„Stjepan zvani Isus, sin.“ Ratna silovanja kako ih vide djeca

„Stjepan zvani Isus, sin“ posljednji je roman neprolazne vrijednosti kojeg je napisala Marija Rita. Ona je poznata esejistkinja, psihoterapeutkinja i članica Odbora UN-a za Prava djece. Knjiga govori o jednoj važnoj temi, o ratnim silovanjima za vrijeme rata u Bosni i Hercegovini od 1992. do 1995. Prema nekim procjenama, više od 20 tisuća žena svih nacionalnosti bile su žrtve nasilja, a neke čak zatvorene u takozvane „kampove za silovanje“, kao što je slučaj hotela Vilina Vlas u Višegradu.

Autorica suočava složeno pitanje ratnog silovanja s jednostavnošću djeteta prisiljenog plaćati račun povijesti, čija je žrtva on sam od trenutka svoga rođenja. Stjepan, „nazvan Isus jer se rodio 25. prosinca u ponoć“, je ustvari sin jedne bosanske djevojke koju je silovao srpski vojnik 1993. godine. Knjiga nema pretenziju obraditi temu s ekskluzivno moralnog gledišta nego s psihološkog, jer to s jedne strane diktira autoričina „profesionalna deformacija“ –  otkrivati dinamiku koja nastaje između zločinca i žrtve. I također to isto među samim žrtvama, kao što su Stjepan i njegova majka.

Ovu priču o različitosti i ratovima među rasama i religijama ja nikada nisam shvatio, iako sam još kao dječak slušao da sam rođen baš zbog toga

Ova nesposobnost da se razumije sukob u središtu je dugog putovanja, ne samo fizičkog već prije svega unutrašnjeg kojeg je poduzeo Stjepan, dijete siroče (koje to zapravo nije), iz sela Dojnia. O Stjepanu je brigu vodila njegova vesela i alkoholu sklona prabaka, 79godišnja Anja. Ona mu nikada nije skrivala istinu o njegovom začeću. Godine 1993. njegova majka Bosanka bila je žrtva dvomjesečnog silovanja jednog srpskog vojnika. Kao posljedica toga zločina ostala je trudna. To je razlog zbog kojeg majka odbacuje dijete kada je imalo tek šest mjeseci. Za nju rođenje ovoga djeteta predstavlja „preveliku bol“,  to je „dijete sramote“, „sin silovatelja“.

Stjepan je dijete kao i ostala djeca, zaljubljen u životinje, u fotografije svoje sestrične koja je tek malo starija od njega. On sanja da postane jednoga dana profesionalni vozač. Tu mu je strast prenio stric koji ga je naučio „pričati srpski i moliti kao kršćanin“, dok ga je prabaka podučavala pet godina „pričati i pisati arapski i čitati Kuran“. To je slika koja vraća kulturnu složenost jedne bosanske obitelji, među tolikim obiteljima tih godina razderanim i uništenim strahotama rata, s kojim su se morali suočiti prijatelji, rodbina, generacije.

Iza jedne prividne normalnosti, ipak jedna misao progoni djetetov život: želja da upozna majku. Anjina smrt, koja se dogodila kad je dječak navršio devetu godinu, postavlja Stjepana u iskušenje koje je veće od njega, koje ga brzo oblikuje u odrasloga. Na svom dugom putovanju susreće ljude koji su radili s njegovom majkom, osobe koje poznaju njihovu priču i koji su voljni pomoći im. Sa svakim od njih pravi zajedničku fotografiju da bi zapamtio tko mu je pomogao, tko ga je prihvatio i tko mu je želio dobro.

Stjepanov put u potrazi za majkom je katarzično putovanje koje mržnju preoblikuje u ljubav, sramotu u radost, koje pruža mogućnost da se odupre i da pobijedi stanje samooptuživanja s kojim se često suočavaju žrtve silovanja.

Ali Stjepan, zvani Isus, ne zadovoljava se samo da se suoči s nerazrješivim odnosom s majkom. Želi ići još dalje, želi zatvoriti priču koju do ovoga trenutka nije mogao napisati, nego samo trpjeti. Odlučuje tako da bi želio susresti oca, koji je u zatvoru zahvaljujući zalaganju jednog udruženja žena, i kojem se sudi zajedno s tolikim drugim srpskim vojnicima za silovanja počinjena tijekom rata u Bosni.

Moram slušati i upoznati se sa svim zlom koje određeni ljudi, vukovi rata, bolesnici od mržnje čine ženama, životu, svijetu. Da nikada ne postanem kao oni. I, prije svega, da ne postanem naoružana ruka osvete svoje majke.

Rečenica, koju je izgovorilo dijete koje je tek napunilo jedanaest godina, ostavlja u nevjerici zbog zrelosti i predstavlja hrabrost koja je u odbacivanju ideje osvete nasiljem prema proživljenoj nepravdi. Njegova će osveta imati jedan drugi tijek, bit će obazrivija na pravdu, ali istovremeno puna humanosti. Ista ona koju je uništio rat.

Autor: Marco Siragusa, Izvor: www.eastjournal.net

Prijevod s talijanskog: J. Š. Polis.ba 

 Podaci o knjizi: Maria Rita Russo, Stjepan detto Jesus, il figlio, Salani, studeni 2020.