Papa Lav XIV. nastavlja Franjin san: Sinodalnost kao put obnove Crkve

Opće tajništvo Sinode 7. srpnja predstavilo je novi dokument pod nazivom “Putevi za provedbenu fazu Sinode“. Cilj mu je voditi Crkvu u sljedećih nekoliko godina dok proučava radove dviju sinoda o sinodalnosti. Ovaj tekst služi kao vodič za lokalne crkve u pripremama za ‘Crkvenu skupštinu 2028.’, koja će se usredotočiti na važan reformski proces koji je započeo papa Franjo, a sada ga nastavlja papa Lav XIV. To je nedvosmisleno potvrdio 26. lipnja na sastanku s redovitim Vijećem Općeg tajništva Sinode, potičući ih da nastave svoj rad: “Ohrabrujem vas u ovom poslu, želim da donese dobre plodove i već sada vam zahvaljujem.”

Dokument, namijenjen biskupima kao smjernice za provedbu sinodalnosti u njihovim biskupijama, opisuje što se može očekivati u sljedećim fazama sinode i donosi rokove za predviđene aktivnosti:

• Od sada do prosinca 2026.: provedba aktivnosti u mjesnim Crkvama i crkvenim zajednicama;
• Prva polovica 2027.: evaluacijske skupštine u biskupijama i eparhijama;
• Druga polovica 2027.: evaluacijske skupštine na nacionalnoj i međunarodnoj razini, uključujući istočne hijerarhije i druge zajednice;
• Prva četiri mjeseca 2028.: kontinentalne evaluacijske skupštine;
• Listopad 2028.: završna ‘Opća crkvena skupština’ u Vatikanu.

Na samom početku objave dokumenta, koju je potpisao kardinal Mario Gretch, glavni tajnik Tajništva sinode, kao moto stoje riječi pape Lava XIV. izrečene 8. svibnja 2025. u njegovom prvom apostolskom blagoslovu:

„Mi smo misionarska Crkva, Crkva koja gradi mostove i potiče dijalog, Crkva uvijek otvorena za prihvat, poput ovog Trga koji raširenih ruku dočekuje sve kojima je potrebna naša ljubav, pažnja, spremnost na razgovor i briga.“

Dokument ističe sinodalnost ne samo kao metodu, već kao srž identiteta Crkve. Jasno pokazuje da je sinodalnost tu da pomogne Crkvi da bolje ispuni svoju misiju evangelizacije:

„Sinodalni oblik Crkve služi njezinom poslanju, a svaka promjena u životu Crkve ima za cilj učiniti je spremnijom za naviještanje Božjeg Kraljevstva i svjedočenje Evanđelja Gospodinova muškarcima i ženama našega vremena. To je ključ za pravo razumijevanje Završnog dokumenta i, najvažnije, za njegovo provođenje.“

U dokumentu se navodi da je

„faza provedbe prilika za očuvanje razmjene darova koja jača zajedništvo mjesnih Crkava unutar jedne Crkve, pokazujući njezinu katoličnost uz poštivanje legitimne raznolikosti”.

Cilj je

„ispitati nove prakse i strukture koje će život Crkve učiniti sinodalnijim, počevši od perspektive iz Završnog dokumenta Sinode, kako bi se učinkovitije ostvarila misija evangelizacije.“

Novo objavljeni dokument prepoznaje energiju i entuzijazam svih koji su se već uključili u sinodalni proces te poziva sve vjernike da nastave dalje. Pritom upozorava da je Završni dokument Sinode dio redovnog učiteljstva Crkve. A mjesne crkve su posebno pozvane da

„pažljivo slušaju one koji izražavaju sumnje i otpor prema sinodalnom procesu, jer samo tako se može istinski ići zajedno naprijed. Ne smije se zanemariti njihov doprinos i mišljenje.”

Za one koji se boje da će sinodalnost promijeniti hijerarhijsku strukturu Crkve, novi dokument jasno kaže da sinodalnost potiče zajedničku odgovornost unutar te strukture, a ne izvan nje:

„Budući da je ovo crkveni proces u pravom smislu riječi, prva osoba odgovorna za njegovu provedbu u svakoj lokalnoj Crkvi je dijecezanski ili eparhijski biskup. On ima zadatak pokrenuti proces, odrediti koliko će trajati, koje će se metode i ciljevi koristiti, pratiti njegov tijek i na kraju potvrditi njegove rezultate.“

Podrška pape Lava XIV. sinodalnom pristupu jasno je vidljiva, kako iz sadržaja dokumenta, tako i iz konkretnih koraka koje je poduzeo. Među njima se posebno ističe uspostava dviju novih studijskih skupina: jedna se bavi „Liturgijom u sinodalnoj perspektivi”, a druga proučava „Status biskupskih konferencija, crkvenih skupština i partikularnih sabora”. Ove inicijative pokazuju Papinu želju da sinodalnost ne ostane na razini načela, nego da se pretoči u konkretne, institucionalne i pastoralne oblike života Crkve. Papa Lav XIV. ne samo da nastavlja sinodalni hod Crkve – on ga učvršćuje kao njezin identitet u 21. stoljeću.

Neosporno je da je sinodalnost – riječ koja doslovno znači „zajednički hod“ – postala jedno od ključnih obilježja suvremene obnove Crkve. Zahvaljujući proročkoj viziji pape Franje, koji je sinodalnost stavio u središte svoga pontifikata, a sada i njegovog nasljednika pape Lava XIV., postaje sve jasnije da Crkva nije hijerarhijska piramida zatvorena u vlastite strukture, nego dinamična zajednica – Božji narod u hodu kroz povijest.

Ovaj način crkvenog života ne predstavlja tek administrativni model ili prolazni pastoralni eksperiment, nego duboko teološko uvjerenje da Crkva, u svojoj biti, živi kao zajednica vjernika koji osluškuju Duha Svetoga i zajedno traže Božju volju. U tom hodu svi su pozvani: biskupi, svećenici, posvećene osobe i laici, svatko prema svojoj karizmi i odgovornosti, sudjelovati u razlučivanju, u dijalogu i u zajedničkom poslanju naviještanja Evanđelja.

Papa Lav XIV., nasljednik pape Franje, ne nastavlja sinodu iz pragmatizma, nego iz vjerne odanosti Crkvi koja ne bježi od svoje povijesti, nego je promatra kroz svjetlo Duha Svetoga. Odbijanje sinode često više pokazuje duhovni otpor prema promjenama koje nas pozivaju na dublju vjeru, veću poniznost i otvorenost prema drugima, nego stvarnu herezu sinodalnosti.

Sinodalnost, dakle, ne negira autoritet, nego ga preobražava – u služenje, slušanje i zajedničko razlučivanje. To je poziv na obraćenje struktura, ali još više na obraćenje srca, kako bi Crkva uistinu bila vjerodostojni znak Kraljevstva Božjega u svijetu. Na kraju, pravo pitanje nije: „Hoćemo li prihvatiti sinodu ili ne?“, nego: „Jesmo li spremni slušati što Duh danas govori Crkvi?“

---

Krešimir Cerovac, polis.ba

---