Žene

Bila u Ramnom jedna žena. Nećuje imentovat. Gluho bilo. Idanas bije bȉla sramota, iakoje odavno mrtva. Ostalae mnada brez đuvegije. Jȁ, uratu. Nije jedina. Biloe u Ramnom izarata dosta udovica, a istoise tako puno nije udalo. Takoe ostala sama cijeli svoj život.

Jedan čoek, neću ninjeg imentovat, kabi se napijo, zborijobi poselu kakoe sad ote žene i kako jee pritisno. Jeli nijeli, toe njiova stvar. Jeli njoj ikat došlo doušiju šta on zbori, neznam. Moglo je, lasno. Ida jes ida nije, isto jojse piše. Nosilae balek nasebi, uselu đe svak svakog zna, iđe nemore ništa vet otić isela ili udrit glavom ozit.

Muškoe moglo saženom štae šćelo.

***

Meće dumo Vice Palunko, posvemu riedak dumo u Ramnom, ha prije bojse i 150 godina: došo on u Boška Prce u Prhinjam – totie selo sonu stranu – daga ispovidi, imoe više od 90 godina i nije mogo više ništa. Peče neka mnadica izatok kafu.
– Jeli tivo šćer? – upitoga dumo. Veli, stari se nasmija i ništa ne odvrati.
– Kakva šćer, dumo, to mu je domaćica – govore komšije. Taj đuturum osto bez ikoga i prevarili tu ženu, reklioj da ima trides godina i dovelie zanj, pričaju dumi.
– Je li tako, Mande?
– Tako je, nažalost, tako je! – ona će žalosniem glasom, piše dumo. Pa kakoe prifatila kae viđela kuje došla?
– Mamila se neko vrijeme, ali koja joj fajda. Mi po dumu Ivana; i on ih vjenča. – Kazaše dumi Prhinjani.

Opet, jednom Prkut s Belenića ide ukras đevojku na Cicrinu. Došli po mraku ušumu povr Cicrine i čekaju da đevojke pođu udrva. Nekako sui oćȕtale i razbježale se, samose jedna jadnica, najmnađa nije snašla. Nije imala ni 14. Te podbi nju. Ona se prucala. Teje jami navrat i nosi. Kajoje čuo ćaća, pušku i zanjima. Stigoi pred Belenićima.
– Ostavite mi dijete, hajduci! – daće razvit pušku.
– Ostavi se, stari, zla posla! – reko mu ženjenik. Tȁ nas je deset mladije, a ti sam i star. Osta ko okamenjen. Plako za šćeri ko malo dijete. Sestra joj bila za ženjenikovijem bratom. Mlada joj se objesila oko vrata dušeći se plačem. Domalo prifatila. A ćaća se, stari Miho Kukica, smirio.

Da je đevojka ko cvijet između više braće, dobra roda i soja i imućne kuće, jedan će je rđaković, najgora fukara, podbit neđe silom i odves doma. Šta će braća, kad to čuju? Uzmaknut će ramenima: „Eto, taka je nesreća, tako joj je bilo suđeno!“ – piše dumo Vice.  Zato niđe žensko nije išlo samo, niutor, niucrkvu.

Akaeno Boško Džamarija iz Trnčine ukro Ivanu Lučića iz Ramnog. Dumo to nije dao, išo po nju dae pušte doma. Iskupilo se pedeset Ramnjana i pratilo dumu. Itamose iskupilo svijeta. Zamalo krvoproliće. Nekako stari Boško Lonac, smamijose na Trnčane:
– Ljudi Božji, u što ste danas zagazili, da se od nas čini balek po svijetu! Pustite curu, neka je mati vodi kući!
– Ne damo – zapeli. – Ta bi tada još gori balek bio. Otkako je Turska zavladala ovom zemljom, još se nikada nijedna nije živa vratila, neće ni ova!

A mala, čim je dovedena, pobjegla pod žrvanj i prijetila da će svakoga ko joj pristupi zubima. Kae čula Lonca, skoči i pobjegni dumi i materi. I takose svi raziđi. Onase vratila doma i udala u Dubljane, za kogae šćela.

Akaeno Boško Burum u Orovu Dolu stijo Ivanu Nikole Kristića, a ona nešćela. Boško je ubijo na sv. Katu i pobjego u Trebinje u svoga age Fetagića i tamo se skitario toliko godina, dok se opet ne povrati kući. Niko mu ništa.

