Sa svim brodolomima povijesti

Dubrovačka biskupija objavila je u srpnju 2021. zbornik radova Sa svim brodolomima povijesti. Teologija nakon Veritatis gaudium kao prvo izdanje u nizu Theologia ragusina. Radi se o prijevodu na hrvatski jezik zbornika izvorno izdanog 2019. na talijanskom jeziku, čiji su urednici sveučilišni profesori teologije povjesničar Sergio Tanzarella i filozof Secondo Bongiovanni  (član Družbe Isusove). Hrvatsko je izdanje rezultat rada prevoditelja dr. sc. Branka Jurića (svećenika Vrhbosanske nadbiskupije i vicerektora Collegium Theutonicuma u Rimu), koji je ujedno i urednik izdanja, i mr. sc. Loredane Fabijanić, povjesničarke s magisterijem Fakulteta crkvene povijesti Gregoriane, sada na doktorskom studiju iz društvenih znanosti na Angelicumu u Rimu.

Zbornik radova na 398. str. plod je znanstvenoga skupa održanoga u lipnju 2019. na Papinskom teološkom fakultetu Južne Italije u Napulju. Na koncu konferencije stigao je i papa Franjo i održao govor o ulozi teologije. Radovi u zborniku promišljaju o budućnosti teologije na tragu papina dokumenta Veritatis gaudium, koji se među ostalima donosi u prilogu zbornika. U prilogu se donose i dokument „Ljudsko bratstvo za svjetski mir i zajednički život“ pape Franje i Velikog imama Al-Azhara Ahmad Al-Tayyeba, govor pape Franje u Abu Dhabiju 2021. i pismo patrijarha Bartolomeja teološkom skupu u Napulju 2019. Urednik hrvatskog izdanja Branko Jurić u hrvatsko je izdanje unio i nekoliko dodataka poput predgovora mons. Mate Uzinića, govor velikog imama Ahmeda Al-Tayyeba u Abu Dhabiju 2021., pismo napuljskih profesora teološkog učilišta prigodom izvanredne situacije izazvane Covid-19 i članak franjevca Ivana Šarčevića „Mjesto i uloga teologije u Crkvi i društvu u svjetlu konstitucije Veritatis gaudium“.

Papa Franjo 8. prosinca 2017. donio je apostolsku konstituciju Veritatis gaudium o crkvenim sveučilištima i fakultetima, očekivan i vrlo važan dokument koji četrdeset godina nakon prethodne konstitucije Sapientia christiana uspostavlja načela i norme za obnovu sustava crkvenih studija. Taj je dokument potaknuo spomenuti fakultet u Napulju da u lipnju 2019. održi znanstveni skup čiji je naslov istovjetan ovom zbornik.

Uz predgovor F. Lombardija, zbornik donosi radove 17 teologa, među kojima i nekršćana. Nabrojit ćemo teme i autore: značenje konteksta (A. Bongiovanni), migracije i teologija (V. Petrarca i C. Torcivia), ljudsko bratstvo i filozofija (S. Bongiovanni), razumijevanje periferija (G. Marcello), dijalog u kontekstu Mediterana (G. De Simone i D. Abignente), kakve teološke škole u Mediteranu (F. Mandreoli), metafora Tiberijatskog mora (E. Salvatore), teologija nakon Veritatis gaudium (P. Di Luccio), sakralna umjetnost i njezina dijaloška narav u Mediteranu (J.P. Hernandez i G. Agnisola), međureligijski dijalog u islamskim zemlkjama (S. Djebbi), vjerska sloboda u islamu (M. Bar-Sher), važnost razlučivanja u rješavanju napetosti (F. Ramírez Fueyo), teologija i mir (S. Tanzarella), teologija i pitanje laika odnosno žena (A. Canfora).

Dijaloški karakter teologije u budućnosti i njezinu važnost ne samo za teologe ističe mons. Mate Uzinić u predgovoru zbornika: „Teologija nije vlasništvo samoprozvanih pismoznanaca niti pripada klubu duhovnih elitista. (…) Za vjeru je presudan govor o Bogu na prvoj, egzistencijalnoj razini. Sa suvremenim svijetom i svim njegovim postignućima moramo ući u dijalog kako bismo ga obasjali svjetlom vjere.“

Ključni pojam u razumijevanju ovoga zbornika jest kontekstualna teologija. Teolozi ovoga zbornika kontekst za teologiju vide u Mediteranu. Ambrogio Bongiovanni ovako objašnjava kontekst Mediterana: „Promišljati danas Mediteran kao teološko mjesto znači da se kontekst tog prostora (…) upotpunjuje znanjem o mjestu koje otkriva  duhovnu prisutnost, u svojoj egzistencijalnoj pluralnosti. To je locus u kojem treba provoditi teološko razlučivanje, u kojem kršćanska zajednica (i ne samo ona) sebe shvaća  kao biće u svijetu; locus kao stvarnost otvorena za interpretativnu dinamiku među različitim subjektima.“ Judaizam, islam i pravoslavlje glavni su sugovornici Katoličke crkve na povijesnim obalama Mediterana, a nalazimo ih prisutne i uključene u dijalog konferencije u Napulju. Autori polaze od percepcije prostora Sredozemlja kao dijaloškog mjesta, kao povijesnog, geografskog, ljudskog mosta između Europe, Afrike i Azije. To je područje u kojem je odsutnost mira proizvela višestruke regionalne i globalne neravnoteže, i čije bi smirivanje, kroz praksu dijaloga, moglo uvelike pridonijeti pokretanju procesa pomirenja i mira.

