Ivan Prtenjak o ‘Memorijalu fra Lovro Karaula’ u Žiroviću

U Žiroviću kod Livna je 20. srpnja 2025. godine posvećen Memorijal fra Lovro Karaula arhitekta Ivana Prtenjaka. Riječ je o jedinstvenu projektu memorijalne crkve na otvorenom koji je u znatnoj mjeri dovršen, a preostali su neki finalni detalji i elementi hortikulture koji će se izvesti u narednim mjesecima. Tom je prigodom najprije inicijator gradnje, župnik fra Mario Jelić pozdravio arhitekta Prtenjaka koji je došao u Livno (i na Šipan) iz Bruxellesa, grada u kojem živi i radi. Zatim je Prtenjak u svojem govoru iznio ključne ideje i zamisli o ovom arhitektonskom projektu koji se započeo graditi 2023. godine. Kao i drugi projekti, i ovaj reflektira arhitektov originalni odnos prema utilitarnoj i simboličnoj funkciji oblika arhitekture tijekom povijesti, ambijentu i tradiciji te napose prema ljudima. U nastavku donosimo ulomak iz njegova govora koji je dao portalu Polis.ba.

***

Prije nego što sam započeo rad na projektu Memorijala proučio sam detaljno život i rad fra Lovre Karaule. Prvo i osnovno njegovo djelovanje bilo je pastoralno. Zatim je značajno djelovanje bilo prosvjetno na koje se nadovezuje spisateljsko djelovanje. Za siromašni bosanski puk bilo je važno i socijalno, a fra Lovro se iskazao i u upravljačkom djelovanju. Pored toga, impresivno je njegovo političko djelovanje jer se zalagao za  bosanski narod u vrijeme turskog zuluma. Gotovo je nevjerojatno da je fra Lovro komunicirao s bečkim carem, rimskim papom i carigradskim sultanom. No za mene kao arhitekta najinteresantnije je fra Lovrino graditeljsko djelovanje, obnavljao je stare i gradio nove župne kuće, crkve i samostane diljem Bosne Srebrene. Spomenimo samo crkvu u njegovom Ljubunčiću.

Bogati i raznoliki život fra Lovre Karaule bio mi je poticaj da kreiram arhitektonsko urbanistički projekt Memorijala uklopljenog u prirodni ambijent. Prema programu Memorijal je predviđen za tri funkcije, kao mjesto hodočašća, kao crkva na otvorenom za uobičajene mise i kao najvažnije, sakralni prostor za misno slavlje svake godine na dan mučeničke smrti Lovre, 20. srpnja. Za hodočasnike sam predvidio dva kružna prostora s polukružnom apsidom. U jednom prostoru nalazi se spomen-grob koji u središtu kruga ima postavljenu kamenu ploču s nijansama smeđe franjevačke boje. Na tu ploču položen je križ u bijelom kamenu. U prednjem planu ispisani su datumi rođenja i smrti fra Lovre Karaule u crvenoj boji. U drugom simboličkom grobu u središtu je kamenim pločama omeđen oktogonalni prostor ispunjen pijeskom u kojem se nalazi otisak križa. To izražava sjećanje na mučeničku smrt fra Lovre kojemu su ubojice držale glavu u pijesku sve dok nije izdahnuo. Na polukružnoj apsidi spomen-groba probijen je otvor u obliku kvadrata, simbola zemlje. Na apsidi simboličkog groba probijen je otvor u obliku kruga univerzalnog simbola neba, dok je na apsidi svetišta probijen otvor u obliku križa. Križ povezuje zemlju i nebo u svetištu projektiranom u tlocrtnom obliku elipse. U pozadini svetišta nalazi se polueliptična apsida ispred koje su postavljeni oltar i ambon. Elipsa predstavlja aureolu, svjetlost oko svetih lica.  Oltar se sastoji od polueliptičnog postolja izvedenog u crvenosmeđem, izražajnom kamenu na kojeg je postavljena menza u bijelom kamenu. Ambon je izveden na istom principu. Na stupu kružnog profila u crvenosmeđem kamenu postavljena je bijela kamena ploča koja služi kao podloga za čitanje Evanđelja. Čitavo svetište prekriveno je „aureolom“. U sredini apside kreiran je otvor u obliku križa kroz njega se vidi nebo s neprestanim promjenama: oblaci sunca, zvijezde, mjesečina… To je živi križ koji zapravo materijalno i ne postoji. Nasuprot svetišta i grobnih kapela sa svake strane nalazi se gledalište s kamenim klupama, travnjacima i korom na vrhu. Cjelina predstavlja tlocrt klasične bazilike, ali na otvorenom prostoru. Želio sam da svi arhitektonski elementi budu izvedeni u različitim vrstama trajnog materijala: kamena. A osnova je čuveni livanjski kamen.