***

Štae jadnoj Mandi u Prca ostalo? Prevarena, oteta, zatvorena, u greb zaškaljana! Nice more vratit – nijedna se ne vraća, ko bie primijo, jok – ni ostat. Ni živjet ni umrijet. Ropkinja koja ćese gasit iz godine u godinu, doklese skroz neugasi. Jedino što joj ostaje je jezik, kletva. Bojse zato unas žene imaju toliko kletava. One suim ko faljen Isus. Neke užaju češće ubacit ono „ne“, neke ga ubacevazda.
– Jeboti pastrak
– jadi te (ne)dopale
– grdne te rane (ne)dopale
– zlo te (ne)dopalo
– jadan (ne)bijo /(ne)bišijo
– pas tise mesa napotezalo (trebalo bi bojse rijet pašče, ma svak govori pas)
– vranati oko (ne)iskopala
– zmijati zenice (ne)popila
– vragti sreću (ne)odnijo
– vragte (ne)odnijo u veleške stijene
– dabogdase (ne)džomboso
– dabogdate (ne)bilo
– (ne)priśeloti ono
– zadnjeti (ne)bilo
– nevidijo nanje
– ostavito, one ti (ne)otpale
– očiti (ne)iskapale
– nikatga nevidijo
– srećati (ne)kukala.
– žigariceti (ne)otpale
– śedi usijose…

***

Dumo Vice kaže da nikat nije vidio ženu besposlenu; tȁ i putem prede kuđelju ili plete kalčine.

– Nije rijetko, da ćeš sresti muža i ženu gdje idu s polja kući. Čovjek je praznijeh ruku i puši čibuk, a za njim je žena, uprćena s bremenom, preko bremena zavrgle su se dvije motike, jedna njezina, a druga muževa, drži pri sebi dijete u povoju, a drugo joj se shvaća skuta. Čovjek će među ljude, da se razgovara, a ona će raspremati kuću, sredit će živo, leći će djecu, zgotovit će večeru.

Kolikoie donijelo i isprtilo breme ošeset oka drva, pa rodilo! Pa zakoji sat opet riljaj dalje.

Pričo naš Boško, kaže, sijo domaćin ulad pa govori nevjesti damu donese malo vode. Ali ladne, s gornje čatrnje, koja je malo podalje.
– Adae umjela uprašit čijem uona muda štoije izvalijo, eboga njegov otac. Ladne?! – završio je priču.
Pričalose kakoe jedan domaćin, kasu radili na polju ljeti, vratijo ženu doma po kašiku. Ona zar jadnica zaboravila jednu kašiku, ionjoj naredio dae donese, ali dase nipošto nesvraća zaimat ukoga đee bliže. A trebalo joje bezbeli, najmanje dvasata u jednom smjeru, ito po najvišoj vrućini.

Žena se cijenila koja radi, a ništa nezbori. Našisu pričali kakoe bila pametna naša prambaba Borojka. Kabi oveče bilo sijelo, onabi samo šućela. Pae pitali što šuti, a dae ona rekla:
– Šta imam ja zborit kat ljudi zbore.

Pase samo śeti štae žena trebala neđeljom, dok drugi nerade ništa. Prvo ujitru namirit hajvan, pa onda đuturume, ako su bolesni i ne mogu nikut, pa onda đeci dat ijes, pa onda sokole moj, izmit đecu i oporaviti uckrvu, pa onda siguraj ručak. I onda na misu, kakoće taj grijeh napravit da neode. I ako zakasni, neđećese prisloni u crkvi da ko ne vidi dae okasnila. E, onije pet minuta nakon mise je bilo njezino, s kijem popričat, pitat za koga, jesu li tu đe njezini, zovnut na ručak akoje ko sastarne došo kmisi, aurukam molitvenik i kita masliđena.

Ama, nemojte mislit daeto skroz prošlo. Ima toga vazda, koliko mu vrijeme dâ.

***

Sase, uzadnjem ratu, počelo pričat o silovanjima; prije nije. Biloije vazda, ma sasu žene došle dopameti. Pa onda i drugi svijet neda. Svaki koise čudi što žene siluju u ratu, taj nezna puno oljuskoj istoriji. Toe nakon pobjede oružjem, zajedno spljačkom, prvi cilj rata. Sila, dominacija nadrugijem, plus seksualni užitak. Posebno rđakovići koe žene nikat nijesu fermale nizašto. Po Bosni je bilo junaka koisuse osvećivali učiteljicama, pa drugaricama izrazreda…

Oni što danas umiju gledat úkrv, kako vele deenka, vide daisat nanašem dunjaluku ima krvnije grupa ot Džingis-kana. Mogloe bit samo silovanjem. Pa „pravo prve bračne noći“, koee uraslo eto iu običajni zakon, da more silnik imat mnadu nevjestu pored njezina čoeka… Vidiš, to se skoro nikat ne priča. Jeli zbok sramote, ili neke krivnje, neznam. Jes da nesmiemo s današnjijem čistunstvom gledat na nekadašnju seksualnos, koae prije bila prostija i običnija.

