Kontaktirajte nas.
Pišite nam na: portal@polis.ba
Božić: Rođenje nade i svjetla svijeta
U vremenu obilježenom podjelama, nepravdom i nejednakostima, božićna poruka donosi nadu i podsjeća na univerzalni poziv na mir, zajedništvo i brigu za stvoreni svijet. Ona poziva vjernika da, nadahnut primjerom Isusa Krista, svakodnevno gradi društvo u kojem će dostojanstvo svake osobe biti prepoznato i poštovano
Iv 1, 1-5,9-14: U početku bijaše Riječ, i Riječ bijaše u Boga, i Riječ bijaše Bog. Ona bijaše u početku u Boga. Sve postade po njoj i bez nje ne postade ništa. Svemu što postade, u njoj bijaše život i život bijaše ljudima svjetlo; i svjetlo u tami svijetli i tama ga ne obuze.
Svjetlo istinsko koje prosvjetljuje svakog čovjeka dođe na svijet; bijaše na svijetu i svijet po njemu posta i svijet ga ne upozna. K svojima dođe i njegovi ga ne primiše. A onima koji ga primiše podade moć da postanu djeca Božja: onima koji vjeruju u njegovo ime, koji su rođeni ne od krvi, ni od volje tjelesne, ni od volje muževlje, nego – od Boga. I Riječ tijelom postade i nastani se među nama i vidjesmo slavu njegovu – slavu koju ima kao Jedinorođenac od Oca – pun milosti i istine.
„Ne bojte se! Evo, javljam vam blagovijest, veliku radost za sav narod. Danas vam se u gradu Davidovu rodio Spasitelj – Krist, Gospodin“ (Lk, 2:10-11).
Božić je blagdan koji vjernike poziva da produbljuju svoju povezanost s Isusom Kristom, čiji dolazak je bio najavljen u drevnim proročanstvima, među kojima se ističu ona iz knjige proroka Izaije:
„Jer, dijete nam se rodilo, Sina dobismo; na plećima mu vlast. Ime mu je: Savjetnik divni, Bog silni, Otac vječni, Knez mironosni. Nadaleko vlast će mu se sterati, a miru neće biti kraja nad prijestoljem Davidovim“ (Iz, 9:5-6).
Apostol Pavao nam u Poslanici Kološanima otkriva da je Isus Krist, rođen u Betlehemu, potpuna slika nevidljivog Boga. Božić nas podsjeća da je Isus došao među nas kako bismo mogli iskusiti Božju ljubav i postati dionicima njegove božanske naravi. Kroz razmatranje ovog događaja, pozvani smo da u svom životu ostvarimo svetost koju nam je Isus darovao.
Božić je proslava Božje inicijative da se pomiri s čovječanstvom. Kristovo svjetlo, koje je zasjalo u Betlehemu, poziva nas da budemo nositelji te svjetlosti u svijetu. Kao što nas na to podsjeća Pavao (Tit, 2:7-8), trebamo svojim životom svjedočiti Kristovu ljubav:
„U svemu se pokaži uzorom dobrih djela: u poučavanju – nepokvarljivost, ozbiljnost, riječ zdrava, besprigovorna da se onaj nasuprot postidi nemajući o nama reći ništa zlo.“
Ne smije se zaboraviti da je značaj Božića utemeljen u anđelovim riječima: „Danas vam se u gradu Davidovu rodio Spasitelj – Krist gospodin!“ (Lk, 2:11). U uvodnoj rečenici apostolske pobudnice „Porta fidei“ (Vrata vjere), u kojoj je papa Benedikt XVI. proglasio Godinu vjere, napisao je:
„Vrata vjere (Dj 14,27) koja vode u život zajedništva s Bogom u njegovoj Crkvi uvijek su nam otvorena. Preko njihova se praga može prijeći kada je Božja riječ naviještena, a srce dopusti da ga oblikuje milost koja preobražava.“
Božić je proslava univerzalne Božje ljubavi koja obuhvaća sve ljude, bez obzira na njihovu vjeru ili podrijetlo. Isusov dolazak na svijet bio je znak da Bog želi svima pružiti priliku za spasenje i vječni život:
„Uistinu, Bog je tako ljubio svijet te je dao svoga Sina Jedinorođenca da nijedan koji u njega vjeruje ne propadne“ (Iv, 3:16).
Silazeći na zemlju i prihvaćajući patnju, bez očekivanja bilo kakve naknade, Bog nam pruža najuzvišeniji primjer ljubavi i dobrote. Ova darovana ljubav predstavlja neizmjerni poklon za sve nas.