Zahvalan sam svim sudionicima u izgradnji Memorijala, inicijatoru gradnje, fra Mariju Jeliću, arhitektima, inženjerima i graditeljima, a naročito onima koji su izvodili komplicirane radove u kamenu. Izabrali su prema mojem opisu zaista fine vrste kamena. Ne samo da su slijedili nacrte koje sam im dao nego su u mnogim elementima poboljšali projekt. U mojoj karijeri više od šest desetljeća dugoj, to mi se još nikad nije tako dogodilo. Još jednom hvala! Posebno zahvaljujem povjesničarki umjetnosti Nevenki Šarčević koja je predložila fra Mariju Jeliću da mi povjeri izradu projekta Memorijala.

***

Pred brojnim okupljenim gostima, tijekom ručka, pored ostalog, župnik fra Mario Jelić izrazio je zahvalnost arhitektu Ivanu Prtenjaku za njegov nesebičan doprinos, ističući kako je projekt Memorijala fra Lovro Karaula izradio bez honorara.

Ivan Prtenjak, hrvatski je i međunarodno priznati arhitekt. Rođen je 1939. godine u Plaviću kraj Klanjca. Diplomirao je arhitekturu 1965. godine u Zagrebu. Nakon studija, radio je u Institutu za povijest umjetnosti, a od 1968. godine djeluje u Bruxellesu. Tamo je sudjelovao u urbanističkim planovima grada, projektirao naselja s društvenim stanovima u Belgiji te turističke i stambene objekte u Tunisu i Saudijskoj Arabiji. Među njegovim projektima ističu se zgrada belgijske telekomunikacijske kompanije u Monsu i drugi značajni radovi. Istovremeno je bio aktivan u Dubrovniku, gdje je imao ključnu ulogu u razvoju modela korištenja zaštićenih prostora. Među njegovim najpoznatijim arhitektonskim ostvarenjima u Dubrovniku su crkva sv. Petra na Boninovu (1979.), preuređenje unutrašnjosti dubrovačke katedrale (1986.) i muzeja u dominikanskom samostanu (1986.), te muzeja Rupe i tvrđave Revelin (1990.). U Zagrebu je obnovio Muzej za umjetnost i obrt (1986.), a u Splitu galeriju Ivana Meštrovića (1991.). Pored toga, sljedeći projekti: kuća Skočimiš u Suđurđu (1975.) i kuća Čemer na lokalitetu Šilovo Selo na Šipanu (1978.), kuća Quadro u Zatonu (2010.), Kapela svjetla u Suđurđu na Šipanu (1975.), crkva sv. Mihajla u Staroj Gradiški (2008.), Galerija Šimun u Dubravama u Bosni (2010.), sjedište kompanije Belgacom u Monsu u Belgiji (1993. – 1995.), obnova zgrade La Prévoyance Sociale u Bruxellesu u Belgiji (2002.), Memorijal hrvatskih mučenika u Villefranche-de-Rouergueu u Francuskoj (2006.), itd. Dobitnik je brojnih priznanja i nagrada.

Posebno se ističe nominacija za prestižnu Aga Khanovu nagradu za arhitekturu 1995. godine, za projekt Kuća pokraj mora (1970.) u Tunisu, a što ga čini prvim hrvatskim arhitektom nominiranim za ovu nagradu. Osim toga, dobitnik je i nagrade Viktor Kovačić za životno djelo.

Polis.ba