Sveta Terezija Benedikta od Križa (Edith Stein): Tko traži istinu, traži Boga, znao to ili ne

Devetog kolovoza Crkva, na dan njezine mučeničke smrti, slavi jednu od svojih iznimnih svetica: svetu Benediktu od Križa (Edith Stein), redovnicu karmelićanku i suzaštitnicu Europe, koja je umrla u plinskoj komori logora smrti Auschwitza za Krista i za svoj židovski narod.

Edith Stein je bila snažna intelektualka ispunjena ljubavlju prema istini: „Žeđ za istinom je moja molitva: Bog je istina. Tko traži istinu, traži Boga, znao to ili ne.“ Pozornost vjernika zaslužuje ne samo zbog mučeničke smrti, već i zbog činjenice da je kao ateistkinja počela neumorno tragati za istinom. Kroz razmišljanje o smislu života došla je do spoznaje da je Križ odgovor na temeljna ljudska pitanja.

Papa Ivan Pavao II. je 1987. godine proglasio Edith Stein blaženom, a već sljedeće godine, 11. listopada, i svetom. Kroz mučeničku smrt napustila je ovaj svijet kao židovska heroina i katolička svetica, koja se je duboko predala Isusu Kristu. Njezina odanost Katoličkoj crkvi bila je potpuna i neupitna. Zanesenošću prema bogatom blagu katoličke vjere, gajila je duboku ljubav prema sakramentima i čvrsto vjerovala u iscjeljujuću i spasonosnu ulogu Crkve, ne samo za svoje članove, već i za čitavo društvo. Njezina duhovnost dosegnula je vrhunac u veličanstvenom djelu „Znanost križa“, gdje iznosi duboku teologiju Križa. „Do posjedovanja ‘znanosti križa’ (scientia crucis) dolazi se samo onda kad se Križ doživi do krajnjih granica.“

Rođena je u velikoj židovskoj obitelji u Njemačkoj u Breslau (danas Wroclaw, Poljska) 1891. godine kao sedmo i posljednje dijete u obitelji. Nakon završetka srednje škole, upisala je studij filozofije, a nakon izvanredno uspješnog završetka studija, odlučila se za daljnje usavršavanje kod uglednog njemačkog fenomenološkog filozofa Edmunda Husserla. Međutim, njezin životni put prema vjeri nije bio jednostavan. Nakon potresnog susreta s udovicom prijatelja, koja je svoju unutarnju smirenost nakon smrti supruga pronašla u vjeri i prihvaćanju Križa, Edith Stein počinje dublje razmišljati o vjerskim pitanjima. U svojoj potrazi za istinom, otkriva život svete Terezije Avilske, čitajući posebno njezinu „Autobiografiju“. Kroz te duboke refleksije, Edith Stein postupno dolazi do spoznaje o kršćanstvu. Njezina duhovna putanja vodila ju je prema spoznaji o ljubavi Božjoj, koja se očitovala u prihvaćanju Križa. Njezino srce i um usmjereni su prema vjeri u Isusa Krista, a njezin život postaje svjedočanstvo o traženju istine i ljubavi prema Bogu, koja će je naposljetku dovesti do puta kršćanske vjere.

„Završavajući s čitanjem, rekla sam sama sebi: To je istina!“ Potaknuta svim tim zbivanjima počinje intenzivno razmišljati o katoličkoj vjeri. „To je bio moj prvi susret s Križom“, često je naglašavala, „to je bilo moje prvo iskustvo o Božjoj snazi koja izbija iz Križa i povezuje se s onima koji ga spremno nose i prigrljuju. Prvi puta sam tada primila dar razmišljanja o Crkvi u punom blještavilu njezine stvarnosti, rođenoj iz spasiteljske Kristove muke i u njegovom trijumfu nad snagom smrti. To je bio trenutak kad je moja nevjera doživjela slavu. Židovstvo je postupno slabilo, a Krist je ustao u blještavilu pred mojim očima: Krist u misteriju svog Križa!“