Uglamnom, mogosi napastovat svaku koju nema ko branit, ili dae neđe sama. Ma da tie snaha! Pa jeli Herceg Stjepan pritisno sinovu ženu pase zakrvili u vrijeme nadiranja Turaka? Evo vele dae neke godine to uradijo i neki u Trstenom, na Dubrovačkom primorju.

Śećam se, bio sam veliki momak, śedimo u nečijoj stojaćoj kući. Jedan iz Čavša zbori za nakvu ženu dae napravila nešto nevaljalo. Kaže, onbi njoj na rijeki raširijo noge, dae šiba voda među noge. Taj jes dae, nako, bijo malo divji upriči, alimu priča govori otom kako zajednica gleda na to. Vazda se o onijem stvarima pričalo tako da žensko ostane nagrđeno, ako ništa dase, daprostite, posere kae majstor prifati.
– E kabijoj Kulo provuko svoju šlaufinu, srala bi čičke – tako je govorijo jedan samo malo stariji odmene.

Svaki otnas ima majku. Na moreš nizamislit dajoj ko smije nešto loše napravit. Imaš sestru, baku, rodicu…  i akoe normalna osoba, neda na nje. Ali sve one zajedno, kao žene, u sistemu, ne znače ništa, samo srestvo, radnu snagu, najnižu klasu … Pa, zašto se niko javno ne pita nit priča o Salatića ženam, koesu odvedene iz Ramnog 1944. i nikatse nijesu vratile? Dvadesidvije! Dasu muški, nevjerujem dabise šućelo.

Pa svako malo novine jave: ubijo oni onu, onu ođe onu unđe; onu vako onu nako. Ma, svako malo ode pojedna, ko zec. Eto, u Beha sudovima se od 2017. do 2021. vodi dae smaknuto 37 žena, većinom ot najbližeg. U suskijem spisima često o njima nema osnovnije podataka, godine, bračno stanje, broj đece, škole, štae radila, itd. Kodasu muhe. U Srbiji je uprvoj polovici 2022. smaknuto 17 žena. Neki dan u Novskoj čoek ubijo ženu, toe, vele u novinam, 11. ubojstvo žena ove godine u Rvatskoj. U Crnoj Gori krajem prošle godine za četiri mjeseca – tri žene!

Zaštasu tolike žene pobjene? Bezbeli, ima puno razloga. I svaka ta tragedija ima svoje užasavajuće lice. Ali svakom je zajedničko barem jedno: muškarija bi šćela idalje držat žene potuzdom, aonese više nedaju. Jerboe nasilje najjači stup našije društava. I kat ima oni koiga provodi, mora biti ioni koji ga trpi. Da ne zborimo koje su grdne žene patile same podižući đecu u tom svijetu, jer su ostale brez muškije zavrijeme rata, i zato što su se muški međusobom pobili. Pa kolikoi se nije zato udalo. Kakav je njiov život bijo, bože mili.

Neki dan mi priča jedna žena, kaže ostala stara đevojka, pocijeli dan srljaj natovarena tamo vamo. Nit kome pripadaš nit šta imaš. U jedna doba pregnula i otišla u Dubromnik i zaposlila se. Spasila se.

Ikase hoće doniet neki bolji zakoni, koji bi bili zažene, hiljaduise protivi tvrdeći dae to protiv Boga. Protiv Istambulske konvencije, kojoje zaštita žena ot nasilja osnovni zadatak, bile su crkve koje kokano promiču milosrđe bez granica. Đesu sat kat ubijaju njezine najodanije sljedbenice?

Ja neznam ima li naroda na svijetu koie gore nastrado od ženskog naroda? I u ratu i u miru. Menise čini dae taj narod najviše platijo. Ako ima drugok, kažite ga.

---

Ivo Lučić, polis.ba

---

Naslovna fotografija snimljena je u Splitu, 1960. godine. Fotograf: Andro Damjanić. Izvor: Slobodna Dalmacija.

---