se pokolebati na putu dobra i uzorna življenja. Nazaretska obitelj je stalno nadahnuće da obiteljski život ima i neki viši smisao, da je upravo to ono što ga bitno određuje. Sasvim je razumljivo da mnogi roditelji danas sa zebnjom gledaju na vrijeme u kojemu će stasati njihova djeca, jer budućnost, čini se, nije obećavajuća. Takvom neugodnom osjećaju trebalo bi se suprotstaviti egzistencijalnom nadom da život pripada Bogu i da ga ništa ne može uništiti. Takav odnos prema životu oslobodit će nas strepnji i tjeskoba i nadahnjivati nas da svakodnevne međusobne trenutke promatramo kao milosne trenutke Božjeg pohoda, jer se i on sam poželio roditi u obitelji.

Ivan Pilić