Govor pape Leona XIV. na ekumenskom molitvenom susretu u blizini arheoloških iskopina drevne bazilike svetog Neofita

Govor Svetog Oca

İznik
Petak, 28. studenoga 2025.

Draga braćo i sestre!

U vremenu koje je po mnogočemu dramatično i u kojem su ljudi izloženi bezbrojnim prijetnjama njihovom dostojanstvu, 1700. obljetnica Prvog nicejskog koncila dragocjena je prilika da se upitamo: tko je Isus Krist u životu današnjih žena i muškaraca, tko je On za svakoga od nas.

To pitanje posebno se tiče kršćana, koji ponekad riskiraju da Isusa Krista svedu na neku vrstu karizmatičnog vođe ili nadčovjeka što je pogrešno shvaćanje koje na kraju vodi u razočarenje i zbunjenost (usp. propovijed na misi Pro Ecclesia, 9. svibnja 2025.). Poricanjem Kristova božanstva Arije je Isusa Krista sveo na običnog posrednika između Boga i ljudi, zanemarivši stvarnost Utjelovljenja, zbog čega su božansko i ljudsko ostali nepovratno razdvojeni. Ali ako se Bog nije utjelovio, kako bi smrtni ljudi mogli sudjelovati u njegovu besmrtnom životu? Upravo je to bilo u središtu rasprave u Niceji, a to je ključno i danas: vjera u Boga koji se u Isusu Kristu učinio nama jednakim da bi nas učinio „dionicima božanske naravi“ (2 Pt 1,4; usp. sv. Irenej, Protiv hereza, 3, 19; sv. Atanazije, O Utjelovljenju, 54, 3).

Ovo kristološko ispovijedanje vjere od temeljne je važnosti na putu kojim kršćani idu prema punom zajedništvu: ono je, naime, zajedničko svim Crkvama i kršćanskim zajednicama u svijetu, uključujući i one koje zbog raznih razloga ne koriste Nicejsko-carigradsko vjerovanje u svojoj liturgiji. Doista, vjera „u jednoga Gospodina Isusa Krista, jedinorođenoga Sina Božjega, rođena od Oca prije svih vjekova […] istobitna s Ocem“ (Nicejsko vjerovanje), čvrsta je poveznica koja već sada ujedinjuje sve kršćane. U tom smislu, citirajući svetog Augustina, možemo u ekumenskom duhu reći: „premda smo mi kršćani mnogi, u Kristu smo jedno“ (Tumačenje Psalma 127). Polazeći od svijesti da smo već čvrsto povezani, svi smo pozvani – kroz sve veću vjernost Božjoj Riječi objavljenoj u Isusu Kristu, pod vodstvom Duha Svetoga, u međusobnoj ljubavi i dijalogu – nadvladati sablazan podjela koja, nažalost, još uvijek postoje i njegovati želju za jedinstvom za koje je Gospodin Isus molio i dao svoj život. Što smo više pomireni, to vjerodostojnije kao kršćani možemo svjedočiti evanđelje Isusa Krista, koje je navještaj nade za sve, poruka mira i univerzalnog bratstva koje nadilazi granice naših zajednica i naroda (usp. Franjo, Govor sudionicima plenarne sjednice Papinskog vijeća za promicanje jedinstva kršćana, 6. svibnja 2022.).

Pomirenje je danas vapaj koji dolazi od cijelog čovječanstva koje je pogođeno sukobima i nasiljem. Želja za potpunim zajedništvom među svima koji vjeruju u Isusa Krista uvijek je praćena težnjom za bratstvom među svim ljudima. U Nicejskom vjerovanju ispovijedamo svoju vjeru „u jednoga Boga Oca“; no, ne bismo mogli zazivati Boga kao Oca ako bismo odbili priznati druge muškarce i žene kao braću i sestre, također stvorene na sliku Božju (usp. Drugi vatikanski koncil, Nostra aetate, 5). Postoji univerzalno bratstvo i sestrinstvo, neovisno o etničkoj pripadnosti, nacionalnosti, religiji ili svjetonazoru. Religije su, po svojoj naravi, čuvarice te istine i trebale bi poticati osobe, zajednice i narode da je prepoznaju i žive (usp. Govor na završetku Molitvenog susreta za mir, 28. listopada 2025.). Zloupotreba religije za opravdanje rata i nasilja, kao i svaki oblik fundamentalizma i fanatizma, odlučno se mora odbaciti, a putovi kojima treba ići jesu oni bratskog susreta, dijaloga i suradnje.

Duboko sam zahvalan Njegovoj Svetosti patrijarhu Bartolomeju, koji je s velikom mudrošću i dalekovidnošću odlučio da se 1700. obljetnica Nicejskog koncila zajednički obilježi upravo na mjestu gdje je i održan. Također, srdačno zahvaljujem poglavarima Crkava i predstavnicima Svjetskih Kršćanskih Zajednica koji su prihvatili poziv sudjelovati na ovom događaju. Neka svemogući i milosrdni Bog Otac usliši žarku molitvu koju mu danas upućujemo i udijeli da ova važna obljetnica donese obilne plodove pomirenja, jedinstva i mira.

Prijevod: Ivan T., polis.ba