XVI. nedjelja kroz godinu | Turist ili gost

Usred smo ljetne turističke sezone, vremena ključnog za ekonomiju slabije razvijenih zemalja s toplim morima. Ove godine očekuje se velika zarada jer su se ljudi zaželjeli putovanja nakon brojnih karantena i ograničenja kretanja. U vijestima slušamo razne analize sezone, komentare o visokim cijenama i nepristojnim turistima. Koliko god nepristojni bili, želimo ih još više i dobro pazimo da im se ne zamjerimo.

Uvijek mi je bilo zanimljivo da turiste nazivamo gostima, premda, za razliku od ovih, turisti svoj smještaj i hranu plaćaju. Jasno, ta cijena garantira kvalitetu ponude, i turist se treba osjećati kao gost. Profesionalni gostoprimci se marno trude zadovoljiti njihove zahtjeve ma kako ekscentrični bili. Redovito najnaporniji dio čitave te priče je smjena turista kada treba jedne ispratiti, zatim sve počistiti i dovesti u red, te onda druge primiti. Nijedan turistički djelatnik zato ne voli turiste koji kratko odsjedaju. Tu ne vrijedi pravilo svakog gosta tri dana dosta.

Martina greška je bila u tome što je Isusa tretirala kao turista, a ne kao gosta. Željela ga je kao dobra domaćica primiti, vrhunski ugostiti, a zatim se od njega oprostiti i pripremiti sve za novog turista. Kad turist odlazi sve kreće ispočetka. Kad gost odlazi sve je novo jer je promijenio domaćina. Dobro to tumači prvo čitanje. Abrahamova je životna perspektiva nakon posjete tri zagonetna gosta u potpunosti obnovljena. Njegov život postaje plodan. Kad otpravi te goste on više neće živjeti po starom. U tome je različit od Marte.

Turističko gostoprimstvo ide za time da se ponudi dodatna vrijednost, neka usluga koja će oduševiti. Turist koji uz apartman ima i bazen, koji može kušati i kupiti domaćinovo vino ili kojem će se ponuditi vođeno razgledavanje grada, proširiti će internetom dobar glas o svome domaćinu, a možda se i dogodine vratiti u isti smještaj. U turističkom gostoprimstvu domaćin vodi glavnu riječ, on sugerira turistu što raditi i isprobati, jer ovaj to ne zna. Marta čini isto to. Ona sugerira što bi Isus trebao raditi i reći, koga bi trebao pohvaliti, a koga prekoriti. Život shvaća kao vlastiti projekt u kojem Bog treba samo pomoći da se ostvari ono što je već zacrtano.

U turizmu su stvari predvidljive, unaprijed se zna kad će turist doći i otići, te koliko će se na njemu zaraditi. S gostom se to ne zna. S turistom su teme razgovora prilično ograničene jer domaćina ne pozna, niti mu je on u centru interesa. Turist želi iskusiti mjesto koje je posjetio i zatim otići negdje drugdje. S gostom ponovno nije tako. Ključno je zato da Bog od turista postane gost. Da naučimo slušati što nam ima za reći, a ne da mu samo prenosimo tisuću puta ispričane poruke. Da mu dopustimo da nas mijenja, da ostvaruje svoje planove s nama, a ne mi svoje planove s njime. Da ne tražimo njegovu naklonost kako bismo ostvarili svoje ciljeve, već da on bude cilj našega života.

Sve stare kulture imaju tradiciju gostoljubivosti. Gostu se posvećuje stopostotno, čak i do mjere da se uskraćuje sebi. Premda smo urbanizacijom uvelike izgubili osjećaj za gostoprimstvo, i dalje osjećamo potrebu za zajedništvom i prisnošću. Oni s kojima se često družimo nas oblikuju, polako poprimamo njihove geste, čak i način govora. Bog nam dolazi u goste u svakoj situaciji, napose u onoj teškoj. Vidim li ga tu kao gosta kojeg želim saslušati ili kao turista kojeg valja jednostavno obaviti? Marija je izabrala bolji dio, i on joj se ne može oduzeti.

Stanko Perica