Sveti Franjo Saleški| Riječi iz srca

24. siječnja je spomendan Franje Saleškog (1567-1622). Papa Aleksandar VII. proglasio ga je blaženim 8. siječnja 1661., a 8. travnja 1665. i svetim. Papa Pio IX. ga je 1877. proglasio crkvenim naučiteljem. Zaštitnik je pisaca i novinara, gluhih osoba, odgojitelja i ispovjednika.

Danas slavimo spomendan svetog Franje Saleškog, poznatog francuskog sveca koji je preminuo prije četiri stoljeća u Lyonu. Njegov životni put obilježen je posvećenjem pastirskoj službi i propovijedanju ljubavi Božje. Vrlo malo impresioniran „nestabilnom veličinom dvora“, svoje posljednje dane proveo je vršeći pastirsku službu kroz sakramente pomirenja, razgovore, konferencije, propovijedi i pisma duhovnog prijateljstva. Njegova knjiga Filotea. Uvod za pobožni život i danas je jedno od najčitanijih djela kršćanske svjetske književnosti.

Rođen u plemićkoj obitelji, mladi Franjo suočavao se s unutarnjim krizama, otkrivajući da materijalno blagostanje samo po sebi ne donosi istinsku sreću. U prijestolnici Kraljevine Francuske, Parizu razorenom vjerskim ratovima, u kratkom je vremenu doživio dvije uzastopne unutarnje krize koje će neizbrisivo obilježiti njegov život. Osjećao se bespomoćno, kao student je toliko sumnjao u Božje milosrđe da se čak i fizički razbolio.

Važan trenutak njegovog „obraćenja“ dogodio se 1587. godine, kada je predao svoj život Bogu kroz snažnu molitvu pred Crnom Pariškom Gospom: „Što god da se dogodi, Gospodine, ti koji držiš sve u svojim rukama i čiji su putovi svi pravda i istina, […] ja ću te ljubiti, Gospodine […], ja ću te ljubiti ovdje, moj Bože, i uvijek ću se uzdati u tvoju milost, i uvijek ću ponavljati tvoju hvalu. […] O Gospodine Isuse, ti ćeš uvijek biti moja nada i moje spasenje u zemlji živih.“ Iz te molitve rodila se jasna percepcija Božje prisutnosti u njegovom životu, a Franjo Saleški postao je svjedok ljubavi Božje koja je sposobna osvijetliti i transformirati ljudska srca.

Franjo je razumio da iskustvo Boga nije samo intelektualna konstrukcija, već prepoznavanje ljubavi i prisutnosti Božje u svakodnevnim iskustvima. Naučio je čitati povijest i živjeti u njoj s povjerenjem, a njegova izreka: „Ako čovjek razmišlja s malo pažnje na božansko, odmah osjeti slatku emociju u svom srcu, što dokazuje da je Bog – Bog ljudskog srca“, bila bi sinteza njegove misli. Smatrao je stoga da „naše riječi trebaju izlaziti više iz srca, nego iz usta. Što god mi rekli, srce govori srcu, dok jezik govori ušima“.

Franjo Saleški nije se ograničavao na teoretsko promišljanje. Bio je „naučitelj božanske ljubavi“, kako ga je nazvao sveti Ivan Pavao II., svjedočeći ljubav kroz svoju službu pastira. Njegova knjiga Filotea. Uvod za pobožni život i danas je jedno od najčitanijih djela kršćanske svjetske književnosti, jer je njegovo učenje proizašlo iz pažljivog slušanja i promatranja života. Franjo je razvio istinski teološki dignitet, spajajući duhovni život s crkvenim. Njegovo promišljanje proizlazi iz onog molitvenog, a istodobno je bio svjestan potrebe prilagodbe jezika ovisno o vremenu i situaciji. Njegovo učenje bilo je živo i autentično, rođeno iz iskustva, a ne apstraktne teorije.

U povodu 400. obljetnice njegove smrti, u apostolskom pismu Totum amoris est, od 28. prosinca 2022., papa Franjo fleksibilnost i viziju svetog Franje Saleškog ističe kao prosvjetljujuće. Njegova sposobnost prepoznavanja promjena u različitim vremenima bila je plod Božjeg dara, osobne prirode i njegove predanosti kultiviranju vlastitog duhovnog iskustva. Papa također ističe aktualnost njegova opisa lažne pobožnosti u kojoj nam se nije teško pronaći, ne bez efektnog prizvuka zdravog humora: „Tko se posveti postu, mislit će da je pobožan jer ne jede, dok ima srce puno ljutnje; i dok mu se ne da jezik umočiti u vino pa čak ni u vodu, radi prisebnosti, neće imati skrupula da ga klevetom i opanjkavanjem umoči u krv bližnjega. Drugi će pomisliti da je pobožan jer cijeli dan mrmlja beskrajan niz molitvi, a neće pridavati težinu podlim, oholim i uvredljivim riječima koje će njegov jezik do kraja dana ispuštati ukućanima i bližnjima. Neki drugi će dragovoljno posegnuti u svoj novčanik da dadne milostinju siromasima, ali neće moći izvući ni trunke slatkoće iz svog srca da oprosti svojim neprijateljima; bit će potom i onaj drugi koji će oprostiti svojim neprijateljima, ali otpustiti dugove neće mu biti ni na kraj pameti; bit će potreban tribunal.“ To su očito poroci i nevolje svih vremena, pa i danas. Svetac stoga zaključuje da se svi ti ljudi, po općem mišljenju smatraju pobožnima, ali da to uopće nisu.

Sveti Franjo Saleški nas izaziva da budemo protagonisti vlastite vjere, sukreatori u Crkvi koja je otvorena svijetu. Njegova poruka o ljubavi, milosrđu i predanosti Bogu ostaje relevantna i danas, pozivajući nas da živimo evanđeosku mudrost u konkretnosti svakodnevnog života. Pobožnost znači prakticirati milosrđe. Sveti Franjo nas podsjeća da ljubav i predanost nisu apstraktni pojmovi, već način života. Njegova vizija pobožnosti kao stila života, sposobnog oblikovati svakodnevne situacije, potiče nas da živimo s ljubavlju i pažnjom prema bližnjima, prepoznajući ljepotu i Božju prisutnost u svakom trenutku.

Neka nas sveti Franjo Saleški, u svojoj mudrosti i ljubavi prema Bogu, nadahne da živimo autentično kršćanski život u današnjem svijetu, svjetleći ljubavlju Božjom među svojim bližnjima.

Branko Jurić