55 godina od ukidanja izopćenja između Katoličke i Pravoslavne crkve

Ove je se godine navršilo 55 godina od odbacivanja međusobnih izopćenja  Rimske i Carigradske crkve. U zajedničkoj deklaraciji koju su 7. prosinca 1965. potpisali papa Pavao VI. i ekumenski carigradski patrijarh Atenagora, izvršeno je istodobno i uzajamno odbacivanje izopćenja između Rima i Carigrada, odnosno Katoličke i Pravoslavne crkve, koje su izrečene 1054. godine.

Tada je naime papa  Leon IX. poslao svoje izaslanstvo, predvođeno kardinalom Humbertom u Carigrad, glavni grad Bizantskog Carstva, kako bi tražio poslušnost u nekim dogmatskim pitanjima od tadašnjeg patrijarha Cerularija. Budući da je Patrijarh odbio poslušnost, kardinal Humbert je položio bulu izopćenja na oltar Crkve svete Sofije prema kojoj Patrijarh i njegovi sljedbenici nisu više smatrani članovima crkve. Iste je godine Sinod crkve u Carigradu izrekao istu mjeru protiv legatâ, odnosno protiv samog rimskog pape, da bi potvrdio pravovjernost patrijarha Cerularija. Ove odluke o međusobnim izopćenjima, koje su naravno bile politički uvjetovane tadašnjim kontekstom, bitno su obilježile odnose između katolika i pravoslavaca sve do danas.

Nakon raskola 1054. godine bilo je nekoliko pokušaja da se ponovno dođe do jedinstva, ali su oni nažalost propali. Zbog toga ova deklaracija iz 1965. godine, koju su u isto vrijeme potpisali papa Pavao VI. u Rimu, uoči zaključivanja Drugog vatikanskog sabora, pred svim koncilskim ocima, i u Carigradu patrijarh Atenagora, u nazočnosti Svetog Sinoda, ima veliki simbolički značaj za konačno prevladavanje nastalih podjela.

Činu potpisivanja prethodio je susret pape Pavla VI. i ekumenskog patrijarha Atenagore u Svetoj Zemlji 1964. godine. O tom susretu papa Franjo 2014. je rekao: “Pedeset godina nakon zagrljaja ta dva časna Oca, sa zahvalnošću i zadivljenošću prepoznajemo kako je moguće, zagovorom Duha Svetoga, učiniti doista važne korake prema jedinstvu”. Upravo papa Franjo danas čini te važne korake. Posljednji je učinio 30. studenog ove godine prigodom blagdana svetog Andrije, zaštitnika carigradskog patrijarhata, kada je poslao čestitku ekumenskom patrijarhu Bartolomeju I., s kojim se nekoliko puta i osobno susreo. Između ostalog je napisao:

„Pozivanje na kršćansku ljubav, apostolsku revnost i ustrajnost svetog Andrije, izvor je ohrabrenja u ovim teškim i kritičnim vremenima pandemije, rata koji i dalje pogađa mnoge dijelove svijeta, dok se novi oružani sukobi pojavljuju kako bi uzeli živote mnogih muškaraca i žena. Nesumnjivo je, da su sve inicijative nacionalnih i međunarodnih organizacija usmjerene na promicanju mira korisne i potrebne, ali sukobi i nasilje nikada neće prestati dok svi ljudi ne steknu dublju svijest da imaju međusobnu odgovornost kao braća i sestre. U svjetlu toga, kršćanske Crkve, zajedno s drugim vjerskim tradicijama, imaju primarnu dužnost pružiti primjer dijaloga, uzajamnog poštovanja i praktične suradnje. Možemo zahvaliti Bogu što su odnosi između Katoličke crkve i Ekumenskog patrijarhata znatno napredovali tijekom proteklog stoljeća, iako i dalje čeznemo za ciljem obnove punog zajedništva izraženog sudjelovanjem za istim euharistijskim stolom. Usprkos preprekama, pouzdajem se da će, hodeći zajedno u uzajamnoj ljubavi i težeći teološkom dijalogu, biti moguće postići taj cilj.“

Polis.ba (I.T.)