Sveti Pavao, nadahnut Božjim Duhom, piše Timoteju: „Isus Krist dođe na svijet spasiti grešnike; od kojih sam prvi ja“ (1Tim, 1:16). Evanđelist Matej otkriva punu svrhu Isusova dolaska na zemlju: to je Božja želja da „spasi narod svoj od grijeha njegovih“ (Mt, 1:21). Božić je također poruka kojom Bog želi da čovječanstvo uspostavi stvarni i osobni odnos s njim. Bez Isusova dolaska čovječanstvo ne bi znalo kako Bog misli niti kako reagira. Isus je donositelj i vrhunac Božje objave:
„Sve je meni predao otac moj i nitko ne pozna sina doli Otac niti tko pozna Oca doli Sin i onaj kome Sin hoće objaviti“ (Mt, 11:27).
Bez Isusova tjelesnog dolaska ljudi ne bi mogli intimno razumjeti niti spoznati Boga. Isus, dolazeći na svijet kroz jaslice u Betlehemu, postaje čovjekom i time daje ljudima dokaz koliko Bog brine o čovječanstvu. Bog ne samo da želi spasiti ljude, već im želi darovati i vječni život.
Božić nije samo poruka Božje ljubavi izražena kroz slanje Sina Božjega na ovaj svijet. To je i otrježnjujuće podsjećanje da postoji samo jedan način spasenja za čovječanstvo od grijeha: nasljedovanjem Isusa Krista. Pavao piše Rimljanima: „Tko god prizove ime Gospodnje, bit će spašen” (Rim, 10:13), a Isus upozorava: „Ta što će koristiti čovjeku ako sav svijet stekne, a životu svojem naudi?” (Mt, 16:26).
Krajnja svrha Božića nije u raskošnim svečanostima, predstavama, igrokazima, kantatama, ukrašenim božićnim drvcima, svjetlima i darovima. Istinski proživljen Božić trebao bi biti trenutak dubokog razmišljanja o životnoj stvarnosti – priznavanje da su svi ljudi grješni i potrebni Božje milosti. Nažalost, pretjerani konzumerizam i materijalizam sve više udaljuju svijet od pravog značenja i svrhe Božića, koji je postao žrtva komercijalizacije. Umjesto da bude vrijeme ljubavi, zajedništva i darivanja, Božić se sve češće doživljava kao stresno razdoblje obilježeno pohlepom. U Došašću, koje bi trebalo biti vrijeme duhovne pripreme i tišine, fokus se često premješta na beskrajne kupovine i pripreme. „Šoping“ je postao glavna preokupacija ne samo u adventskom vremenu nego i na samom Božiću, dok bi ovo razdoblje trebalo biti posvećeno slavljenju jednog od najvećih kršćanskih blagdana kroz obnovu duha i pripravu srca. Božić, u svojoj suštini, poziva na povratak jednostavnosti, zahvalnosti i usmjerenosti na ono što je doista važno – ljubav, praštanje i prisutnost s bližnjima.
Poticaj za razmišljanje u vremenu Došašća donose i likovi, koji se javljaju u samom događaju Isusova rođenja. Uz dijete Isusa tu su, osim Marije i Josipa, i mudraci s Istoka te pastiri. Pastiri, jednostavni i pošteni ljudi, „bdiju nad stadom svojim“ (Lk, 2:8). U to su vrijeme pastiri su bili smatrani nižim članovima društva. U tami čekaju i bdiju, dok ih u jednom trenutku ne obasja nebesko svjetlo. U dubokoj tišini, prvi na zemlji, čuju anđeosku radosnu vijest pozivajući ih da krenu prema Betlehemu i svjedoče dolasku Spasitelja. Ovaj trenutak bdijenja, iščekivanja i otkrivanja Božje prisutnosti u jednostavnosti života poziva i nas da budemo budni, otvoreni Božjoj riječi i spremni na promjene u našim srcima. Filozof Kierkegaard je rekao:
„Kad bih mogao propisati samo jedan lijek za sve bolesti modernog svijeta, propisao bih tišinu.“
Obuzeti lavinom informacija koje dolaze putem televizije, interneta i drugih medija, ljudi su izgubili trenutke tišine u kojima bi ih moglo obasjati nebesko svjetlo. Danas je previše buke u cijelom svijetu! Apostol Luka navodi: „… i sjaj ih gospodnji obasja, pa se vrlo uplašiše“ (Lk, 2:9). Taj sjaj može doživjeti i vidjeti svatko, ali samo unutarnjim očima vjere. Božić je prilika da se ponovo otvori prostor za tišinu, u kojem možemo doživjeti taj duhovni trenutak, u kojem nas Božja prisutnost može obasjati i voditi kroz svjetlost vjere, nade i ljubavi.
