1700 godina od Nicejskog koncila

Prekretnica crkvene povijesti

U godini 2025. obilježava se svečani jubilej – svjetskog i crkvenog značenja – 1700 godina od koncila u Niceji, prvog ekumenskog koncila kršćanstva održanog 325. godine. Na koncil (latinski: concilium – skup, sastanak) dolaze biskupi radi savjetovanja. Ako barem teoretski predstavljaju cijeli svijet i uz to govore o pitanjima koja se odnose na cijelu Crkvu i čije će odluke postati crkveno prihvatljive, onda se takav skup naziva ekumenskim (starogrčki: oikumene – cijela nastanjena zemlja).

Od svibnja/lipnja pa do kraja srpnja 325. okupilo se oko 300 biskupa u ljetnoj rezidenciji rimskog cara u Niceji, današnjem Izniku u Turskoj, udaljenom oko 85 kilometara zračne linije od Konstantinopola. Za one koji su putovali sa Zapada, navodi kralj u jednom pismu, ovo mjesto bi bilo dostupnije, u njemu vlada ugodna klima, a i on sam bi mogao biti nazočan. Cilj koncila je razjasniti središnje pitanje kršćanske vjere.

Skup s dva glavna cilja

Koncil u Niceji prvi je od ukupno sedam kršćanskih općepriznatih ekumenskih koncila, koji su se održali od 4. do 8. stoljeća i koji su definirali temeljne postavke vjere. Ovaj je skup imao dva cilja: s jedne strane, raspraviti o božanstvu Isusa Krista, koje je odbacio svećenik Arije, koji je živio u Aleksandriji u delti Nila;  s druge strane, pozabaviti se pitanjem datuma slavljenja Uskrsa, budući da su kršćanske zajednice uskrsnuće Isusa Krista slavile u različitim terminima. Koncil je osim spomenutog donio i druge odluke.

Ovaj jubilej nije tek povod da se osvrnemo u prošlost, nego i trenutak da razmišljamo o važnosti i učincima ovog koncila

Početkom 4. stoljeća kršćanstvo u različitim provincijama Rimskog carstva više nije bilo periferna pojava, nego rastuća komponenta društvenog i političkog života. Istovremeno su postojale duboke teološke prepirke, koje su prijetile jedinstvu Crkve.

Na poziv rimskog cara

Nicejski koncil je sazvao rimski car Konstantin, koji je vladao do 337. i želio je okončati razmirice unutar Crkve. S njim kršćanstvo postaje ne samo tolerirana vjera u Rimskom carstvu, nego je potpuno priznato i poduprto.

Zbog čega je car bio zaokupljen sukobima unutar Crkve, iako se itekako morao suočavati s pretendentima na prijestolje i vanjskim neprijateljima? Želio se pobrinuti za unutarnji mir, koji je u pojedinim krajevima carstva bio ugrožen. U Aleksandriji, gdje su se struje posebno intenzivno sukobljavale, dolazilo je također i do izgreda. Konstantin, koji je pobjedom nad istočnorimskim carem Licinijem 324. upravo ‘smirio’ Carstvo i postao carem cijelog Rimskog carstva, želio je po svaku cijenu izbjeći takve razmirice. I osim toga, želio je vjerojatno kroz koncil demonstrirati i novostečeno jedinstvo Carstva. Koncil je zaključen slavljenjem vicenijuma, dvadesete godišnjice njegova uspona na prijestolje.

Nicejsko vjerovanje

Temeljno kršćansko pitanje tiče se odnosa Isusa Krista, Sina Božjega prema Bogu-Ocu; drukčije formulirano: usklađenost vjere u jednoga Boga (monoteizam) s kršćanskim govorom o Ocu, Sinu i Svetom Duhu (Trojstvo). Kao odgovor, koncil u Niceje formulirao je kršćansko vjerovanje. Okupljeni biskupi osudili su Arija i njegovo učenje, koje je Kristovo božanstvo stavilo u pitanje. Nasuprot tome, oni su potvrdili da je Sin Božji „pravi Bog“ i „iste biti s Ocem“.

Iako su se kontroverze o ovim pitanjima održale i desetljećima nakon koncila, teološka jasnoća Niceje dugotrajno je poticala jedinstvo kršćanstva i stvorila temelj za vjeru u Kristovo božanstvo. Arijevo se mišljenje nije moglo ostvariti. Učenje, pak, o Trojstvu – Bogu kao Ocu, Sinu i Svetom Duhu – i Nicejsko vjerovanje u cjelini temeljni su za većinu kršćanskih zajednica širom svijeta sve do danas.

Jedinstveni termin slavljenja Uskrsa

Sljedeća važna tema Nicejskog koncila bilo je pitanje jedinstvenog datuma slavljenja Uskrsa. I u vezi s tim car je želio postići jedinstvo, jer mu se činilo nepodnošljivim da kršćani ne slave zajedno ovaj središnji blagdan. U Euzebijevom opisu života cara Konstantina, kaže se da se jedan dio onih vjernika koji je iščekivao Uskrs „borio s postom i odricanjem, dok su se drugi u isto vrijeme već posvetili blagdanskoj opuštenosti“ (Vita Constantini 3,5,2); oni su već bili dočekali Uskrs. Takva je situacija u Konstantinovim očima učinila vidljivom jasni lom unutar kršćanstva.

Biskupi se očito nisu mogli usuglasiti oko obvezujuće legislative s obzirom na slavljenje Uskrsa, barem ne oko računanja datuma. Možda je bila izrečena jedna vrsta preporuke u korist Aleksandrijskog računanja termina Uskrsa i tamošnjeg načina obračuna. U vremenu nakon koncila slavljenje Uskrsa se pomiče sa židovske Pashe, 14. nisana, a time i tradicija slavljenja četrnaestog dana. Tko je na ovaj dan slavio Uskrs treba – prema naredbi iz Niceje – ubuduće slavljenje Uskrsa uskladiti s Rimom i Aleksandrijom.

Današnje razlike u kršćanskim datumima slavljenja Uskrsa imaju jedan drugi razlog, a to je uvođenje gregorijanskog kalendara 1582, kojega različite istočne konfesije nisu usvojile. Ipak će različita računanja [vremena] dovesti u jubilarnoj 2025. širom svijeta do zajedničkog datuma slavljenja Uskrsa.

Jubilarna 2025. godina

Nicejski koncil, njegovo vjerovanje i posebno odredbe s obzirom na božansko Trojstvo su značajne za kršćanstvo na cijelom svijetu. Odluke Niceje priznaju sve kršćanske konfesije, iako djelomično na različite načine.

Jubilej 1700 godina od koncila u Niceji nudi nam priliku da raspravljamo o jasnoj prekretnici u ranoj povijesti Crkve

S carem Konstantinom i njegovim okretanjem kršćanstvu označen je početak jedne nove ere. Uspostavljena bliska veza između Crkve i Rimskog carstva u vrijeme ovog cara obilježit će povijest kršćanstva sve do novog vremena.

Jubilej stoga podsjeća na izazove i pitanja koja si je postavljao i Nicejski koncil, kao i odgovore koje je dao, a koji su i danas relevantni te čije davne odluke još uvijek obilježavaju Crkvu kao svjetsku instituciju.

---

Autor: Notker Baumann; izvor: uni-erfurt.de; prijevod: Jozo Š., polis.ba

Notker Baumann je profesor crkvene povijesti, patrologije i kršćanske arheologije na sveučilištu u Erfurtu.

---