Iz radova ovoga zbornika proizlazi poimanje teologije koja nije kabinetska znanost, već se rađa i stvara u konkretnom životu, među ljudima. Njezino je ključno odredište da je pastoralna, misionarska i evangelizatorska te da svoj identitet crpi iz missio ad mundum.

Kulturološka revolucija koju zagovara Veritatis gaudium poziva teologe istraživače na dijalog sa znanstvenicima iz drugih disciplina. Teolozi se pozivaju da potaknu i prate put posvješćivanja o slabima i njihovo traženje rješenja za autentičan ljudski razvoj. Djelovanje u tome smjeru pretpostavlja preferencijalnu opciju za siromašne koja bi imala biti shvaćena prvenstveno kao teološka, a ne kao kulturološka, sociološka, politička ili filozofska kategorija. Jedna od važnijih metaforičkih sintagmi ovog dokumenta u shvaćanju teologije jest ‘providonosni kulturalni laboratorij’. Njime se želi kazati da crkveni studiji nemaju cilj jedino obrazovati svećeničke kandidate, stručnjake u teologiji i vjeroučitelje, nego da ti studiji trebaju postati neke vrste ‘radionice’, ‘tvornice’ mišljenja i tumačenja svijeta i života. Crkveni studiji nisu dakle svrha samima sebi, nego sudjeluju u samo-razumijevanju svijeta i pomažu punijem životu suvremenika.

Izdavanjem ove knjige Dubrovačka biskupija ispunila je prazninu koju ostavljaju kako naši teolozi tako i naše vjerske izdavačke kuće. Odabir ili propuštanje izbora određenih autora ili određenih tema, zbog ovog ili onog razloga – a najčešće zato jer je prosudba pripuštena urednicima koji se zbog komoditeta ne žele zamjeriti nekim crkvenim krugovima – ima za učinak činjenicu da je teološka javnost prikraćena teoloških radova o suvremenim pitanjima. Zbog toga je Crkva uskraćena onih teoloških iskoraka koje su teolozi prethodnih generacija bili sposobni činiti i činili su npr. u koncilskom vremenu (npr. T. J. Šagi Bunić, Josip Turčinović i dr.). Poznavatelji prilika teološke literature u Hrvatskoj, širi poznavatelji stanja teologije u Hrvatskoj danas, brzo će uočiti vrijednost ove publikacije. Unatoč postojanja više teoloških učilišta u Hrvatskoj, očito je kako se teologija nalazi u krizi. Ta se kriza očituje, kako to često običavamo reći, ne samo u kvantiteti (sve manji broj zainteresiranih studenata kako pripravnika za svećeništvo i redovništvo tako i laika), tako i u kvaliteti (odsustvo nekih tema koje se redovito susreću u zapadnim teološkim radovima i čine našu društvenu stvarnost koju kao locus theologicus teolozi trebaju uočiti). Činjenica da je ovaj zbornik izdala Dubrovačka biskupija, a ne neke druge ustanove, koje bi u svojem poslanju bile prvotno pozvanije da to učine, ukazuje na tu krizu. Izostanak interesa za ovakve teme kod hrvatskih teologa također ukazuje i na svojevrsno zatvaranje spram tema na koje nas upućuje papa Franjo, cijeli njegov pontifikat, kao i zadaće koje on vidi za teologiju kao znanost i crkvena teološka učilišta u budućnosti.

O krizi teologije, koju se katkada u Crkvi percepira kao smetnju u formaciji svećenika više negoli pretpostavkom za uspješno vršenje duhovnog zvanja danas, progovara Ivan Šarčević, autor priloga hrvatskom izdanju zbornika: „Teolozi svoju kompetenciju ne stječu po funkciji (po autoritetu podijeljene službe), ni samo po stručnosti, znanstvenosti, koje su svakako nezaobilazne, nego po religioznoj kompetenciji, po proročkoj crti, po svojoj duhovnoj koherentnosti. (…) Može se unutar Crkve govoriti o neteološkoj paradigmi, odnosno razumijevanju studija teologije, koji je čak kanonski propisan da se bude svećenikom i pastirom, ali ga se praktično smatra preprekom k svećeništvu, smetnjom za duhovni život.“

Shvaćanje Mediterana kao teološkog mjesta, čije su današnje obličje brodolomi i brodolomci koji se utapaju pred očima suvremenog Europljanina, izdavači su opipljivo izrazili koricama knjige. Grafički urednik Damir Bralić, poznato i nagrađivano ime našeg izdavaštva, na temelju rada umjetnice Mie Štark, izradio je kapljice mora u kojem se događa drama utapljanja i naše zapadne indiferentnosti. No kapljice mora položene su horizontalno i vertikalno, ukazujući ne samo na zemaljsku dramatičnost, već i na nebeski smjer trpljenja i teologije koja o tome promišlja unutar korica zbornika.

---

Marko Medved, polis.ba

---

Marko Medved (rođen 1974. u Rijeci) doktorirao je na Fakultetu crkvene povijesti Papinskog sveučilišta Gregoriana u Rimu. Izvanredni je profesor na Teologiji u Rijeci – Katoličkom bogoslovnom fakultetu Sveučilišta u Zagrebu gdje predaje crkvenu povijest. Glavni i odgovorni je urednik “Riječkog teološkog časopisa”. Nedavno je objavio monografiju “Filius conventus Fluminensis. Augustinci pustinjaci sv. Jeronima u Rijeci” za koju je dobio godišnju nagradu Grada Rijeke. Više o knjizi možete pročitati i poslušati u prilogu Loredane Fabijanić za Vatican news.

---