Situacija u Iraku dramatična uoči Papina posjeta

Autor: Vedran Obućina, advance.hr

Irak su prethodno mučile nasilne demonstracije 2011., 2015. i 2018. godine u kojima su prosvjednici izlazili na ulice zahtijevajući preustroj nacionalnog političkog vodstva za koje smatraju da je dopustilo da korupcija napreduje, što je uzrokovalo ozbiljnu ekonomsku i socijalnu krizu. Irak se tek trebao oporaviti nakon što su pretrpjeli godine rata, terorizma i neuspjeha vlasti da se suoče s problemima. Tijekom vikenda 6. i 7. veljače izbili su novi prosvjedi u brojnim provincijama u središnjem i južnom Iraku, od kojih su neki također postali nasilni, s nekoliko ranjenih prosvjednika. Kada su u petak 5. veljače izbile demonstracije u gradu Nasiriyah na jugu zemlje, troje prosvjednika ozlijeđeno je u sukobima s policijom.

Tijekom prosvjeda sudionici su blokirali glavni most u središtu grada prije nego što su se vratili na trg Habboubi, mjesto na kojem su se dogodila jedna od najžešćih akcija političkih demonstracija od izbijanja prosvjeda u listopadu 2019., a prosvjednici su pozivali na pristup osnovnim uslugama i kraj korupciji. Prema indeksu percepcije korupcije Transparency Internationala za 2019. godinu, Irak trenutno zauzima tek 162. mjesto na svijetu po transparentnosti, završivši ispred samo nekolicine država, uključujući Somaliju, Južni Sudan, Siriju, Jemen i Venezuelu. Posljednjih je godina postignut određeni napredak, međutim, istraživanje javnog mnijenja Chatham Housea iz 2019. godine pokazalo je da 82 posto Iračana gaji ili umjerenu ili ozbiljnu zabrinutost zbog korupcije u najvišim vlastima, a 83 posto vjeruje da se korupcija pogoršava. Tijekom demonstracija u petak, prosvjednici su također zahtijevali da vlasti otkriju sudbinu aktivista po imenu Sajjad al-Iraqi, kojeg je nepoznata skupina otela u rujnu. Irački premijer Mustafa al-Kadhimi poslao je protuterorističke snage u Nasiriyah nakon nestanka al-Iraqa, tvrdeći da zna njegovu sudbinu, ali informacije nisu objavljene.

U nedjelju su izbili dodatni prosvjedi u iračkoj istočnoj provinciji Wasit, gdje su demonstranti zatvorili vladine urede i blokirali nekoliko glavnih cesta, zahtijevajući uklanjanje lokalne vlasti. Demonstracije u Wasitu pretvorile su se u okupljanja, a prosvjednici su rekli da će otići tek kad lokalna vlada podnese ostavku. Do sada je najmanje 600 ljudi, uključujući prosvjednike i sigurnosne snage, ubijeno u demonstracijama u Iraku od njihovog početka 2019. godine, a oko 18 000 je ozlijeđeno, navodi Amnesty International.

Ovaj će politički preokret biti nešto s čime će se papa Franjo vjerojatno pozabaviti tijekom svog posjeta Iraku u ožujku. Zemlju bi trebao posjetiti od 5. do 8. ožujka – ako posjet ne bude odgođen – nakon čega će slijediti tijesan plan putovanja – Bagdad, Erbil, Mosul, ravnica Ur i Najaf. Prema službenom papinskom planu puta koji je Vatikan objavio u ponedjeljak, papa će se sastati s vlastima u zemlji, uključujući privatni razgovor s al-Kadhimijem, kao i s katoličkim biskupima, svećenicima, redovnicima, sjemeništarcima i katehetama. Također bi trebao održati kratki sastanak s velikim ajatolahom Al-Sistanijem, jednim od najviših autoriteta šijitskog islama, koji će, kako se očekuje, dodati svoj potpis na dokument o ljudskom bratstvu koji su potpisali papa Franjo i veliki imam Al-Azhara , Ahmad Al-Tayyeb, tijekom papinog posjeta Abu Dhabiju 2019. Također se očekuje da će papa Franjo održati međureligijski sastanak na ravnici Ur, molitvenu službu za žrtve rata u Mosulu i sastanak s kršćanskom zajednicom koja živi u Qaraqoshu, jednom od najvažnijih kršćanskih mjesta iračkog Kurdistana. Postavljena je izvjesna sumnja hoće li se posjet zaista održati ili će možda biti odgođen zbog povećanja slučajeva koronavirusa u Iraku, kao i nekoliko epizoda nedavnog terorizma i pogoršanja papinog išijasa.

