XIX. nedjelja kroz godinu | Budnost, vjernost i služenje

Lk 12,32-48: Reče Isus svojim učenicima: »Ne boj se, stado malo: svidjelo se Ocu vašemu dati vam Kraljevstvo. Prodajte što god imate i dajte za milostinju! Načinite sebi kese koje ne stare, blago nepropadljivo na nebesima, kamo se kradljivac ne približava i gdje moljac ne rastače. Doista, gdje vam je blago, ondje će vam i srce biti.«

»Neka vam bokovi budu opasani i svjetiljke upaljene, a vi slični ljudima što čekaju gospodara kad se vraća sa svadbe da mu odmah otvore čim stigne i pokuca. Blago onim slugama koje gospodar, kada dođe, nađe budne! Zaista, kažem vam, pripasat će se, posaditi ih za stol pa će pristupiti i posluživati ih. Pa dođe li o drugoj ili o trećoj straži i nađe ih tako, blago njima!«

»A ovo znajte: kad bi domaćin znao u koji čas kradljivac dolazi, ne bi dao prokopati kuće. I vi budite pripravni jer u čas kad i ne mislite Sin Čovječji dolazi.«

Nato će Petar: »Gospodine, govoriš li tu prispodobu samo za nas ili i za sve?« Reče Gospodin: »Tko li je onaj vjerni i razumni upravitelj što će ga gospodar postaviti nad svojom poslugom da im u pravo vrijeme daje obrok? Blago onome sluzi kojega gospodar kada dođe nađe da tako radi. Uistinu, kažem vam, postavit će ga nad svim imanjem svojim.«

»No rekne li taj sluga u srcu: ‘Okasnit će gospodar moj’ pa stane tući sluge i sluškinje, jesti, piti i opijati se, doći će gospodar toga sluge u dan koji mu se ne nada i u čas koji i ne sluti; rasjeći će ga i dodijeliti mu udes među nevjernicima. I onaj sluga što je znao volju gospodara svoga, a nije bio spreman ili nije učinio po volji njegovoj, dobit će mnogo udaraca. A onaj koji nije znao, ali je učinio što zaslužuje udarce, dobit će malo udaraca. Kome je god mnogo dano, od njega će se mnogo iskati.«

Ovaj važan odlomak, koji se u tradiciji naziva ‘prispodobama o budnosti’, pruža snažan duhovni vodič u ovim nemirnim vremenima. Njegova poruka ima tri jasne točke koje se tiču čovjekovih izazova s kojima se danas suočava. Prije svega, poziva na povjerenje i oslobađanje od tjeskobe i straha („Ne boj se, stado malo!”). Ovaj poziv „malom stadu” podsjeća da važnost nije u brojnosti ili moći, već u vjernosti. U svijetu punom nesigurnosti – bilo zbog ekonomske krize, straha od gubitka posla, bolesti, političkih nestabilnosti, pandemija, ratova ili klimatskih promjena – mnogi osjećaju strah i zabrinutost za budućnost. Isusova poruka donosi nam utjehu i ohrabrenje, pozivajući nas da u potpunosti vjerujemo u Božju brigu.

Nadalje, donosi poziv na budnost i spremnost („Budite pripravni!”). Priča o slugama koje čekaju gospodra nije samo apstraktna eshatologija, već ‘pedagogija odgovornosti’. Govori o slugama koji čekaju povratak gospodara naglašava važnost stalne budnosti i spremnosti za Njegov dolazak. To se ne odnosi samo na eshatološki kraj vremena, već i na svakodnevni život u skladu s evanđeoskim vrijednostima, jer ne znamo „ni dana ni časa” kada će Bog od nas zatražiti račun. U današnjem užurbanom tempu života lako je upasti u duhovnu letargiju i zaboraviti na dublji smisao života. Budnost ima tri strane: osobnu (kroz molitvu, sakramente, obraćenje), zajedničku (crkvenu zajednicu) i društvenu (zaštita dostojanstva svakog čovjeka).

Poziv je na odgovornost i vjernost u službi („Kome je god mnogo dano, od njega će se mnogo iskati.“). Prispodoba o vjernom i nevjernom upravitelju jasno govori o odgovornosti onih kojima je povjerena neka vlast ili služba – bilo u Crkvi, društvu, obitelji ili na poslu. Isus nam poručuje da će od onih kojima je puno povjereno, puno i tražiti. Ovo je snažna poruka za sve lidere da svoju poziciju koriste za dobro drugih, a ne za osobnu korist ili zloupotrebu. Svaki vjernik, na svoj način, dobio je od Boga darove i talente. Ovaj odlomak nas potiče da budemo vjerni upravitelji tih darova i da ih koristimo za širenje Kraljevstva Božjeg. Neznanje ili nebriga neće biti opravdanje za zanemarivanje odgovornosti. Isus jasno govori o posljedicama vjernosti i nevjernosti, naglašavajući da će kazna biti razmjerna spoznaji i odgovornosti. To nas potiče da ozbiljno razmislimo o svojim odlukama i djelima. Društvo često stavlja naglasak na posjedovanje i gomilanje stvari. Isusov poziv: „Prodajte što god imate i dajte za milostinju” izaziva nas da preispitamo svoj odnos prema novcu i materijalnim stvarima. Pitanje za svakog vjernika je: Što je moje pravo blago?

Zaključno: Vjernici se trebaju zapitati jesu li njihove „svjetiljke upaljene” u tamnim dijelovima našeg društva? Upaliti tu svjetiljku u mraku znači živjeti s dubokim povjerenjem, budnošću i odgovornošću. To znači ne dopustiti da nas strah, tjeskoba ili duhovna letargija zaustave, nego da, s vjerom u Krista, mijenjamo svijet oko sebe. Potrebna je vjera koja tiho, ali postojano gori. Isus ne traži spektakl ili brzi plamen koji brzo nestaje. Traži plamen koji stalno gori – svjetiljku koja svijetli u tami svijeta. U toj svjetlosti pokazujemo vjernost – ne savršenstvo, nego stalnu otvorenost prema Bogu. Poruke iz Lukinog evanđelja potiču nas na život usmjeren prema vječnim vrijednostima, svjesnu budnost i odgovorno korištenje darova. U današnjem svijetu, punom ometanja i pritisaka, to znači pronaći ravnotežu između materijalnog i duhovnog, živjeti svjesno i koristiti svoje sposobnosti za dobro drugih.

Origen je upozoravao: „Svaki trenutak je advent – vrijeme čekanja Gospodina koji dolazi”. ‘Prispodobe o budnosti’ nisu samo eshatološki alarm, već dnevni dnevnik vjernika u kojem se odlučuje između životne pospanosti i evanđeoske budnosti.

Krešimir Cerovac, polis.ba