Polisov retrovizor: Situacija je neopisivo teška

12. veljače: Crkva se mora trajno preobražavati

U Pragu je završena Europska kontinentalna sinodalna skupština. Tim je povodom Vijeće europskih biskupskih konferencija (CCEE) izdalo priopćenje u kojem stoji da se europski biskupi obavezuju da će podržati upute Svetog Oca, Petrovog nasljednika, „da postanemo sinodska Crkva jačana iskustvom zajedništva, sudioništva i poslanja u Kristu“.

Na početku zasjedanja Kontinentalne sinodalne skupštine, češki teolog Tomaš Halik održao je uvodni govor kazavši da je Crkvi potrebna duboka reforma. (…) Ako Crkva želi pridonijeti preobrazbi svijeta, ona se sama mora trajno preobražavati: ona mora biti „ecclesia semper reformanda“. Da bi reforma, promjena oblika, na primjer nekih institucionalnih struktura, urodila dobrim plodovima, mora joj prethoditi i pratiti je revitalizacija „krvotoka“ tijela Crkve, a to je duhovnost. Nije moguće fokusirati se samo na pojedine organe, a zanemariti brigu o onome što ih spaja i ulijeva im Duh i život. U mnogim europskim zemljama crkve, samostani i bogoslovije zjape prazni ili poluprazni. (…) Isus nam govori isto ono što je rekao i iscrpljenim ribarima: Pokušajte ponovno, izvezite na pučinu. Pokušati ponovo ne znači ponavljati stare greške. Potrebni su upornost i hrabrost da se napusti plićak i ode u duboke vode. (…)Vjera je hrabro putovanje u dubinu, putovanje preobrazbe (metanoia) Crkve i svijeta, zajedničko putovanje (syn-hodos) sinodalnosti. (…)

Riječ „sinoda“ je sastavljena od dviju grčkih riječi – hodos (put) i syn (s), a označava zajednički hod na jednom putu. U kršćanskom smislu, ova riječ pokazuje zajednički put osoba koje vjeruju u Isusa Krista, koji se objavio kao „put“, i još preciznije kao „put, istina i život“ (Iv 14,6).

13. veljače: Situacija je neopisivo teška

U Aleppu je zbog potresa stotinu tisuća ljudi postalo beskućnicima, deseci tisuća privremeni smještaj su našli po crkvama, školama i džamijama. Postoje manji gradovi i mjesta u Siriji gdje je situacija još tragičnija. Pod ruševinama su tijela još tisuća Sirijaca. U Siriji susjednim gradovima i mjestima u Turskoj jednako je teško. Razlika je jedino u tome što Turci, na sreću, nemaju iza sebe strahote rata s kojima se suočavaju Sirijci već više od jednog desetljeća. Ionako neizdrživa situacija za mnoge je Sirijce postala nepodnošljiva i očajna. Strašno je i spomenuti do sada objavljeni broj mrtvih u ove dvije zemlje.

Na jednom blogu (Ora pro Sira) pojavilo se pismo što ga je jedan stanovnik Aleppa uputio bratu Josephu u Italiju. U njemu, među ostalim piše: (…) Kažem ti, Joseph, ovo što se dogodilo nikada nisam vidio, ni u ratu, niti bilo kada. Smrt smo vidjeli vlastitim očima, zatim sam ja ponovno ugledao život. Dva dana sam bio pod ruševinama, i spašen sam, Bogu hvala. Bez obzira na razrušenost moje kuće, koja nije više za stanovanje, spavao sam ponovno u njoj. Ljudi spavaju po ulicama. Situacija je neopisivo teška. (…)

14. veljače: Pastor umro posteći

Francisco Barahaj bio je pastor u Mozambiku do svoje prerane smrti koja je nastupila 25. dan njegovog posta. Htio je, naime, postiti 40 dana, po uzoru na Isusa koji je prije javnog djelovanja u pustinji boravio 40 dana bez hrane i vode.

Pastor Barahaj htio je oponašati Isusa u postu. Međutim, prirodni zakoni su bili neumoljivi. Isus, međutim, nije pozivao na oponašanje nego na nasljedovanje.

15. veljače: Kur’an treba čitati u cjelini

U zadnje vrijeme ponovno je, nažalost, aktualna tema spaljivanja muslimanske svete knjige. Međunarodnu pažnju privukao je slučaj paljenja Kur’ana od strane jednog krajnje desno orijentiranog političara u Švedskoj. Pojedini taj čin opravdavaju dostignutim stupnjem slobode da se može izraziti vlastiti stav i na takav način i prema svetinjama određene vjerske skupine, vodeći se logikom što je tebi sveto, meni ne znači ništa. Postoje oni koji taj čin pokušavaju opravdati negativnim kuranskim citatima prema kršćanima i židovima. Takvih mjesta doduše ima u svetoj knjizi muslimana, ali postoje i mjesta u kojima se muslimane potiče na poštivanje i dobar odnos prema kršćanima i židovima. Jednako i u Bibliji, posebno u Starom zavjetu, postoje mjesta koja izvučena iz konteksta ne zvuče nimalo lijepo. Zbog toga je vrlo važno na koji način se pristupa svetim knjigama i razumijevanju njihovih poruka.

Na našem portalu objavljivali smo tekstove prof. Enesa Karića o tome kako čitati svetu knjigu muslimana – Kur’an. Karić je islamski teolog, također i prevoditelj Kur’ana na bosanski. On piše: Uza sve primjedbe koje Božanska Riječ Kurʼāna ima prema praksama i vjerovanjima jevreja i kršćana, ostaje činjenica da cjelina Kurʼāna muslimanima sugerira da u jevrejima i kršćanima, u krajnjemu, gledaju ono što jesu i sami muslimani – sljedbenici Knjige objavljene od Boga.

