www.polis.ba

V. uskrsna nedjelja | Ustrajno i vjerno na trsu

Osnovna Isusova pouka učenicima jest da su loze – ako žele imati smislen, plodonosan život – neraskidivo vezane na trs, i to trajno

Iv 15,1-8

Isus se služio mnogim slikama i usporedbama da bi predočio svoju temeljnu poruku o Božjem kraljevstvu i da bi objasnio kakav je odnos Boga prema ljudima te kako on razumijeva svoj odnos s ljudima, ponajprije sa svojim učenicima. Često pritom Isus koristi već poznate slike iz baštine svoga naroda. Tim «starim» slikama daje drukčiji naglasak ili ističe zaboravljeno ili zanijekano značenje. Jedna od tih slika svakako je slika vinograda, trsa i loza o kojoj slušamo i u današnjem Ivanovu evanđelju. U njemu imamo i usporedbe za Isusa kao što su: svjetlo, kruh, put, istina, život… Svaka slika je mnogo više od onoga što mi o njoj znamo i kažemo, i nijedna od tih slika ne iscrpljuje sav sadržaj, sav misterij onoga na koga se odnosi, tajnu Isusa Krista.

Već u Starom zavjetu govori se o tome da je Bog prenio (oslobodio) čokot (narod) iz Egipta i presadio ga u novu zemlju (usp. Ps 80). Prorok Izaija govori o istom tom izabranom narodu kao vinogradu koji je vinogradar, Bog, uredio, okopao, posadio u njemu plemenitu lozu, ali je loza podivljala te umjesto grožđa urodila vinjagom. Vinogradar je stoga vinograd «kaznio», srušio mu suhozide, pretvorio ga u pustoš, prepustio ga draču i trnju (usp. Iz 5, 1-7).

Evanđelja na nekoliko mjesta pišu da Isus, također, za odnos Boga i naroda, sebe i svojih suvremenika koristi sliku vinograda. Govori se da je svijet vinograd u kojem su ljudi pozvani raditi na Božjem kraljevstvu, na Božjem humaniziranju svijeta. Poznata je ona teško prihvatljiva usporedba o radnicima u vinogradu. Naime, bez obzira u koje su vrijeme radnici pozvani i stigli na rad, samo ako su se odazvali pozivu i ako su radili, nagrađeni su istom plaćom. Plaća radnika u Božjem vinogradu ponajprije svima je izdašna (usp. Mt 20,1-16). Bog, gospodar svijeta, svima je preobilno milosrdan.

Ima, međutim, i ona strašna Isusova usporedba o zakupcima i najamnicima vinograda, o poglavarima koji domaćinu koji je otputovao u daleku zemlju i ostavio im vinograd (svijet, narod, zajednicu, obitelj…) na brigu, ne žele ispuniti svoju obavezu pa gospodaru poslati «dio roda», nego se ponašaju samovoljno i bahato. Ti zli vinogradari – pripovijeda Isus – tjeraju, šikaniraju, čak ubijaju gospodareve sluge (proroke) koje dolaze po gospodarev dio, i na koncu – misli se na Isusa – ubijaju i gospodareva sina, baštinika (usp. Mk 12,1-12). Najamnici nisu shvatili sebe i svoj posao. Oni su odgovorni povjerenici, a ne «vlasnici» vinograda.

Današnji pak odlomak iz Ivanova evanđelja o vinogradu, o Bogu kao vinogradaru te o Isusu kao trsu i učenicima kao lozama na tom trsu, pripada Isusovu dugom oproštajnom govoru s Posljednje večere, prije svoga smaknuća. Isus želi svojim učenicima ostaviti poruku kako se trebaju ponašati i što trebaju činiti. Slično kao i u drugim usporedbama, vinograd predstavlja čitav svijet, u smislu čovječanstva, a možemo ga shvatiti kao veću ili manju ljudsku zajednicu, obitelj, narod, Crkvu. Bog je gospodar toga vinograda.

U Božjem vinogradu postoje različite vrste trsova. Isus za sebe kaže da je «istinski trs», dok su njegovi učenici loze na tom trsu. Poznato je iz svijeta vinogradarstva da za urod, pogotovo za dobar urod, vinogradar mora puno raditi, između ostaloga i čistiti lozu, odbacivati suhe, divlje, oboljele loze kako bi urod bio što kvalitetniji. Osnovna Isusova pouka učenicima jest da su loze – ako žele imati smislen, plodonosan život – neraskidivo vezane na trs, i to trajno. Ustrajna i neumorna povezanost učenika s Isusom, smisao je ove usporedbe. To Isus izričito kaže svojim učenicima pred svoj definitivni ovozemaljski odlazak.

Nije glavni odnos lôza, učenika međusobno, već lôza i trsa, učenika/učenica s Isusom. S Isusom se ostaje povezan slušajući i vjerno se ponašajući po njegovoj riječi. Slika trsa i loza jasno upozorava kršćane svih vremena da ne mogu biti Isusovi učenici, a hraniti se nekim drugim naukom, rasti iz nekog drugog trsa, a ne iz Isusova evanđelja i njegovih riječi. Kršćaninov život je besplodan ako nije odan Isusu, ako nije vezan za Isusa i njegove riječi, bez obzira što eventualno može imati ovozemaljske, svjetovne uspjehe.

Većinom mi ljudi nastojimo urediti svoj život tako da budemo samostalni, samodovoljni u presudnim trenucima odlučivanja, i istodobno tražimo da budemo potpuno osigurani, zbrinuti od drugih. I kod podjele časti i nagrada, većinom želimo da se samo nama pripišu nagrade i priznanja. Mnogi ljudi su spremni na razne laži i spletke da si priskrbe zasluge za djela koja nisu učinili i za plodove za koje nisu prstom maknuli! Uvijek se umišljamo kako sve ono što smo postigli, ono bitno, jest samo naše djelo, kao da nikoga nije bilo uz nas. A ustvari sve je drukčije! Sve što jesmo i imamo, i to sve ono bitno, ono na čemu počiva naš život i iz čega živimo, dio je obdarenosti, dio je naše povezanosti s ljudima prije nas (baština) i dio je zajednice i prijatelja o kojima i danas ovisimo. Zato Isus s pravom izričito upozorava svoje učenike a i nas da se ne bismo umislili u svoju veličinu: «Uistinu, bez mene ne možete učiniti ništa.»

Današnje nas evanđelje poziva dakle da se vratimo svom izvoru života, svome trsu odakle se hranimo. Doista, svaki put kada zastranimo ili podivljamo, svaki put kada se umislimo u svoju snagu ili moć svojih struktura, potrebno je prisjetiti se Isusova upozorenja za čišćenjem od svojih umišljenosti i odbaciti svoje samoveličanje. «Vlastito čovjekovo veličanje, kao i veličanje institucija, mora biti odsječeno. Što je postalo odveć veliko, mora biti vraćeno u jednostavnost i siromaštvo samoga Gospodina» (Benedikt XVI.). Ustrajno ostajanje uz Isusa i njegovu riječ, ustrajna molitva urodit će dobrim i plodonosnim životom. Uslišanje te molitve ne dolazi tek iz sigurnosti molitelja, nego od onoga koji je obećao da neće prečuti tu molitvu. To Isus kaže u današnjem evanđelju. Vinogradar Bog i milosrdni trs Isus ne oglušuju se na naša traganja i traženja. Valja se vezati uza svoj trs, ostati i živjeti u Isusovim riječima.

Fra Ivan Šarčević