Pepelnica i ‘tehnološki post’: Duhovna obnova u digitalnom dobu

Iz Evanđelja po Mateju (6, 1:6, 16:18): U ono vrijeme: Reče Isus svojim učenicima: »Pazite da svoje pravednosti ne činite pred ljudima da vas oni vide. Inače nema vam plaće u vašeg Oca koji je na nebesima. Kada dakle dijeliš milostinju, ne trubi pred sobom, kako to po sinagogama i ulicama čine licemjeri da bi ih ljudi hvalili. Zaista, kažem vam, primili su svoju plaću. Ti naprotiv, kada daješ milostinju – neka ti ne zna ljevica što čini desnica, da tvoja milostinja bude u skrovitosti. I Otac tvoj, koji vidi u skrovitosti, uzvratit će ti. Tako i kad molite, ne budite kao licemjeri. Vole moliti stojeći u sinagogama i na raskršćima ulica da se pokažu ljudima. Zaista, kažem vam, primili su svoju plaću. Ti naprotiv, kad moliš, uđi u svoju sobu, zatvori vrata i pomoli se svomu Ocu koji je u skrovitosti. I Otac tvoj, koji vidi u skrovitosti, uzvratit će ti.

I kad postite, ne budite smrknuti kao licemjeri. Izobličuju lica da pokažu ljudima kako poste. Zaista, kažem vam, primili su svoju plaću. Ti naprotiv, kad postiš, pomaži glavu i umij lice da ne zapaze ljudi kako postiš, nego Otac tvoj, koji je u skrovitosti. I Otac tvoj, koji vidi u skrovitosti, uzvratit će ti.«

Poruka Pepelnice usmjerena je na pokajanje, poniznost i iskren povratak Bogu. Tim danom počinje korizma – 40-dnevno vrijeme pripreme za Uskrs, koje podsjeća na Isusov post u pustinji tijekom 40 dana. Na Pepelnicu vjernici primaju pepeo na čelo, uz riječi: „Sjeti se, čovječe, da si prah i da ćeš se u prah vratiti” (nadahnuto Postankom 3,19) ili: „Obrati se i vjeruj Evanđelju” (Marko 1,15). Ove riječi sažimaju dvostruku srž Pepelnice: priznavanje ljudske krhkosti i prolaznosti te poziv na duhovnu obnovu srca.

Pepelnica nije samo obred, već poziv na unutarnju preobrazbu – odricanje od grijeha, licemjerja i svjetovnih ispraznosti te obnavljanje vjere kroz molitvu, post i milosrđe. Nadahnuta Isusovim 40-dnevnim boravkom u pustinji, ona nas uči poniznosti i otvara put k Uskrsnom otajstvu spasenja.

U Evanđelju po Mateju Isus upozorava na licemjerje, posebno u djelima pobožnosti. Poučava svoje učenike da mole, poste i dijele milostinju u tajnosti, ne zbog javnog priznanja, već iz iskrene povezanosti s Bogom. Ova pouka zrcali poziv Pepelnice na istinsko pokajanje – ne kao vanjski obred, već kao unutarnju preobrazbu duše. Korizma, koja započinje Pepelnicom, poziva vjernike da odbace privid i vrate se temeljnim vrijednostima – milosrđu, molitvi i postu – noseći u srcu poniznost.

U propovijedi u Bazilici svete Sabine, 26. veljače 2020., papa Franjo je, među ostalim, rekao:

„Pogledajmo u sebe, u dubinu svojih srdaca: koliko puta pepelom licemjerja gušimo plamen Božje ljubavi! Licemjerje je prljavština koju Isus u Evanđelju naziva teretom što ga moramo ukloniti. Doista, Gospodin nam govori ne samo da činimo djela milosrđa, da molimo i postimo, nego i da to živimo bez pretvaranja, bez dvoličnosti i lažnog sjaja licemjerja. A ipak, koliko često činimo stvari samo da nas drugi zamijete, da zablistamo u njihovim očima, da nahranimo svoj ego! … Koliko puta izvana zračimo dobrotom, dok unutra tinja ljutnja! Koliko dvoličnosti nosimo u srcu! … Sve je to prah koji prlja, pepeo koji gasi vatru ljubavi.“

Molitva je snažno oruđe duhovnog rasta i zajedništva s Bogom, no gubi svoju vrijednost kada se pretvori u predstavu ili masku za licemjerje. Istinska molitva traži iskrenost, poniznost i predanost življenju u skladu s vrijednostima koje ispovijedamo. Promišljajući o svojim pobudama i usklađujući djela s vjerom, možemo se osloboditi zamke licemjerja te njegovati molitveni život koji je autentičan i preobražava dušu.

Post, odricanje od hrane, samo po sebi možda nema vrijednost, ali rađa plodove kada izvire iz želje za duhovnom osamom i otvaranjem prostora Božjem djelovanju u duši. Kada postimo – ili prinosimo bilo kakvu žrtvu – moramo raspoznati što sputava našu suradnju s Božjom milošću. Snaga posta ne leži u mjeri fizičkog odricanja, već u onome što budi u duši. Pepeo na čelu podsjeća na tu istinu: i postovi, i pokore, i žrtve koje podnosimo jednom će postati prah, kao i svijet s njegovom patnjom. Ostaje samo ono vječno.

U današnjem digitalnom svijetu pojavljuje se jedan novi oblik posta koji bi katolici, ali i svi drugi, bez obzira na vjeru, povremeno trebali prihvatiti: ‘tehnološki post’. Njegova svrha jest preispitati prioritete u upravljanju vremenom i prostorom. Čak ako i traje samo jedan dan ili vikend, tehnološki post poziva svakoga da se zapita kako troši svoje trenutke, cijeni li ljude oko sebe, njeguje li brigu za druge i sebe te doprinosi li spoznaji da život ima dublje značenje. Osim toga, pomaže umiriti um, smanjujući stres i preopterećenost koji dolaze s neprestanom uporabom računala, mobitela ili čak umjetne inteligencije. Dio tog posta uključuje i značajno smanjenje prisutnosti na društvenim mrežama. Vrijeme oslobođeno tim odricanjem treba posvetiti duhovnom čitanju, molitvi ili zajedništvu s obitelji i prijateljima. Svaki je post, pa tako i ovaj, naizgled neobičan, služi slobodi – oslobađa nas od žudnje za stvarima, koje zapravo čovjeku malo znače.

Tehnološki post nije samo odricanje od tehnologije, već i prilika za ponovno uspostavljanje ravnoteže u životu. On nas poziva da preispitamo svoje navike, smanjimo ovisnost o ekranima i stvorimo prostor za ono što je istinski važno: duhovni rast, duboke odnose i unutarnji mir. U kontekstu korizme, tehnološki post može biti moćno sredstvo za postizanje autentične duhovne obnove.

Krešimir Cerovac, polis.ba