XIX. nedjelja kroz godinu | Odgovorno i smisleno s Bogom i ljudima kroz život

Ako pozorno razmišljamo o današnjem Lukinom evanđelju zaključiti ćemo kako nam se nameću dvije teme za razmišljanje. Prva je naš odnos prema stvorenom i naše vrednovanje ovozemaljskoga, a druga je tema etičko-moralna budnost i odgovornost prema svojim postupcima i načinu života u svakodnevnom življenju na osnovu kojih ćemo svatko pojedinačno polagati pred Bogom račun.

O prvoj temi smo razmišljali prošle nedjelje kako odgovorno živjeti na ovom svijetu da ne izgubimo pristup u vječni život. Svima nam je poznato kako nas materijalnost i zgrtanje bogatstva toliko zavedu i okrenu s Božjega puta. Jednostavno zaboravimo svoj krajnji i konačni cilj, tj. smisao postojanja na ovom svijetu. A na ovom smo svijetu kako bismo nadišli vremenito i prolazno. Naravno da čovjek treba imati i posjedovati materijalna dobra, ali važno je kako ih koristiti i ne dopuštati da nas ona zarobljuju, zapravo, udaljuju od Boga i bližnjega, tj. svakoga čovjeka.

Čovjek od svog rođenja ovisi o Bogu i važno je da u svom životu, riječima i djelima, svjedoči o čemu ovisi njegovo srce, a čovjeku vjerniku srce bi trebalo biti i ovisiti o nepropadljivom blagu koje se ne nalazi u blagodatima ovoga svijeta. Stoga Isus neprestano upozorava svoje učenike, a nas bi danas zasigurno još više upozoravao kako trebamo brinuti bratski jedni o drugima, prodavati ono što nam ne treba i poklanjati siromasima, tj. davati milostinju i solidarno živjeti s ljudima na margini. Svaki kršćanin, a tomu nas i uči naša vjera, od malena treba razvijati sposobnost za socijalnost i solidarnost, jer ove dvije stvari su bitna sastavnica autentične kršćanske duhovnosti.

Nama svima je darovana vjera. Stoga se valja ispravno odnosti prema vjeri i neprestano biti svjestan svoje malenosti pred Bogom jer vjera nam budi nadu o višem i drugačijem smislu i da sve ono što činimo dobro i za druge neće i ne može propasti. Naša briga i trud oko materijalnoga tj. prolaznoga toliko je vidljiva da nam ne daju razmišljati i nadati se neprolaznom. Stoga je čovjekov život toliko važan i dragocjen, bolje kazano, svet pa i ne dopustimo da nam naša bogatstva zarobljuju srce i učine nas neosjetljivima prema ljudima i prema Bogu. Čovjeku vjerniku valja živjeti tako da mu ovozemaljski koraci uvijek iznova otvaraju put prema nebu i nude vrijedniji smisao.

Druga današnja tema je govor o našoj budnosti, tj. stalnoj svijesti kako biti odgovoran pred Bogom. Čovjek vjernik neprestano prosuđuje svoj život, riječi i djela ali po primjeru Božje riječi. Stoga je jako važno svakom čovjeku da u njegovom životu jedno od važnijih mjesta zauzima i etičnost, tj. borbu za dobro. Svima nam je poznato kako je teško ustezati se od moći jer mnogi ljudi imaju viška moći pa i čine mnoga zla sebi, bližnjima i cijelom svijetu. Stoga sve što činimo pokušajmo da bude u smjeru onoga vječnoga. Mnogi će se naravno oglušiti na etičnost i činjenje dobra, ali ondje gdje nekada nešto više možemo učiniti nego što bismo to smjeli uvijek iznova sjetimo se kako ćemo polagati račun pred samim Bogom. Dakle, naša zadaća kao vjernika jest da se ponašamo razumno u nerazumnom svijetu i njegovim serviranim prilikama koje nas vode u propast i zlo.

Svjesni smo koliko je danas onih koji izrabljuju, tlače, podmićuju, potkradaju malog i običnog čovjeka. Koliko je samo onih koji se zbog viška moći i bogatstva bahato i neodgovorno zloupotrebljavaju svoje funkcije a napose političke i društvene vlasti zbog svojih malih i skučenih interesa. Koliko je onih koji nepravedno vladaju i postupaju sa svojim narodom i svojom domovinom i koji krše svaki oblik socijalne pravde u društvu. Stoga je jako važno imati na umu kako će svaki pojedinac koji ne postupa po Božjim pravilima i etičnosti na bilo kojem položaju se nalazio u društveno-političko-religioznim strukturama ili bilio gdje u većoj ili manjoj ljudskoj zajednici zasigurno odgovarati za svoja zla i na prikladan način biti kažnjem. Stoga kao zreli i odgovorni ljudi nemojmo odgađati promjenu svoga života i ponašanja i nemojmo iznevjeriti svoj ljudski i vjernički poziv.

Današnje evanđelje zasigurno pogađa mnoga naša srca. Ono uznemiruje našu savijest, odnosno, tjera nas da se zapitamo i odgovorimo sami sebi kako se ponašamo i odnosimo prema ljudima koji su nam darovani. Tjera nas da se upitamo kakvi smo vjernici i ljudi, kakva je naša kršćanska etika i kakav je naš humanizam o kojem neprestano govorimo. Kako se ponašamo na mjestima i funkcijama koje su nam darovali ljudi? Kako koristimo svoje ovlasti i moći? Razmišljamo li samo o svom ili o zajedničkom dobru? Da li su naše odluke etične? Isključujemo li ljude iz zajedničkog življenja i dobra?

Isus Krist je došao na svijet da nas ljude potakne kako bismo se s više ljubavi odnosili jedni prema drugima, a posebno prema siromašnima. Važno je da ne sudjelujemo u osiromašenju drugih te da svojim životom i radom stječemo svatko za sebe nepropadljivo blago na nebu.

Ivan Pilić