II. korizmena nedjelja | Živjeti neprolazne vrednote

Prošle nedjelje smo razmišljali o Isusovim kušnjama od samoga Zla, tj. Sotone, a već danas Isus se povlači u goru, osamu da se u duhu i istini klanja svomu Ocu. Dok su s Isusom na gori trojica učenika Petar, Jakov i Ivan koji su svojim očima gledali Isusovo preobraženje i kasnije ga svjedočili pred ostatkom učenika koji su se nalazili u podnožju gore i nas danas žele dozvati u pamet da se preispitamo tko je Isus u kojega vjerujemo te kakav odnos trebamo uspostavljati s Bogom i čovjekom.

Ljuski je život naveliko vezan za zemaljsko a čezne za nebeskim i različite zemaljske primamljivosti nam koče pogled prema nebu i čine nas umornima, tj. udaljavaju nas od pravoga smisla i cilja života. Stoga je kršćanin čovjek nade protiv svake nade uvijek usmjerenog pogleda prema budućnosti, odnosno Isusovu licu koje se preobrazilo – promijenilo – i sada svijetli novim i drugačijim svjetlom koje je nagovještaj uskrsnog svjetla koje će nakon Isusove patnje, muke, smrti vječno svijetliti u nama zasada nevidljivoj i neshvatljivoj vječnoj dimenziji. Svojom preobrazbom Isus nam zapravo pokazuje da više nije samo ranjivo biće od krvi i mesa nego da je biće svjetla. Stoga smo pozvani svojim životima i djelima biti Božje svjetlo na zemlji, biti primjeri njegove bezgranične ljubavi, ljepote i dobrote i svoja srca uvijek bez obzira na teške životne trenutke i okolnosti uzdizati k svjetlosti, rasvjetljivati zemaljske tmine te svojim življenjem čeznuti za spoznajom vječne istine.

Događaj preobraženja na gori uči nas poniznosti da se jedino silaskom može stići u nebo, ali jako je teško, a to je i Petar znao kada je htio ostati s Isusom na gori, sići s gore. Teško je sići i otići s vrha u bilo kojem obliku riječi i shvaćanja. Teško je izbrisati veličanstveni sjaj i sići niz padine u dolinu života – sadašnjost – tj. surovu stvarnost prepunu zemaljskih privlačnosti. Teško je također kada siđemo s vrhova gledati prema gore i u životu živjeti tako željni novog penjanja prema vječnom. Petar je toga u svojoj zbunjenosti bio svjestan, nije mu se vraćalo dolje, no Isus ne mari za Petrovu sebičnu želju nego ga poučava svojim primjerom kako ni on ne ostaje na gori nego se vraća među ljude gdje treba proživjeti kalvariju života i u krvavom znoju uspeti se do Golgote izrugan i ponižen čak i od onih koji su mu najviše laskali. Stoga Isus uči Petra kako valja služiti ljudima i svojim zalaganjem vraćati im dostojanstvo u životu.

I danas mnogi ljudi svojim bahatim i pohlepnim ponašanjem žele da se utaborimo oko njihovih nogu pa nas kupuju različitim duhovnim inekcijama i jeftinim trikovima i savjetima. Koriste različite metode pridobivanja svjetine za sebe, posebno metodu društvene ugroženosti i straha ili duhovnu hipnozu počivanja u duhu i na taj način stvaraju duhovna bića ovisna o nesavršenom, pokvarenom, zlobnom, manipulatorskom i neiskrenom biću tj. čovjeku što je i jedna od najvećih bolesti našega postojanja. S Isusom to nije tako, on ne stvara o sebi ovisna bića i jako je svjestan ako posluša Petrove riječi da ostanu i utabore se na gori njegova misija i poslanje bi propalo.

Isus je i danas prisutan u našoj svakodnevnici i našim svakodnevnim obavezama na poslu, ulici, u ljudima (prijateljima i neprijateljima, više i manje dragima), u molitvi, u ispovijedi, a posebno u svetoj misi koja je vrhunac Božje prisutnosti. On se ne pokazuje u moći i veličanstvenim pojavama stoga ga i tražimo u svojoj običnoj dolini života i uz njegovu pomoć pokušajmo izbjeći sve ono što nas spriječava  da svojim riječima i djelovanjem idemo prema gore do njega slušajući glas s gore koji u nama odzvanja cijeloga života, jer samo Božji glas nas potiče i hrabri da u svome svijetu i življenju prihvatimo svoje lakše i teže križeve kako bismo dospjeli u onaj nevidljivi, željeni svijet o kojem maštamo i kojeg  željno čekamo. Prihvaćanjem svojih životnih križeva, ojačani Gospodnjom riječi na svetoj misi i mi ćemo poput Petra moći izgovoriti riječi kako nam je ovdje uz Božju prisutnost uistinu lijepo živjeti i biti, a čeznuti za vječnim i smislenijim neprolaznim životom. Odgovorimo kršćanskom pozivu i činimo vidljivim nebeske neprolazne vrednote u svijetu i s ljudima s kojima živimo.

Ivan Pilić