V. uskrsna nedjelja | Služenje kao jamstvo učeništva

Iv 15,1-8: »Ja sam istinski trs, a Otac moj – vinogradar. Svaku lozu na meni koja ne donosi roda on siječe, a svaku koja rod donosi čisti da više roda donese. Vi ste već očišćeni po riječi koju sam vam zborio. Ostanite u meni i ja u vama. Kao što loza ne može donijeti roda sama od sebe, ako ne ostane na trsu, tako ni vi ako ne ostanete u meni. Ja sam trs, vi loze. Tko ostaje u meni i ja u njemu, taj donosi mnogo roda. Uistinu, bez mene ne možete učiniti ništa. Ako tko ne ostane u meni, izbace ga kao lozu i usahne. Takve onda skupe i bace u oganj te gore. Ako ostanete u meni i riječi moje ako ostanu u vama, što god hoćete, ištite i bit će vam. Ovim se proslavlja Otac moj: da donosite mnogo roda i da budete moji učenici.«

U međuvremenu smo se svi povezali. Tvrtke globalno, institucije i vjernici više regionalno te naravno pojedinci osobno putem raznih grupa i društvenih mreža. Novija slika za digitalno umrežavanje je Cloud tehnologija, oblak podataka. No ovo sredstvo često bogatim tvrtkama daje korisne podatke što postaje veliki financijski dobitak. Ako nas proizvod koji koristimo ne košta ništa, vjerojatno smo mi sami proizvod, po staroj logici nakupljanja podataka.

U svakom slučaju, čini se da je trs kao slika zastario, odradio svoje. Ili ipak nije? Trs je konkretan, opisuje živo biće. Raste, umrežava, predaje energiju svojim lozama i od njih je i prima. Njegov cilj je donositi plodove i služiti drugima. Vinova loza je slika kojom su proroci naznačili Božji narod. Dovoljno se samo prisjetiti pjesme ljubavi prema njegovom vinogradu kod proroka Izaije ili Jeremije, kada sam Gospodin kaže: „Što još mogoh učiniti za svoj vinograd pa da nisam učinio?“ (Iz 5,4).

Zašto je Isus među mnogim slikama uzeo baš vinovu lozu? Jer je ona jedina čije drvo kada se odsječe ne služi ničemu. Ne može se iskoristiti ni za izradu drvenih predmeta. „Ako tko ne ostane u meni, izbace ga kao lozu i usahne. Takve onda skupe i bace u oganj te gore“. Drvo vinove loze, trs, služi samo za nošenje ove životne krvi.

„Ostanite u meni i ja u vama“. U slici trsa i loze ovo je egzistencijalna poveznica. Loze nisu samodostatne, nego potpuno ovise o trsu koji je izvor njihova postojanja. Za sve koji su dio Kristova trsa važno je da sebe ne vide kao nekakve usamljene borce. „U Božjem kraljevstvu nema čovjeka koji je činio sve sam“, primijetio je isusovac i mučenik Alfred Delp, borac protiv nacizma, tijekom jednih od svojih duhovnih vježbi. Zajedništvo je ključno za vjeru i djelovanje u skladu s evanđeljem. Drugim riječima, ni unutar Crkve nema mjesta za individualizam ili izolaciju. Umjesto toga, vjernici su pozvani biti crkveni, povezani kao dijelovi mističnog Kristova tijela. „Svaki je od nas loza istoga trsa; a svi zajedno smo pozvani donositi plodove te zajedničke pripadnosti Kristu i Crkvi“ (papa Franjo, Regina Caeli, 3. svibnja 2015.).

Trs je neophodan jer povezuje, donosi plodove. Isusovac Petar Faber (1505.-1546.) je to vrlo dobro opisao prije 400 godina: „Do sada si više utjehe nalazio u veličini stabla koje raste iz božanske milosti nego u njegovom korijenju, u kojem leži sva njegova snaga. Gledao si krošnju, lišće, cvjetove i plodove“, piše on u svom dnevniku „Mémorial“. Kao da uvijek u životu gledamo plodove, želimo postići više. Prema Petru Faberu, to je greška jer se listovi i plodovi stalno mijenjaju. Korijenje, s druge strane, daje trajnu snagu i potporu. „Neće te plod odvesti do slave ovoga stabla, nego korijen.“ Snaga, energija dolazi iz korijena.

Stoga središnja točka ovog biblijskog odlomka nije imperativ da ostanemo odani Bogu, u smislu da se strogo držimo zapovijedi. Ne radi se ni o pukom „nakupljanju dobrih djela“, ne dodjeljuje se nagrada najboljoj berbi. Nego je to poziv da se živi od korijena, jer „ovaj će korijen jednog dana zasjati u slavi“. Prema poenti teksta Petra Fabera, „stablo cirkulira: korijen dolazi na vrh, omogućuje plodovima da se pojave i ulijeva im svoju korijensku snagu od vrha do dna.“ Na kraju života stablo se preokreće, bitan je korijen. Možemo se i trebamo pitati kako izgleda moje stablo kada ga tako okrenem? Kako izgledaju moji korijeni, odakle crpim snagu?

Riječ koju je Isus navijestio je ljubav koja postaje služenje i poprimila je oblik pranja nogu. Isus poziva da ostanemo u njemu i on u nama, jer kao što loza ne može donijeti ploda sama od sebe ako ne ostane na trsu, ne možemo ni mi ako ne ostanemo u njemu. Isti život, život Duha Svetoga, izlijeva se s Krista na krštenike, ujedinjujući ih u jedno tijelo (usp. 1 Kor 12,13), pomazano svetim pomazanjem i hranjeno na euharistijskom stolu. Dinamika euharistije je život zajednice primljene ljubavi koja se pretvara u priopćenu ljubav. To je ono što potiče i jača ovu komunikaciju života. Služenje drugima jamstvo je zajedništva s Isusom.

Isus se vraća da ponovno potvrdi Ja sam trs, vi loze, tko ostane u meni i ja u njemu, donosi mnogo roda. Što više daješ, to više primaš ljubavi i sposobnosti da voliš, jer bez Isusa ne možemo učiniti ništa. Ako nema ovog zajedništva ljubavi u postajanju kruhom, ne možemo više biti povezani sa stvaralačkim djelovanjem Oca.

Potrebno je da svoj život učinimo hranom života za druge, hranom ljubavi za druge, to je ono što daje slavu Bogu. Isus poziva da budemo njegovi učenici i učenice. Rađanje ovakvog ploda služenja čini učenicima. Ne postaje se učenikom ili učenicom da bi se donosio plod, već su ovakvi plodovi jamstvo da smo Isusovi učenici.

Branko Jurić, polis.ba