IV. nedjelja kroz godinu | Isusovi blaženi

Mt 5,1-12: U ono vrijeme: Isus, ugledavši mnoštvo, uziđe na goru. I kad sjede, pristupe mu učenici. On progovori i stane ih naučavati:
»Blago siromasima duhom: njihovo je kraljevstvo nebesko!
Blago ožalošćenima: oni će se utješiti!
Blago krotkima: oni će baštiniti zemlju!
Blago gladnima i žednima pravednosti: oni će se nasititi!
Blago milosrdnima: oni će zadobiti milosrđe!
Blago čistima srcem: oni će Boga gledati!
Blago mirotvorcima: oni će se sinovima Božjim zvati!
Blago progonjenima zbog pravednosti: njihovo je kraljevstvo nebesko!
Blago vama kad vas – zbog mene – pogrde i prognaju i sve zlo slažu protiv vas! Radujte se i kličite: velika je plaća vaša na nebesima!«

Ugledavši mnoštvo, Isus uzlazi na goru i sjeda. Priroda postaje živa pozornica njegova govora. Ne govori usput, ne obraća se prolaznicima u hodu. Odabire uzvisinu, mjesto Božje blizine. Riječ koja ovdje biva izgovorena dolazi s mjesta Božje blizine. Učenici mu s povjerenjem pristupaju i otvaraju se njegovim riječima. Evanđelje se obraća svima onima koji su spremni zastati i dopustiti da ih riječ dotakne i preobrazi.

Matejevo siromaštvo duha ne znači nedostatak znanja ili sposobnosti, niti materijalnu oskudicu. Ono označava svijest o vlastitoj ograničenosti, o spoznaji da nismo sami sebi dovoljni i da život ne pripada samo nama. Čovjek siromašan duhom prepoznaje da snaga i smisao dolaze iz otvaranja srca onome koji nas nadilazi – Bogu.

Blaženi ožalošćeni su oni koji osjete prazninu, razočaranje, tugu ili žalost zbog onoga što je vrijedilo i nestalo. Utjeha koju Isus obećava daje snagu i smisao. Bog preobražava bol i vodi do nade i mira. Takva ožalošćenost otvara put nutarnjem rastu, rađa suosjećanje i vodi prema istinskoj bliskosti s drugima. Prihvaćanjem tuge otvaramo srce za Božju prisutnost i dar utjehe. U trenutku kada se priznamo ranjivima, život i ljubav postaju dublji, a Kraljevstvo nebesko bliže.

Krotkost, glad i žeđ za pravednošću oblikuju život vjernika. Krotki su oni ljudi koji su naučili mirno i strpljivo nositi vlastite izazove te ne reagiraju nasiljem, bijesom ili naglom osvetom. Oni ne moraju “osvajati” svijet, jer već imaju unutarnji mir i povjerenje u Božje vodstvo. Upravo takvi ljudi “baštine zemlju”, jer žive u skladu s Božjim planom. Želja za pravednošću je potreba za istinom, za dobročinstvom, za ispravnim odnosom s Bogom i s ljudima. To je glad i žeđ koja ne dopušta da ostanemo ravnodušni prema nepravdi, sebičnosti ili laži. Onaj tko za ovom pravednošću čezne – traži istinsku ispunjenost. Isusovo obećanje da će se takvi nasititi govori o ispunjenju koje nadilazi površnu pravdu svijeta.

Milosrđe je aktivna ljubav koja se okreće prema potrebitima i ranjenima u svijetu. Milosrdan čovjek pažljivo promatra patnju drugih, ne okreće glavu i ne zatvara se pred bolima koje susreće. Djelovati milosrdno znači dopustiti da se naše srce mijenja u susretu s bolima koje nas okružuju, i dozvoliti da nas Božje milosrđe oblikuje.

Čistoća srca govori o nutarnjoj cjelovitosti. To je život u kojem nema raskoraka između izvanjskog ponašanja i nutarnjih nakana. Takvo srce ne skriva se i ne glumi. U jednostavnosti i iskrenosti postaje sposobno prepoznati Božju prisutnost u svakodnevici, u susretima i događajima.

Mirotvorci ne šute pred nepravdom, oni aktivno donose mir u svijetu. Usuđuju se zauzeti za pomirenje i nositi težinu razdora s drugima. Isus kaže da će takvi biti nazvani sinovima Božjim, što ukazuje na unutarnju sličnost s Bogom. Biti mirotvorac znači unositi mir u teške situacije, svjesni da Bog djeluje kroz nas i u nama.

Riječ pravednost ovdje znači život usklađen s Božjom ljubavlju, milosrđem i istinom. Oni koji tako žive – već sada nose u sebi sjeme Božjeg kraljevstva. Vjernost Evanđelju često vodi u nerazumijevanje i odbacivanje. Ipak, Isus izgovara obećanje: “velika je plaća vaša na nebesima!”

U kontekstu osobnih odnosa Blaženstva dobivaju još konkretnije lice. Ona su putokaz za svakodnevne susrete – u obitelji, braku, prijateljstvu, radnom okruženju i zajednici. Isusova riječ s gore silazi u naše domove, razgovore i sukobe, ondje gdje se najjasnije vidi kakvo je naše srce.

Blaženstva nas, stoga, pozivaju da osobne odnose živimo kao mjesto rasta, iscjeljenja i susreta s Bogom. U svakom iskrenom odnosu, prožetom poniznošću, milosrđem i mirom, gora Blaženstava postaje prisutna u svakodnevici našega života.

Predrag Mijić, polis.ba