VI. nedjelja kroz godinu | Proroke progone, one lažne hvale

Lk 6,17.20-26: Isus siđe s dvanaestoricom i zaustavi se na ravnu. Podigne oči prema učenicima i govoraše:
»Blago vama, siromasi: vaše je kraljevstvo Božje!
Blago vama koji sada gladujete: vi ćete se nasititi!
Blago vama koji sada plačete: vi ćete se smijati!
Blago vama kad vas zamrze ljudi i kad vas izopće i pogrde te izbace ime vaše kao zločinačko zbog Sina Čovječjega!
Radujte se u dan onaj i poskakujte: evo, plaća vaša velika je na nebu.
Ta jednako su činili prorocima oci njihovi!«
»Ali jao vama, bogataši: imate svoju utjehu!
Jao vama koji ste sada siti: gladovat ćete!
Jao vama koji se sada smijete: jadikovat ćete i plakati!
Jao vama kad vas svi budu hvalili!
Ta tako su činili lažnim prorocima oci njihovi.«

Današnje Evanđelje donosi nam Isusove riječi koje, na prvi pogled, mogu izgledati paradoksalno: „Blago vama, siromasi… Blago vama, koji sada gladujete… Blago vama, koji sada plačete… Blago vama, kad vas ljudi mrze… A jao vama, bogataši… Jao vama, koji ste sada siti… Jao vama, kad svi ljudi dobro govore o vama…” (usp. Lk 6, 20-26). Ove riječi nisu samo kontrast između vanjskih okolnosti, već poziv na dublje prepoznavanje Božje prisutnosti u životu.

Blaženstvo nije rezultat slučajne bijede, nego je blagoslov onima koji svjesno, iz ljubavi prema Bogu, biraju put siromaštva – ne samo materijalnog, već i duhovnog. Siromašni, gladni, uplakani i progonjeni imaju slobodu da se oslone na Božju providnost, jer njima pripada Božje Kraljevstvo. Upravo ta odluka oslobađa srce od opsjednutosti materijalnim, dopuštajući im da iskuse istinsku radost u Božjoj ljubavi.

Isus nikada ne proglašava blaženima siromahe koje je društvo takvima učinilo, nego one koji su slobodno i svojevoljno ušli u to stanje. A nisu blaženi zato što su siromašni, već zbog Božjeg odgovora na njihov izbor. Isus je došao otvoriti Božje kraljevstvo, alternativno društvo u kojem se, umjesto gomilanja za sebe, velikodušno dijeli za druge, a oni koji to čine dobivaju odgovor od Boga koji se za njih brine.

Isus nam također govori da smo blaženi kad nas ljudi mrze i kad nas izopće i pogrde te izbace ime naše kao zločinačko zbog Sina Čovječjega. Koji je razlog ovog progona? Isus kaže zbog Sina Čovječjeg. „Sin Čovječji je čovjek koji ima božansko stanje, dakle potpuno slobodan čovjek, a institucija, svaka institucija, i vjerska i politička, mrzi slobodne ljude i pokreće progon. Ali Isus kaže ‘ne brinite jer Bog je na vašoj strani’. Bog je uvijek na strani progonjenih između onih koji progone i onih koji su progonjeni“ (Alberto Maggi). Zato Isus kaže „radujte se“ i „poskakujte“ te dodaje: „Ta jednako su činili prorocima oci njihovi!“. Za Isusa je uloga učenika u kršćanskoj zajednici uloga proroka. A tko je prorok? Onaj koji nevidljivog Boga čini vidljivim u vlastitoj egzistenciji, onaj prije svega koji, u suglasju s Bogom, širi horizont komunikacije između Boga i ljudi.

Zatim Isus nastavlja sa žalopojkama „jao“: vama koji ste siti, vama koji se sada smijete, to jest, vama koji ste uzrokovali glad, vama koji uzrokujete patnju. Isus ovakve oplakuje kao da su mrtvi. Kristov evanđeoski nauk je da se posjeduje samo ono što se daje. Ono što zadržimo za sebe ne posjedujemo, već ono posjeduje nas. Bogataši o kojima Isus govori vjeruju da posjeduju vremenita dobra, u stvarnosti su zapravo u njihovom vlasništvu, obožavaju mamon, novac, interes. Pohlepa ih uništava.

Isusovo posljednje upozorenje kaže: „Jao vama kad vas svi budu hvalili! Ta tako su činili lažnim prorocima oci njihovi“. Kriterij vjerodostojnosti učenika, proroka, vidi se iz odnosa koji on ima prema sustavu: ako te sustav hvali, nagrađuje, jasno je da si lažni prorok; ako te umjesto toga sustav progoni, to znači da ideš protiv struje, slijediš Isusa. I samo ako ideš protiv struje možeš pronaći vodu koja je uvijek kristalno čista, vodu koja je uvijek svježa.

Isusova poruka u današnjem evanđelju nije samo utjeha za one koji trpe, nego i izazov za zajednicu. Njegov poziv na blaženstvo onih koji pate podsjeća nas da, kao kršćani, nismo pozvani da budemo ravnodušni prema patnji bližnjih. Umjesto toga, trebamo biti zajednica koja, slijedeći Krista, dijeli s onima kojima je pomoć potrebna, jer istinski posjedujemo samo ono što darujemo drugima. I papa Franjo nas podsjeća da stvarni mir i radost dolaze kada se otvori srce prema slabima. On nas poziva da se, umjesto da se zadovoljavamo vlastitom sigurnošću, usudimo živjeti solidarnost i milosrđe, prepoznajući da svaki susret s onim koji pati krije susret s Kristom (Angelus, 17. veljače 2019.).

Ova evanđeoska poruka poziva nas na obraćenje – ne samo vanjsku promjenu, već promjenu unutarnjeg stava i prioriteta. Izbor da živimo u svijetu koji ne zasniva svoju vrijednost na materijalnom bogatstvu, nego na ljubavi, suosjećanju i dijeljenju, omogućava nam da postanemo pravi graditelji Božjeg Kraljevstva ovdje na zemlji. U toj zajednici, gdje su i radost i bol dijeljeni, svatko ima priliku iskusiti Božju milost i otkriti istinsku slobodu.

Danas smo pozvani da preispitamo svoje živote: Jesu li naši ciljevi i vrednote usklađeni s Kristovom porukom? Hoćemo li se, poput onih koje je Isus proglasio blaženima, hrabro otvoriti onome što je istinski bitno – ljubavi, solidarnosti i milosrđu?

Kao što nas papa Franjo podsjeća, pravi mir i radost dolaze iz srca koje se ne boji osjetiti bol, jer je upravo u toj boli moguće iskusiti Božju prisutnost i utjehu. Neka nas ova poruka potakne da svaki dan budemo bliže onima koji pate, da budemo spremni dijeliti svoje resurse, vrijeme i ljubav. Jer, tek tako, u malim gestama, iskrenom suosjećanju i hrabrosti ljubavi, otkrivamo pravo lice Božjeg Kraljevstva.

Branko Jurić