Svi sveti: Sloboda svetih

Mt 5,1-12a: U ono vrijeme: Isus, ugledavši mnoštvo, uziđe na goru. I kad sjede, pristupe mu učenici. On progovori i stane ih naučavati:
»Blago siromasima duhom: njihovo je kraljevstvo nebesko!
Blago ožalošćenima: oni će se utješiti!
Blago krotkima: oni će baštiniti zemlju!
Blago gladnima i žednima pravednosti: oni će se nasititi!
Blago milosrdnima: oni će zadobiti milosrđe!
Blago čistima srcem: oni će Boga gledati!
Blago mirotvorcima: oni će se sinovima Božjim zvati!
Blago progonjenima zbog pravednosti: njihovo je kraljevstvo nebesko!
Blago vama kad vas – zbog mene – pogrde i prognaju i sve zlo slažu protiv vas!
Radujte se i kličite: velika je plaća vaša na nebesima! Ta progonili su tako proroke prije vas!«

Današnje nam evanđelje poručuje da svetost nije ni pobožna dekoracija ni moralna izvrsnost, nego radikalna sloboda: sloboda srca koje ne priznaje drugog gospodara osim Boga. Isusove riječi “Blago siromasima duhom: njihovo je kraljevstvo nebesko!”  su, kako bi rekao Jacques Ellul, “evanđeoska negacija svake vlasti koja ne dolazi od ljubavi”. Za Ellula, kršćanin ne priznaje apsolutni autoritet nijedne države, ideologije ni institucije — osim Božje ljubavi.

Isto je uvidio i Lav Tolstoj, veliki ruski pisac koji je od Govora na gori učinio temelj svoje vjere. Razumio ga je kao Isusov poziv na radikalno odricanje od svakog nasilja, preuzetnosti i egoizma, te na obraćenje srca koje gradi kraljevstvo nebesko. Siromaštvo duha nije bijeg od svijeta, nego oslobađanje od logike moći – oslobađanje koje svece čini slobodnima. Slobodni su jer su ovisni samo o Bogu. Svetac je prosjak Božje milosti, a ujedno u potpunosti građanin kraljevstva nebeskog.

Sveci uviđaju kako je jedini način da promijene svijet taj da sami budu promijenjeni. Oni pokazuju da Božji zakon ljubavi vrijedi i kad sve drugo propadne. Odbijaju se klanjati gospodarima sigurnosti, kontrole, novca, blagostanja, nepovredivosti. Biti svet znači vjerovati da Bog može održavati svijet bez mržnje, bez pogubne konkuretnosti, bez gubitnika. Svetac se usuđuje vjerovati da ljubav ima posljednju riječ – i zato se ne boji izgubiti.

Kad Crkva danas pred nas stavlja sve svete, poznate i nepoznate, ona ne slavi “uredan poredak svetosti”, nego Božju revoluciju. Svetci su oni koji su vjerovali više Bogu nego carevima, više evanđelju nego institucijama, više ljubavi nego zakonu. Gospodin nam je zabranio ogovarati i mrziti, prezirati i ignorirati, suditi i ubijati. Sveci su to shvatili ozbiljno.

U svijetu koji se održava prisilom, sveci pokazuju da ljubav može biti zakon. U svijetu koji traži moć, sveci pokazuju da je slabost križa snaga uskrsnuća. Oni kroz svetost ne bježe, nego prkose – prkose nadom, angažmanom, praštanjem, povjerenjem. To je evanđeoska revolucija – ona koja ne ruši, nego gradi kraljevstvo nebesko u srcima.

Stanko Perica