Matejevo izvješće o mudracima koji „dođoše s istoka“ (Mt, 2:1) nosi prekrasnu Božićnu poruku. Mudraci kreću na opasan i dug put, koji se može nazvati hodočašćem. Svako hodočašće započinje traženjem Boga. Mudraci su mudri, ali ne samo zato što su usmjerili svoje oči prema nebu i zvijezdama, već zato što su na kraju svoga puta kleknuli pred Djetetom. Tražili su Boga i pronašli ga, svjesni da je konačna svrha ljudskog postojanja klanjanje i zahvaljivanje Bogu. Kao što sveti Augustin kaže u posljednjoj rečenici svojih „Ispovijesti“: „Oni koji traže Boga, naći će ga, a oni koji ga nađu, slavit će ga.“
Sveti Josip ističe se kao heroj u cijeloj božićnoj priči. Iako na početku razmatra otpustiti trudnu Mariju, njegovo razmišljanje o tome pokazuje i njegovu nježnost i poštovanje prema njoj, jer namjerava to učiniti potajno, „jer je nije htio javno osramotiti“ (Mt, 1:9). Međutim, Josip poslušno izvršava dva zadatka koja mu postavlja anđeo Gospodnji u snu: uzeti Mariju za ženu („nemoj se bojati kući dovesti svoju ženu Mariju jer je ono što je ona začela od Duha Svetoga“), i dati ime djetetu („nadjeni mu ime Isus“). Jedino što Josip izgovara u Svetom pismu jest davanje imena Isus, čime pred javnošću priznaje da je dijete njegovo i da preuzima ulogu oca. Josip nam pokazuje primjer vjere, poslušnosti i hrabrosti, prepoznajući da ljubav pobjeđuje svaki strah i omogućava mu da preuzme odgovornost za obitelj i Božji plan spasenja.
Marija je nedvojbeno najvažniji lik uz Isusa u božićnoj priči, pokazujući ljudima put spasenja. Krist jest Put, Istina i Život. Anđeo Mariji navješćuje:
„Duh Sveti sići će na te i sila Previšnjega zasjenit će te; zato će se dijete koje ćeš roditi zvati svetim, Sinom Božjim“ (Lk, 1:35).
Svaki čovjek je pozvan, poput Marije, primiti Boga u svoju dušu i reći prekrasne riječi: „Neka mi bude po riječi Tvojoj!“.
U suvremenom sekulariziranom svijetu Isusovo rođenje sve se češće trivijalizira ili čak odbacuje kao mit. Lažno naučavanje, koje svoje korijene ima još u doba Prosvjetiteljstva, sustavno zamagljuje radosno otajstvo Kristova rođenja, a sve češće se pokušava odvojiti Krista od Božića. U čestitkama se, umjesto izraza „Sretan Božić“, sve više koriste tzv »sezonske čestitke« i izrazi poput „Sretni blagdani“. Ove fraze, nastale na Zapadu, dizajnirane su kako bi se, navodno, izbjeglo uvrijediti one koji ne slave Božić, nastojeći „pomiriti“ sve strane, no pri tome se zanemaruje istinsko značenje i duhovna važnost samog blagdana.
Božić nosi poruku Božje prisutnosti i ljubavi prema ljudima, najavljujući nadu vječnosti i donoseći smisao cijelom svijetu. Ova poruka duboko je usađena u tkaninu hrvatske božićne tradicije. Svjetlucave lampice, koje ukrašavaju domove i ulice, simboliziraju nadu da će čak i u najmračnijim vremenima svjetlo ipak prevladati. Božićno drvce, simbol vječnog života, također označava nadu u obnovu i rast. „Svaki »da« Isusu koji dolazi k nama je pupoljak nade“, poručio je prošle godine pred sam Božić papa Franjo. Abraham je vjerovao i imao nadu usprkos svakoj nadi. Velika nada ukorijenjena je u vjeri, i upravo iz tog razloga sposobna je nadmašiti svaku nadu.
Za kršćane, ali i za sve ljude dobre volje, Božić je poziv na djelovanje: živjeti vjeru u svakodnevici, raditi na promicanju društvenih vrijednosti i izgrađivanju pravednijeg svijeta. Duh Božića nije ograničen na jedno doba godine, već je trajni poziv na ljubav, velikodušnost i odgovornost prema bližnjima. U vremenu obilježenom podjelama, nepravdom i nejednakostima, božićna poruka donosi nadu i podsjeća na univerzalni poziv na mir, zajedništvo i brigu za stvoreni svijet. Ona poziva vjernika da, nadahnut primjerom Isusa Krista, svakodnevno gradi društvo u kojem će dostojanstvo svake osobe biti prepoznato i poštovano. Božić je više od povijesnog događaja; to je stalni poziv na osobnu i društvenu transformaciju. Isusov dolazak nije bio samo početak nove ere, već je i sadržao sjeme promjene koje je pozvano rasti u ljudskim srcima i u svijetu.
Sretan vam i blagoslovljen Božić!
Krešimir Cerovac, polis.ba