Nakon godinu dana poučavanja i vlastitog usavršavanja Edith je krštena na Novu godinu 1922. godine, te uzela ime Terezija. Usprkos nizu neuspješnih pokušaja da postane karmelićanka, u listopadu 1933. godine, konačno, ulazi u strogi karmelićanski samostan u Kölnu i uzima znakovito ime sestra Terezija Benedikta od Križa: ime Terezija nosi u spomen na „svetu majku“ iz Avile, koja ju je dovela do kršćanstva, dok ime Benedikta odražava osjećaj izabranosti od Isusa da ga slijedi grleći njegov Križ. Zbog sve većih progona i ubijanja Židova u Njemačkoj, Edith Stein odlazi u „sigurniji“ karmelićanski samostan u Echtu u Nizozemskoj. 1938. godine. Međutim, kada su nizozemski biskupi u srpnju 1942. god. javno osudili nacizam i progon Židova, u srpnju 1942. godine, došlo je do osvete. Svi katolički Židovi, uključujući Edith Stein, proganjani su i odvedeni u logor. Dana 2. kolovoza 1942. Gestapo odvodi Edith Stein u Auschwitz, gdje je, nažalost, umrla u plinskoj komori 9. kolovoza pod brojem 44074. Njezin tragični kraj svjedoči o nevjerojatnoj hrabrosti i predanosti svojoj vjeri, a njezina žrtva podsjeća nas na patnje i stradanja mnogih nedužnih ljudi tijekom tog mračnog razdoblja povijesti.

„Čovjek koji traži istinu, svoju razumsku potragu proživljava ponajviše u svome srcu: ako mu je stvarno do istine kao takve (a ne samo do puka skupljanja pojedinačnih spoznaja), onda je on možda bliže Bogu –koji je sama Istina – a time i vlastitome najdubljem središtu, nego li je toga svjestan“, rekao je papa Ivan Pavao II. u apostolskom pismu prilikom proglašenja Edith Stein suzaštitnicom Europe.

Ljubav Kristova bila je poput vatre, koja je zapalila život sv. Terezije Benedikte od Križa. Mnogo prije nego što je shvatila, već je bila uhvaćena tom ljubavlju. Dugo je tragala, njezino  je razmišljanje neumorno istraživalo, a njezino je srce uvijek čeznulo za nadom. Na koncu je nagrađena – obuhvatila je istinu. No, što je još važnije, istina ju je obuhvatila. U tom trenutku otkrila je da istina ima ime: Isus Krist. Od tog trenutka nadalje, Utjelovljena Riječ postala je njezino Jedno i Sve.

Kroz svoj prelazak na katoličanstvo, Edith Stein otkrila je novi način doživljavanja svijeta – onaj koji je ujedinio razum i vjeru, intelekt i duhovnost. Njezin život podsjeća da traganje za znanjem i traganje za Bogom ne moraju biti odvojeni napori. U stvari, njezin put nas uči da vjera može obogatiti naše razumijevanje, a razum produbiti našu duhovnost. Sveta Terezija Benedikta od Križa govori svima nama: Ne prihvaćajte ništa kao istinu ukoliko tome nedostaje ljubavi. Jedno bez drugoga postaje destruktivna laž. Konačno, nova svetica uči nas da ljubav za Krista prolazi kroz patnju. Tko god istinski ljubi, ne zaustavlja se pred perspektivom patnje: prihvaća sudioništvo u patnji s onim kojega ljubi.

Dok razmišljamo o njezinom životu, neka nam bude u pameti da svaki od nas ima jedinstveni put kojim treba krenuti. Baš kao što je Edith Stein pronašla svoj put od filozofije do vjere, i mi možemo pronaći svoj put prema dubljem razumijevanju Božje prisutnosti u našim životima. Neka nas njezin primjer, njezin upornost i nepokolebljiva predanost istini nadahnu. Neka njezin život i dalje podsjeća da vjera i razum nisu suprotstavljeni sile, već dva stupa na kojima možemo izgraditi život ispunjen smislom i svrhom.

Bog je trijumfirao u Isusovoj smrti i trijumfirati će u svim svakodnevnim smrtima svojih vjernih. Stoga bi rast Edith Stein u svetosti trebala inspirirati sve ljude. Njezino je oružje bilo ljubav i molitva. A njezina glavna poruka jest: „Tko pripada Kristu, taj mora proživjeti cijeli Kristov život. On mora sazrjeti do Kristove dobi odrasla čovjeka, on mora jednom poći na križni put u Getsemani i na Golgotu. … Prema čudesnom Božjem planu spasenja Krist otkupljuje i sa sobom zaručuje dušu istim sredstvima po kojima je ljudska narav bila pokvarena i upropaštena. Kao što je, naime, u raju uživanjem zabranjenog voća ljudska narav bila razorena i predana propasti, tako se pod stablom Križa po njemu otkupljuje i vraća u prvotno stanje“ („Znanost križa“).

Krešimir Cerovac, polis.ba