XIX. nedjelja kroz godinu | Zar Boga štitimo od čovjeka?

Mt 14, 22-33

Mnogo puta su se u životu našli oni koji znaju sto je Božja volja za tvoj ili moj život? Kao da postoji neka jasna formula koja je daje, a dostupna samo odabranima. Puno su nas puta i naveli da tu istu volju tražimo i pokušamo se centrirati s njom, tako precizno i tako uvjetovano da smo putem zaboravili i živjeti? Zvuči poznato ova priča? Kao da ju je već jednom Bog pokušao ispraviti.

Tko posjeduje Boga i kada se On dao ‘konzervirati’? Zar čitavu povijest On ne “lomi srce” trudeći se izaći iz naših okvira. On koji je veći od našeg uma i srca, puno širi od svega što spoznajemo i spremni smo obuhvatiti, započinje svoj odnos sa čovjekom. Svakim ponaosob. I sa svakim želi graditi jednu nevjerojatnu priču. U svakoga je ugradio ono najljepše što ima, a opet unikatno i neponovljivo. Upoznajući i prihvaćajući sebe, prepoznajemo i Njega, ta Njegovo smo remek djelo. Odnos je to koji neprestano ima dinamiku i nikad nas me umara. U padu nas dočekuje, u rastu nas ohrabruje. Ali je uvijek prisutan. Širi nam perspektivu i daruje priliku da budemo Njegova slika. Onaj koji stvara, u ljubavi i ne posustaje, nego čini nešto novo. Zašto onda sumnjamo u ljubav?

No, kako prepoznat koja je prava istina o nama? Gdje se nalazi sredina između realnosti i ideje? Gospodin obećava mir u srcu, to je znak koji će je pratit.

Čega se toliko onda bojimo? Zašto uvijek i iznova posežemo za već viđenim, ljudski sigurnim? Što na vazi prevagne da strah pobjedi težnju? Zar život nije više od toga? Zar se mir ikad može pronaći u okvirima? Došao je na ovaj svijet da pokaže koliko je lijepo riskirati za ljubav. Koliko je smisleno biti ljubljen i ljubiti. Gdje smo izgubili tu priču iz fokusa?

Ponekad se ponašamo kao da je Bog general, a mi smo neki predodređeni za različite činove – što veći čin to više otključana svijest. A gdje su braća i sestre iz Njegovog društva? Kao da nam nije pokazao da se takvi prvi pokolebaju, i potonu u olujnom moru. Oduvijek mu je bila plodonosnija pješadija oslonjena na čisti odnos. Obični ljudi, običnih problema. Spremna hodati po moru. Spremni Ga prepoznati na tom moru. Ne iz znanja koje posjeduju o Njemu, nego iz ljubavi koju imaju s Njim. Ne zato što je to Njegova volja koju prepoznaju za sebe. Nego zato što je naša ljubav toliko snažna da to uopće ne dovodi u pitanje.

Gospodin se ne nalazi u velikim očekivanjima, čak ni idejama koje stavljamo pred sebe. Gospodin se nalazi u odluci da ljubim i budem ljubljen. Ne boj se zakoračiti na Njegovu riječ.

Ana Marčinko, polis.ba