XIII. nedjelja kroz godinu | Za slobodu nas Krist oslobodi

1Kr 19,16b.19-21; Ps 16,1-2a.5.7-11; Gal 5,1.13-18; Lk 9,51-62

Braćo: Za slobodu nas Krist oslobodi! Jedna od iznimno snažnih rečenica, koja nam svima ulijeva snagu i povjerenje, često je citiramo, no pitanje je koliko zapravo razumijemo. Za početak mislim da je važno prepoznati, da se nećemo baš tako jednostavno složiti oko značenja slobode, a samim time ni Isusove uloge u našem oslobađanju. Zamislimo to ovako: Ako je naš život jedna velika prostrana livada, zarasla u korov, za njezino oslobađanje će svatko imati neki svoj pristup. Jedni će uzeti kosilicu i neumorno skidati korov samo da ga što prije nestane, drugi će ga uklanjati samo sa dijelova livade za koje prepoznaje da će mu biti potrebni, treći će pak kositi krugove oko svoje osi i širiti ih postepeno, prepoznavajući dobro korova ili dajući mu smislenu ulogu. Sloboda za čovjeka 21. stoljeća nije jednoznačna, i stoga prva poteškoća u njezinom razumijevanju je upravo u ideji da se podrazumijeva njezino univerzalno značenje.

Deklaracija o ljudskim pravima kaže: “Sva ljudska bića rađaju se slobodna i jednaka u dostojanstvu i pravima.” I tu nas stavljaju pred prvi izazov. Kako živjeti svoja prava i svoje dostojanstvo ne ugrožavajući tuđe u svijetu u kojem te iste datosti razumijevamo drugačije? Sloboda jest naše pravo ali nije samo naša, ona je i tuđa, i stoga njezina prva karakteristika je upravo ta da u sebi uvijek uključuje odnos s drugim.

Sveti Pavao nas u današnjem drugom čitanju poziva da zastanemo i promislimo malo o vlastitoj slobodi. Biti Kristov je velika privilegija, i to ne zbog statusnih simbola i posebnih pogodnosti, već zbog jasnoće koju donosi čovjeku svojim utjelovljenjem. A on postavlja ljubav kao preduvjet slobode. I dok se neumorno trudimo postavljati kalupe i graditi stereotipe idealnog života, Krist nam pokazuje da ljepota stvorenoga nije u tome, nego u jedinstvenosti koja je sposobna na zajedništvo. Mjeriti mjerom kojom Krist mjeri, čistiti livadu od korova njegovom logikom ili dopustiti da budemo oslobođeni možemo učeći se u odnosu s njim. I ponekad to nije jednostavan put, mnoga su očekivanja prisutna u našim životima, i neumorno se trudimo da ih srušimo ili ispunimo, kao da se nalazimo u igrici bez kraja u kojoj mijenjamo dodijeljene uloge i skupljamo zadane bodove. Stoga nam riječi iz današnjeg evanđelja poput “Pusti neka mrtvi pokapaju svoje mrtve, a ti idi i navješćuj kraljevstvo Božje.” i “Nitko tko stavi ruku na plug pa se obazire natrag nije prikladan za kraljevstvo Božje” zvuče teško i zbunjujuće. Ali zapravo su vrlo jednostavne i logične, samo pogađaju u bit naše neslobode i logiku kojom je drugima oduzimao. Ljubavlju kojom nas Krist ljubi pokazuje da dinamika može biti potpuno drugačija. Njegova ljubav je lagana, oživljuje, pokreće i ispunja, ne ograničava i ne omeđuje, štiti ali ne ukalupljuje, ne posjeduje, slobodu povezuje sa slobodom drugoga, ne otima je i ne narušava. Njegova ljubav našu slobodu proširuje i ujedinjuje.

Ana Marčinko