Dvostruki samoubilački napadi na prepunoj tržnici u Bagdadu koje je prošlog mjeseca izveo Daeš, ostavili su na desetke mrtvih i još nekoliko ozlijeđenih, što je potaknulo zabrinutost da bi sigurnost mogla biti problem tijekom papinog posjeta, ne nužno za samog papu, već za kršćansku zajednicu, koja bi postala meta čim papa stigne. Od prošlomjesečnog napada u Bagdadu, iračko Ministarstvo unutarnjih poslova izjavilo je da su ubijene dvije osobe odgovorne za organizaciju bombaških napada, a tijekom vikenda izdali su priopćenje u kojem kažu kako je uhićeno 13 pripadnika Daeša aktivnih u Bagdadu. U izjavi je ministarstvo navelo da je u suradnji s iračkom obavještajnom službom i saveznom policijom uhićeno “13 terorista u različitim područjima gubernije”. Iz ministarstva je istaknuto da su uhićeni dali potpuna priznanja, koja su snimljena predana nadležnim vlastima, zajedno s “izvornim dokumentima”.

Od invazije na Irak pod vodstvom Sjedinjenih Država, broj kršćana u zemlji opao je s otprilike 1,5 milijuna na manje od 400 000. Franjo je prethodno osudio ‘ubilačku ravnodušnost’ prema kršćanima na Bliskom istoku. ‘Ravnodušnost ubija, a mi želimo podići glas protiv te ubojite ravnodušnosti’, rekao je na službi u srpnju 2018. ‘Jer Bliski istok danas plače, pati i šuti dok drugi gaze po tim zemljama u potrazi za moći ili bogatstvom.’ U razgovoru s kaldejskim katoličkim patrijarhom u kolovozu, premijer Mustafa al-Kadhimi pozvao je iračke kršćane da se vrate. ‘Irak je zemlja za sve, a kršćani su izvorna djeca te zemlje’, rekao je Kadhimi. ‘Ozbiljno se bavimo pružanjem pomoći našim kršćanskim obiteljima i rješavanjem njihovih problema. Drago nam je da će se kršćani vratiti u Irak i pridonijeti njegovoj obnovi. Iračani svih vjera žude za novim Irakom koji vjeruje u mir i odbacuje nasilje.’

Ali kršćani koji su ostali u Iraku i dalje se suočavaju s prijetnjama militantnih skupina i žale se na nedostatak zaštitnih mjera od strane Bagdada i Erbila. Mnogi su kritizirali Kadhimijeve primjedbe kao nerealne i zahtijevali od savezne vlade da prvo zauzda naoružane milicije koje i dalje prijete njihovoj sigurnosti. Malo je vjere da bilo kurdska pešmerga ili iračke snage sigurnosti mogu zaštititi ove zajednice. Kad ranjive zajednice postanu svjedoci krađe, uništavanja i prodaje njihove povijesti u područjima podrijetla, taj se strah dramatično povećava. Ipak, patrijarh, kardinal Louis Raphael I Sako, izrazio je potporu crkve premijerovim akcijama ‘u pravcu postizanja sigurnosti i stabilnosti’, dodajući da su ‘kršćani ponosni na svoj irački identitet i osjećaju se više smireno’ vladinim rješavanjem tog pitanja.

Za razliku od većine svojih prethodnika, Kadhimi je pokušao ponovno uspostaviti irački suverenitet, posebno s obzirom na iransku podršku tamošnjim Narodnim mobilizacijskim jedinicama (PMU). Neke od tih skupina optužuju se da ciljaju američke interese i napadaju zgradu američkog veleposlanstva u Bagdadu raketama koje je isporučio Iran, iako Teheran kategorički poriče takve izjave. Budući da su štrajkovi i demonstracije postajali sve češći u posljednjih nekoliko mjeseci, a sve više kruže govorancije da ih podupiru i PMU snage, odnosi Kadhimijeve uprave s Islamskom Republikom Iran napeti su. Nije bilo javno poznato je li se irački ministar vanjskih poslova dotaknuo te teme tijekom svog posjeta Teheranu u veljači.

Uloga političkih snaga se nikad ne može odbaciti, ali narod na ulice izlazi prije svega zbog nezadovoljstva općim stanjem života. Iračku ekonomsku situaciju vjerojatno se najbolje može opisati kao groznu. Korijeni su u tome što je struktura gospodarstva desetljećima nesigurna. Irak ovisi o nafti u čak 98 posto svojih prihoda, a gotovo sve ide državi. To u osnovi znači da je država postala veća nego što bi trebala biti, da privatni sektor nije narastao onoliko koliko je trebao i da se za stvaranje radnih mjesta oslanja na vladu.