Kontaktirajte nas.
Pišite nam na: portal@polis.ba
Volim kad ljudi rade na ‘prvim crtama’, na periferijama
Otići na periferije, pronaći ljude koji ništa više ne znače, odbačene iz društva – jer živimo kulturu odbacivanja i selekcije, ljude se jednostavno odbacuje – otići tamo je upravo ono što je Isus činio
SUSRET SVETOG OCA FRANJE
S DELEGACIJOM FONDACIJE GLOBALNA SOLIDARNOST
Mala dvorana Pavla VI.
Srijeda, 25.05.2022.
Imam ja pripremljeni govor: nije potrebno da ga ponavljam. Ponesite ga sa sobom, pa pogledajte.
Zahvaljujem vam na ovom susretu, jer volim kad ljudi rade na “prvim crtama”, na periferijama. Jednostavno zato što je Isus išao na periferije: išao je tamo svjedočiti Evanđelje. Periferije, bilo tijela, bilo duše; jer ima ljudi koji su donekle imućni ali im je duša uništena, rastrgana: treba biti i s njima; mnogim ljudima je potrebna blizina.
Jer blizina je Božji stil. On sam to kaže: “Koji je to narod tako velik da bi mu bogovi bili tako blizu kao što sam ja vama?“, u Ponovljenom zakonu (4. poglavlje). Stoga, oni religiozni oblici života – bilo da se radi o vjerskim družbama bilo da su kršćani koji se odvajaju od svijeta da bi sačuvali vjeru – ponovljeno su izdanje najstarijeg farizejstva. Jer oni žele imati čistu dušu, i s takvim stavom možda će imati čistu dušu, ali njihova srca su uprljana od sebičnosti. Umjesto toga, otići na periferije, pronaći ljude koji ništa više ne znače, odbačene iz društva – jer živimo kulturu odbacivanja i selekcije, ljude se jednostavno odbacuje – otići tamo je upravo ono što je Isus činio.
Zatim, s migrantima: spomenuli ste četiri koraka: prihvaćanje, pratnju, promicanje i integraciju. S migrantima treba napraviti ovakav put integracije u društvo. Nije dobrotvorni rad s migrantima ostaviti ih tamo. Ne. Integracija ide zajedno s obrazovanjem, sa zapošljavanjem, sa svim tim stvarima. Sjećam se tragedije na Zaventemu – to često govorim – na belgijskoj zračnoj luci tu tragediju su izveli mladi Belgijanci, djeca migranata, neintegrirana, getoizirana. Jer neintegrirani migrant je na pola puta, na pola puta i opasan. Opasno je za njega, siromaška, jer će uvijek biti prosjak. Također je opasno za sve. Integrirati, a ne imati migrante kao kamenčić u cipelama što je neugodan.
Ovo su stvari koje mi padaju na pamet da vam kažem kako bih izašao iz formalnosti ovog govora. Samo naprijed, uprljajte ruke. Riskirajte. I pogledajte tolike periferije: jugoistočnu Aziju, dio Afrike, dio Latinske Amerike. Mnoge periferije, mnoge, koje ranjavaju srce. I hvala na vašem radu!
Ali da bismo razumjeli migrante, moramo vidjeti sebe: većina nas su djeca ili unuci migranata. Mnogi! Ja sam sin migranata. Jednom mi je jedan čovijek iz Sjedinjenih Američkih Država rekao: “Ali ne, mi nismo migranti, već smo ukorijenjeni ovdje!” – “Ne gubite pamćenje: vi ste narod migranata, irskih migranata i talijanskih migranata. Irci su vam donijeli viski, a Talijani mafiju.” Uvijek gledajte korijene. Zatim, pogledajte Europu: Europa je napravljena od migranata; a i danas su Europi za ozbiljan razvoj potrebni migranti. Trenutno je demografska oskudica gdje nema djece, gdje je budućnost sve nesigurnija: neka dođu ti dobri ljudi, ali moraju se integrirati! Integrirajte ih. I zbog toga vam puno zahvaljujem na onome što radite s njima. To nije milostinja, ne, to je bratstvo.
Zatim, vaš naziv: tražiti novu vrstu ekonomije. Ekonomija se mora promijeniti, mora se promijeniti odmah. Moramo prijeći iz liberalne ekonomije na ekonomiju u kojoj sudjeluju ljudi, na ekonomiju zajednice. I na tome rade mnogi mladi ekonomisti, uključujući žene. Na primjer, kod vas u Americi živi Mazzucato koja je upravo napravila korak naprijed u razmišljanju o ekonomiji, i druge vrlo talentirane žene. Ne možemo živjeti s ekonomskim obrascem koji dolazi od liberala i prosvjetiteljstva. Niti možemo živjeti s modelom ekonomije koji dolazi iz komunizma. Trebamo … kršćansko gospodarstvo, recimo to tako. Potražite nove izraze ekonomije ovoga vremena: spomenuo sam Mazzucato koja je kći migranata u Sjedinjenim Državama, ali ima i drugih. U Engleskoj živi još jedna žena koja isto to radi, a ima i muškaraca koji razmišljaju o ekonomiji koja je ukorijenjenija u narodu.
Ovo su stvari koje mi padaju na pamet da vam kažem kako bih izašao iz formalnosti ovog govora. Samo naprijed, uprljajte ruke. Riskirajte. I pogledajte tolike periferije: jugoistočnu Aziju, dio Afrike, dio Latinske Amerike. Mnoge periferije, mnoge, koje ranjavaju srce. I hvala na vašem radu! Molim vas, molite za mene. Molite za, a ne protiv! Hvala vam.
Sada vas želim blagosloviti: U ime Oca i Sina i Duha Svetoga. Amen!
Izvoz: vatican.va; prijevod: Predrag Mijić