Kontaktirajte nas.
Pišite nam na: portal@polis.ba
Bogojavljenje – svetkovina univerzalnog spasenja
Dok slavimo Bogojavljenje, prihvatimo njegovu poruku nade i uključivosti. Krist je svjetlo koje svijetli svim ljudima. Neka mu, poput mudraca, prinesemo ono najbolje što imamo, klanjamo mu se s radošću i dijelimo njegovo svjetlo sa svijetom
Mt, 2, 1-12: „Isus se rodio u Betlehemu u Judeji. Bilo je to u vrijeme kralja Heroda. Nakon njegova rođenja u Jeruzalem su došli mudraci s Istoka. Raspitivali su se: »gdje je židovski kralj koji se upravo rodio? Vidjeli smo da izlazi njegova zvijezda. Došli smo mu se pokloniti.« Kad je to čuo kralj Herod, vrlo se uznemirio, kao i svi stanovnici Jeruzalema. Stoga je pozvao sve svećeničke poglavare i narodne pismoznance da od njih dozna gdje se to Krist trebao roditi. Oni su mu rekli: »U Betlehemu u Judeji, jer je ovako napisao prorok: A ti, Betleheme u Judeji, nipošto nisi najmanji od judejskih gradova. Tu će se roditi vladar koji će štititi moj izraelski narod.« Herod je tada pozvao mudrace da se s njim osobno sastanu. Tražio je da mu kažu točno vrijeme kad se pojavila zvijezda. Zatim ih je poslao u Betlehem i rekao im: »Idite i podobno se raspitajte o djetetu. Kad ga nađete, javite mi da i ja dođem i poklonim mu se.«. Nakon što su saslušali kralja, krenuli su dalje. A zvijezda koju su vidjeli kako izlazi došla je prije njih i zaustavila se iznad mjesta na kojem se nalazilo dijete. Kada su ugledali zvijezdu, jako su se razvesili. Ušli su u kuću i vidjeli dijete s njegovom majkom Marijom. Pali su i duboko mu se poklonili. Zatim su otvorili svoje škrinje i prinijeli mu darove zlato, tamjan i skupocjene miomirise. U svoju su se zemlju vratili drugim putem. U snu im je, naime, bilo rečeno da se ne vraćaju Herodu.“ (Preuzeto iz „Svetog pisma“ u izdanju „Verbuma“, Zagreb, 2025.)
Tropar – Rođenje Gospodinovo
Rođenje tvoje, Kriste Bože naš,
zasjalo je svijetu svjetlo spoznaje.
Jer u njemu oni što zvijezde štovahu
od zvijezde bijahu poučeni
klanjati se Tebi, Suncu pravde,
i upoznati Tebe, Istoku s visine.
Gospode, slava Tebi!
Slavlje Bogojavljenja seže u 4. stoljeće, kada se izvorno slavilo zajedno s Božićem. U Istočnoj Crkvi ova svetkovina obuhvaća Isusovo krštenje na Jordanu te svadbu u Kani Galilejskoj, čime se ističu različita „bogojavljenja“ – očitovanja Kristove božanske naravi. Zapadna Crkva naglasak je tradicionalno stavljala na dolazak mudraca s Istoka. S vremenom se ova svetkovina dublje povezala s poslanjem Crkve da svjetlo Kristovo donese svim narodima.
Papa Ivan Pavao II. godine 1977. prilikom posvećenja Franciszeka Macharskog za nadbiskupa Krakova, rekao je:
„Bogojavljenje je blagdan vitalnosti Crkve. Crkva živi svoju svijest o Božjoj misiji, koja se ostvaruje kroz nju. … Bogojavljenje je, dakle, veliki blagdan vjere. U ovoj gozbi sudjeluju i oni koji su već došli do vjere i oni koji su na putu da je dosegnu. Sudjeluju zahvaljujući za dar vjere, baš kao što su kraljevi i mudaci, puni zahvalnosti, klečali pred Djetetom Isusom.“
A Katekizam katoličke Crkve (528) navodi:
„Bogojavljenje je blagdan očitovanja Isusa kao Mesije Izraela, Sina Božjega i Spasitelja svijeta. Velika svetkovina Bogojavljenja slavi se poklonjenjem mudraca (maga) s Istoka, a obuhvaća i Kristovo krštenje na Jordanu te čudo na svadbi u Kani Galilejskoj.“
U svemu tome najvažnije je ono što vjernicima pripovijest o mudracima zapravo poručuje. Matej na iznimno dirljiv način otkriva da je Isus poslan upravo onako kako je to proročki naviješteno u Knjizi Postanka (12,3): „da sva plemena na zemlji budu blagoslovljena.“ Mudracima s Istoka pripada duboko značenje – oni su živi znak da je Božje kraljevstvo namijenjeno svima, bez iznimke. Na neki način, oni su prvi objavili i učinili vjerodostojnim Božje utjelovljenje. Kao prvi nevjernici koji prepoznaju i slijede Božji poziv – ugledavši zvijezdu na nebu i krenuvši na put – postaju istodobno i prvi vjernici izvan Izraela. Magi simboliziraju nepomutljivu čežnju duše: svatko tko istinski želi doći do Krista i upoznati ga neće se obazirati na poteškoće ni opasnosti koje put donosi. Njihovo putovanje postaje vječni podsjetnik da je vjera uvijek i hod, odluka, žrtva – ali i radost pronalaska.
