XXII. nedjelja kroz godinu | Poziv na autentično učeništvo

Mt 16, 21-27

Život je pun odluka. Neke odluke jedva da imaju ikakav utjecaj na ostatak mog života, druge mogu promijeniti sve i utrti put mojoj budućnosti. Da sam donio drugačiju odluku, što bi se dogodilo? Prilikom svake odluke koju donesem, pitam se: što se od mene očekuje, što želim za sebe, kratkoročno, dugoročno? A što Bog hoće?

U današnjem evanđelju Isus je prikazan kao osoba koja pokazuje stranu sebe koja nas može pomalo i uplašiti. Može se učiniti kao da on više nije onaj koji i dalje prihvaća čovjeka sa svim njegovim greškama i krivim odlukama. Ipak, radi se o odluci: biti autentičan učenik ili ne, živjeti ili umrijeti. Nema ugodnog i-i, nema „Posložit će se to već nekako“. Ta je odluka važna, i to za vječnost.

Petar iz prve ruke može osjetiti težinu Isusovih riječi: „Nosi se od mene, sotono! Sablazan si mi“. Neugodno je i pročitati ove riječi. Vjerojatno su one Petru i kasnije u životu nerijetko odjekivale u ušima. Sotona zastupa upravo suprotno od onoga za što se zalaže Isus, a to je još jednom izričito izraženo u drugoj Isusovoj rečenici: „Sablazan si mi jer ti nije na pameti što je Božje, nego što je ljudsko“. Ljudi obično teže komforu, blagostanju i izbjegavanju patnje. No, autentičnost učeništva često zahtijeva odricanje od toga. Isusov nauk suprotan je od takozvane teologije prosperiteta, tako omiljene kod kapitalista koji i materijalno bogatstvo stečeno na leđima drugih i svako svoje blagostanje bogohulno pripisuju Božjem blagoslovu, odnosno nagradi za to što navodno vjeruju.

Treba obratiti pažnju i na prvu rečenicu današnjeg evanđelja: „Otada poče Isus upućivati učenike kako treba da pođe u Jeruzalem, da mnogo pretrpi od starješina, glavara svećeničkih i pismoznanaca, da bude ubijen i treći dan da uskrsne“ (Mt 16,21). Isus govori da će sam mnogo trpjeti. Od koga? Upravo od strane najviših predstavnika vjerske institucije, svećeničkih poglavara, cijelog sinedrija. Ovo je težak i ozbiljan navještaj koji je sigurno izazvao šok i strah među učenicima.

Petar, koji je bio proglašen stijenom na kojem će Isus izgraditi svoju zajednicu, u tren oka iz stijene za gradnju pretvara se u kamen spoticanja. Evanđelist piše „Petar ga uze na stranu“ – tj. zgrabi Isusa – „i poče ga odvraćati“. Za Petrov nastup evanđelist koristi glagol koji se koristi za egzorcizme, za opsjednute, dakle za Petra Isus govori nešto protivno Bogu (A. Maggi). Petar ne može vjerovati da će Isus patiti, pogotovo ne od strane svećenika, vjerskih poglavara. Ne sviđa se Petru ni Isusova kritika vjerskih poglavara, njihova klerikalizma, ni njegova tvrdnja da će zbog njih trpjeti i biti ubijen.

Isus se, nakon oštrih riječi upućenih Petru, videći da je on u osnovi samo glasnogovornik misli drugih, potom obraća svim svojim učenicima. „Hoće li tko za mnom, neka se odrekne samoga sebe, neka uzme svoj križ i neka ide za mnom“ (Mt 16,24). Biti Isusova učenica ili učenik, slijediti ga, zahtjeva najprije odricanje od samoga sebe, što ne znači odreći se svog života, svojih težnji, nego onih ideala uspjeha, slave, karijerizma te uzeti svoj križ, javni znak sramote. Ovdje Isus ne govori o mučenju smrću na križu, već je riječ o točnom trenutku u kojem je optuženik bio osuđen na to mučenje i morao je natovariti horizontalnu osovinu križa na svoja ramena, a zatim biti odveden na mjesto mučeništva, ubojstva. Uzimanje križa je bio najstrašniji trenutak jer se cijela gomila osjećala ovlaštenom vrijeđati, ponižavati, proklinjati, tući. Isus učenice i učenike poziva da prihvate da će u društvu izgubiti renommé, ugled, dobru reputaciju, jer je samo tako čovjek posve slobodan, a Isus treba potpuno slobodne ljude. Isusov poziv na uzimanje svoga križa nije nikakav poziv na kršćanski fundamentalizam, klečanje po trgovima, mazohizam ili besmisleno trpljenje. Isus poziva na autentično učeništvo, na prakticiranje evanđelja.

I onda Isus zaključuje, nastavlja: „Tko hoće život svoj spasiti, izgubit će ga, a tko izgubi život svoj poradi mene, naći će ga“. Čovjek će biti cijenjen po životu koji je prakticirao, a ne po religioznim idejama koje je ispovijedao i tko god daruje vlastito postojanje, taj ga u potpunosti ostvaruje.

Branko Jurić