Zašto pravoslavci slave Božić 7. siječnja?

Dva kalendara

Tropska godina je vrijeme potrebno Zemlji da jednom obiđe Sunce. Prosječno trajanje te putanje je 365 dana, 5 sati, 48 minuta i 46 sekundi – odnosno u decimalnom zapisu: 365.2422 dana.

Prema julijanskom kalendaru (po Gaju Juliju Cezaru iz 1. st. pr. Kr), jedna je godina trajala u prosjeku 365.25 dana, što znači da postoji mala vremenska razlika između tropske godine i vremena po ovom kalendaru. Ta je razlika svake godine 11 minuta i 14 sekundi, odnosno 1 dan više svake 128-e godine.

Da bi se ta pogreška ispravila, po nalogu pape Grgura XIII, julijanski kalendar – koji se do tada koristio u Europi –  popravljen je 1582. godine. Odlučeno je da se izostavi 10 dana, da nakon 4. listopada bude odmah 15. listopada 1582. Tada je razlika bila 10 dana, do danas se povećala na 13 dana, a 2100. godine bit će 14 dana. Godina po gregorijanskom kalendaru ima 365.2425 dana, te prema ovom kalendaru, u svakih 400 godina 97 je prijestupnih, dok ih je prema julijanskom 100.  (I u gregorijanskom kalendaru postoji mala greška, za 3000 godina pojavit će se jedan dan viška.)

Većina katoličkih zemalja odmah je prihvatila ovaj reformirani kalendar, protestantske su to uradile početkom 18. st, a neke druge još kasnije. Međutim, pravoslavne i katoličke crkve koje nisu prihvatile reformirani kalendar (države jesu, crkve nisu) slave Božić nešto kasnije u odnosu na ‘reformirane’, kojima, dakle, 25. prosinca dođe ranije zbog preskočenih dana. Trenutno je razlika 13 dana.

Julijanski kalendar i danas upotrebljavaju Ruska pravoslavna crkva, Koptska crkva u Egiptu, Gruzijska pravoslavna crkva, Makedonska pravoslavna crkva, Srpska pravoslavna crkva, Jeruzalemski patrijarhat i neki samostani na Svetoj gori u Grčkoj. Katolička grčko-ukrajinska crkva služi se također julijanskim kalendarom. Zanimljiva je situacija u Egiptu gdje katolici Kaira i Aleksandrije slave Božić 25. prosinca, dok oni koji žive u Gornjem Egiptu slave 7. siječnja, zajedno s koptima.

Pravoslavne crkve u Grčkoj, Rumunjskoj i Bugarskoj prihvatile su reformirani kalendar.

Kako pravoslavci slave Božić?

Prema tradiciji, za Božić se priprema dugim periodom molitve i posta, koji može trajati čak 40 dana. Srijedom i petkom se može jesti riba. Na Badnji dan post je strog. Post završava u noći sa svečanom božićnom liturgijom. Na kraju liturgije, u središte crkve donosi se ikona koja je simbolizira otajstvo Isusova rođenja u Betlehemu i jedna svijeća koja simbolizira božićnu zvijezdu. Za razliku od katolika, pravoslavni ne postavljaju jaslice. Ukrašavanje božićnog drveta je međutim zajednička tradicija.

Svaki pravoslavni narod ima i neke specifične običaje. U Grčkoj, primjerice, djeca dobivaju darove 1. siječnja, na blagdan svetog Bazilija. U Bugarskoj vjernici zapale panj koji sagorijeva cijelu Badnju večer, čije su iskre simboli prosperiteta u narednoj godini. Također, poslije večere se ne posprema stol, što treba simbolički podsjećati na pokojne kojih nema više za božićnim stolom. U Rusiji se za vrijeme večere na Badnjak jedu med i bijeli luk, jedno je simbol slatkoće, drugo gorčine života.

Kod pravoslavnih Srba, na Badnji dan obično dvojica muškaraca unose pečenicu u kuću, pazeći da unutra stupe najprije desnom nogom. Blaguje se sutradan, na Božić. Na Badnji dan, a u nekim krajevima i prethodnog dana, netko od ukućana odlazi u šumu i donese granu mladog cerovog ili hrastovog drveta, kojoj prethodno nazove: „Dobar ti dan, badnjače“ i pospe je žitom. Na Badnji dan se također, po pravoslavnom običaju, vraćaju svi dugovi i sve pozajmljene stvari. Vatra koju daje zapaljeni badnjak u obiteljskoj kući simbol je ljubavi kojom se ukućani trebaju grijati. Slama koja se unosi u kući s badnjakom, simbol je slame na kojoj se rodio Isus.

Večera na Badnjak je posna, a na stolu se nalazi žito natopljeno vodom na blagdan svetog Nikole, koje simbolizira novi život i početak novog vegetacijskog perioda.

Pripremio: J.Š (Polis.ba)