Posjet mudraca s Istoka otkriva nam univerzalnost dobre Isusove vijesti. Možemo biti zahvalni mudracima, a prije svega Bogu, što onog dana u Betlehemu, kada se slavilo Isusovo rođenje, nismo bili isključeni iz Božjeg plana spasenja.
„Mudraci predstavljaju onu nutarnju dinamiku nadilaženja sama sebe koja je svojstvena religijama – dinamiku koja je traganje za istinom, traganje za pravim Bogom“,
učio nas je papa Benedikt XVI. Njihov put od dalekih zemalja do jaslica podsjeća nas da je Božja ljubav namijenjena svim narodima, a ne samo odabranima. Zvijezda koja ih je vodila simbol je Božje providnosti koja poziva svakog čovjeka dobre volje da traži istinu i pronađe Krista. U njihovim darovima – zlatu, tamjanu i smirni – prepoznajemo duboku vjeru koja naslućuje tko je dijete u jaslicama: kralj, Bog i čovjek koji će pretrpjeti smrt radi našeg spasenja. Papa Benedikt XVI. tumači:
„To nisu praktični darovi, koji bi za Svetu Obitelj u ovom trenutku jamačno bili korisni. Darovi izriču priznavanje kraljevskoga dostojanstva. … tri dara predstavljaju tri vida Kristova otajstva. Zlato je dar za kralja, tamjan upućuje na Božje sinovstvo, a smirna je nešto čime se maže pokojnik, dakle ukazuje na otajstvo Kristove muke“.
Sveti Toma Akvinski ukazuje na redoslijed kojim različite skupine ljudi tijekom događaja Isusova rođenja spoznaju njega. Na sam dan rođenja prvi ga u štalici posjećuju, kako izvještava evanđelist Luka, pastiri. Drugi po redu bili su mudraci s istoka, a treći po redu je događaj u Hramu kada ga Šimun i Ana prepoznaju kao Mesiju. Prema svetom Tomi, pastiri simboliziraju apostole i ostale vjernike židove kojima je Kristova vjera bila najprije znana. Nakon pastira vjera dolazi poganima, što simboliziraju magi. Tako ovaj redoslijed odražava sâm povijesni tijek širenja kršćanstva – najprije Židovima, zatim poganima, a naposljetku svečano priznanje u hramu koje predstavlja instituciju i punu objavu Kristova identiteta.
„Magi su na neki način na tragu Abrahama, koji na Božji poziv kreće na put. U drugome su smislu na tragu Sokrata i njegova samoispitivanja, iznad službene religije, o većoj istini. U ovome smislu svi su likovi prethodnici, preteče, tražitelji istine, koji se tiču svih vremena“, napisao je papa Benedikt XVI. u knjizi „Isusovo djetinjstvo“.
U samom Betlehemu nema velikog odziva na Kristovo rođenje. Ta slika odražava i današnjicu. Takozvani „kršćanski narodi“ često ne žele čuti i učiti o Isusovom nauku. Čini se da su ponekad Isusovoj poruci daleko bliži potpuni stranci u pogledu vjere – zainteresiraniji su za evanđeosku poruku nego oni koji su joj, na neki način, već izloženi. Mudraci s Istoka bili su, kako kaže sveti Toma Akvinski, prvi plodovi naroda koji je povjerovao u Krista. Njihova vjera bila je predznak vjere i odanosti naroda koji su trebali doći Kristu izdaleka. Oni nisu posljednji – njihov dolazak nagovještava beskrajnu povorku duša koje će tragati za Kristom kroz stoljeća.
Bogojavljenje signalizira da se božićno vrijeme bliži kraju, ali to ne znači da je sezona darivanja pri kraju. Kristovo darovanje samoga sebe trajno je otvoreno svima koji ga traže, bez obzira na njihovu početnu blizinu ili udaljenost od vjere.
Bogojavljenje vjernike poziva na razmišljanje o sljedećim temama:
- Traženje Krista – Poput mudraca, pozvani smo tražiti Isusa otvorena srca, vođeni svjetlom vjere.
- Darivanje vlastitih darova – Mudraci su Kristu prinijeli ono najbolje što su imali; i mi smo pozvani darovati mu svoje talente, vrijeme i ljubav.
- Svjedočenje Kristova svjetla – Putovanje mudraca podsjeća nas na naše poslanje da drugima donosimo svjetlo Kristovo.
Papa Franjo, razmišljajući o Bogojavljenju, jednom je rekao:
„Poput mudraca, nemojmo se zadovoljiti prosječnošću. Tražimo Isusa podižući pogled prema nebu i slijedeći znakove koje nam Bog daje.“
Dok slavimo Bogojavljenje, prihvatimo njegovu poruku nade i uključivosti. Krist je svjetlo koje svijetli svim ljudima. Neka mu, poput mudraca, prinesemo ono najbolje što imamo, klanjamo mu se s radošću i dijelimo njegovo svjetlo sa svijetom.
Krešimir Cerovac, polis.ba