Ivo Lučić

Tatje Lučića kuća bila država, svega su imali i bioe jedan domaćin. Ivan bijo obrtnik, i dodavo pare Peči, aon kupovo sve naplavne njive popolju. Sve po tri klipa na njima. Kupili 48 rala,…

Nije rijetko, da ćeš sresti muža i ženu gdje idu s polja kući. Čovjek je praznijeh ruku i puši čibuk, a za njim je žena, uprćena s bremenom, preko bremena zavrgle su se dvije motike, jedna…

Šćepo Kralj je bijo malo stidljiv i najviše je pokazivo kuraža kaje pričo outakmicam. Tat bise njegovo zaokruženo lice, taman kodaje sad izišlo izjaja, izduljilo i nasmijalo. Vala meni je…

Nikom od nas, jadan, nije doteklo pameti da poveže štoe najbolje zanj ama i zasve druge. I za vaskolik sviet! Da otkrije jedinu pravu moć, kojase nikom nenameće i koja nikok nesili. Nju…

Nijednog krvnog đeda nijesam upantijo - nijednog otri nikad vidijo - samo jednu babu. Pa sati računaj šta je Oni rat donijo. Trebalo bi dobro udrit po gubici onokoga fâli. Vazda nas…

Čoek je prije živinu zvao blago. Jer muje bila ono štosu danas pare i zlato. Ma nije jednako katije blago živa duša ili kurvinske pare, jok! Bila muje iviše, bila mu je famelja

Ovdje donosimo dva teksta Husnije Kamberovića i Ivana Lovrenovića koji su pročitani na predstavljanju knjige: Ivo Lučić, „Presvlačenje krša. Povijest poznavanja Dinarskog krša na primjeru…

Niko nikad nije na ovaj način obradio jedno krško polje. I niko među brojnim istraživačima krša nije kombinovao u svojoj metodi „suvremeno shvaćenu karstologiju, povijest okoliša i kulturni…

Treba li za sreću imat đecu? Jesu li oni smisao života? Eto, sat sve više govore kako treba imat puno đece, i država i crkva. Koliko ije zbok tog rođeno nesretno?! A isto tako, koliko je…

Igra je stvorila Igrište. Igra ko neka molitva tijela; sveti čin uigravanja u veliko nevidljivo svjecko kolo, kolo što vodi proneba tamo đe niko nije vidijo nit zna đe zavšrava. Džusto ko na…