Onima koji žele opravdati svoju mržnju prema muslimanima, nalazit će citate u svetim knjigama i njima mahati. Također i s druge strane, muslimani koji su skloni mržnji prema kršćanima i židovima, lako će naći citate u Bibliji starog zavjeta koji nisu baš konvencionalni. Nije tom iskušenju odolio ni islamski teolog Rešid Hafizović, koji je, u antisemitističkom nadahnuću, nazivao Bibliju genocidnom knjigom (12. 5. 2021, u emisiji Pressing, N1 televizije).

Vjera ima potencijal da spaja ljude, i onaj tko je na takav način živi pokazuje da je to dobra stvar za svijet. Tko iz vjere mrzi, taj dijeli i razdvaja. Govoreći religijskim rječnikom, taj je diabolikos. Ta grčka riječ znači: onaj koji razdvaja, a pridjev dijaboličan kod nas ima sinonime: sotonski, vražji, šejtanski…

16. veljače: Vukovi nisu pojeli muškarca

Brojni portali su objavili strašnu vijest s uznemirujućom fotografijom ostataka čovjeka kojeg su ubili i pojeli vukovi na Vlašiću, između Kotor Varoša i Kneževa. Nekoliko sati kasnije portal raskrinkavanje.ba objavio je dokaze da se radi o lažnoj vijesti i da je „uznemirujuća“ fotografija nastala negdje u Poljskoj. Jedan portal je imao naslov: Vukovi napali čovjeka, ‘ostale samo kosti’.

Vukovi na sreću nisu pojeli čovjeka, ali je davno pojeden moral u medijskom prostoru. Vodi se vučja borba za klikove.

17. veljače: Fadil Novalić voli Krležu!

Formiranje vlasti u Federaciji BiH izgleda da je ušlo u slijepu ulicu. SDP BiH zajedno sa svojim partnerima iz HDZ BiH našli su se u problemima oko formiranja vlasti u FBiH, iako su odavno potpisali sporazum za uspostavu vlasti. Naime, jedan do troje članova rukovodstva Federacije, Refik Lendo (SDA), odbija održati sjednicu s druga dva člana, iz SDPa i HDZa, kako bi se izabrao predsjednik/ica Federacije. Lendo i njegova stranka žele sudjelovati u budućoj entitetskoj vlasti, a budući da je Lendo potpredsjednik moći će blokirati uspostavu te vlasti, jer ima pravo veta. A da će ići u tome smjeru, Lendo je jasno nagovijestio kazavši da je on general koji se nikada ne predaje.

Aktualni premijer FBiH, koji je mu ušao u drugi tehnički mandat, nakon već završenog četverogodišnjeg tehničkog mandata, takav stav Refika Lende podržao je riječima Miroslava Krleže koje su mu se očito učinile prigodnima: “Neka oprosti gospođa Europa, ona nema spomenike kulture. Pleme Inka u Americi ima spomenike, Egipat ima prave spomenike kulture. Neka oprosti gospođa Europa, samo Bosna ima spomenike. Stećke. Šta je stećak? Oličenje gorštaka Bosanca! Šta radi Bosanac na stećku? Stoji uspravno! Digao glavu, digao ruku! Ali nigdje, nigdje, nikad, nitko nije pronašao stećak na kome Bosanac kleči i moli. Na kom je prikazan kao sužanj.”

Ohrabruje barem činjenica da je najdugovječniji premijer FBiH počeo čitati Krležu. Nadamo se da neće preskočiti Krležin roman Na rubu pameti.

18. veljače: Doktor Sam u udarnom terminu

Semir Osmanagić odnosno dr. Sam Osmanagich, kako se sam predstavlja u biografiji na engleskom, je naučnik, autor, istraživač megalitnih i piramidalnih lokacija širom svijeta i biznismen.

Dr. Sam je gostovao u na Face tv kod uglednog novinara Senada Hadžifejzovića. Nastupio je kao mudrac koji s lakoćom odgonetava najveće tajne svijeta. Nije baš posve siguran tko stoji iza razornog potresa u Turskoj i Siriji, ali poštuje mišljenja onih koji tvrde da iza svega stoje neke grupe iz SAD-a. Povjerio se dr. Sam da je bio prijatelj s bivšom sovjetskom obavještajkom „broj jedan“ koja mu je otkrila tajnu o njegovim prošlim životima. Radi se o sljedećem: Diana Manilova mi je rekla da sam bio na Marsu prije 800 hiljada godina i da sam vodio vojno odjeljenje za nadarene ljude! Rekla mi je da sam u jednom od prošlih života u Bosni oduzeo zlato od onih koji su ga ukrali i vratio ga natrag! Kazala mi je da su smatrali da sam ja kradljivac i da sada ti ljudi rade protiv mene!

Senad Hadžifejzović je najutjecajniji novinar u BiH. Razgovor je vodio s puno razumijevanja i unesenosti u nebuloze koje je izgovarao Osmanagić. Ovo nije prvi put da Osmanagić kod njega gostuje. Ljudi hoće znati ključnu istinu o svijetu i o – svemu! Zna najutjecajniji novinar što ljudima treba, i tko im može sve objasniti. Emisija na internetskim platformama ima jako puno pregleda i stotine oduševljenih komentara koje ostavljaju ljudi kojima Osmanagić otvara oči. Voli svijet ove koji su pali s Marsa.

---

Jozo Š., polis.ba

---