Kontaktirajte nas.
Pišite nam na: portal@polis.ba
Roberto De Simone: Moderno je društvo iskrivilo odnos prema izričajima koje nam Božić nudi
Jaslice su danas jedan hladan predmet, postave se i to je to. Ni o čemu ne govore. Kupe se gotove bez svijesti što predstavljaju
Glazbenik, skladatelj, redatelj, dramaturg, 84-godišnji Roberto De Simone (Napulj, 1933), jedna je od značajnih osoba talijanske kulture. Ovaj je razgovor velikim dijelom vezan uz temu jaslica i knjigu o jaslicama koju je De Simeone objavio 1998. godine. Govori o religijskom, antropološkom i društvenom značenju jaslica. Treba svakako napomenuti je Napulj nadaleko poznat po izradi jaslica i da su one jedan od glavnih simbola ovog grada.
Razgovor vodio: Marco Belpoliti; izvor: doppiozero.com.
Kako Vam se danas čine jaslice u Napulju? Postoje li još?
Umjesto o tradiciji, o kojoj bi valjalo napraviti razliku između onoga što je danas i onoga što je bilo u prošlosti, govorio bih o jaslicama kao o religijskom izražaju jedne kulture. Jaslice su bile događaj u čijem pravljenju je nekada sudjelovala cijela obitelj, svaka pojedina obitelj, da bi slavili Kristovo rođenje uprisutnjujući ga i bio je to kôd mitova, legendi i drevnih jezika. Toga više nema. Gubi se kolektivni imaginarij. Pojedini likovi vezivali su se za točno određena mjesta i odražavali su kulturni kôd koji je bio povezan sa snovima, mitovima, legendama, na koji se kroz dva milenija vezivalo tkivo pučke religioznosti.
Osobe više ne sanjaju? Današnji se snovi ne odnose na njihovu univerzalnu simboliku?
Ljudi sanjaju ono što vide na televiziji. To je jedini preostali imaginarij. A imaginarij jaslica bio je u službi kolektiva. Danas postoji imaginarij potrošnje, likova koji se iz dana u dan mijenjaju, poput predmeta. Sve je privremeno, mijenja se. Pojedinac sam sanja.
U Vašoj knjizi nam pomažete razumjeti da su jaslice silazak ovamo dolje, u ktoničku (podzemnu, op. prev.) stvarnost. Možda se upravo to izgubilo?
U božićnim se danima ostvaruje uzajamna povezanost jaslica s igrom tombole (igra potječe iz Napulja, op. prev.), s brojevima koji izražavaju situacije likova prisutnih u jaslicama, u obliku kôda. Na taj je način imaginarij svaki put bio povezan (s čime?) s periodom smanjenih aktivnosti u poljoprivredi i drugim poslovima, koji su prekidani tijekom zime.
Pišete kako je Božić bio privremeni iskorak iz svakodnevice, omogućavao je da se skloni od materijalnih muka, patnji života, teškoća življenja. Ovo više ne postoji?
Više ne postoji svakodnevica. I to se izokrenulo. U materijalnoj kulturi je sve privremeno, varira sukladno ekonomskim mogućnostima osobe. Moderno je društvo iskrivilo odnos prema vremenu i izričajima koje nam Božić nudi. Više ne postoji zima, ne postoji više ljeto. Postoji samo „godišnji odmor“ na poslu koji je sam po sebi godišnji odmor. Termini kojima se mi koristimo su jedno nedostižno licemjerstvo.
Mnoge figure u jaslicama o kojima pišete – bunar, izvor, mlin, pećina, vukodlak – imaju veze sa strahom. Oni odgovaraju strahovima i zebnjama ljudi toga vremena. Postoji li još uvijek ovo noćno putovanje o kojem pišete? Ili se događa sve na svjetlu dana?
Bertolt Brecht je kazao poslije eksplozije atomske bombe da je zapadna civilizacija definirana svjetlećom eksplozijom, koja je također razorila i noć. Živimo u danu koji je osvijetlila ratna eksplozija, to je sunce koje nas svakodnevno grije. Imamo strahove, tjeskobe, ali jedine riječi koje se odnose na tjeskobu tiču se banke, odnosno nakupljenih dugova. Individue žive same, bez jaslica. To predstavlja kôd koji svi dijele.
Ne vjerujete da je u simboličkoj strukturi, u imaginariju ljudskih bića, na mjesto Božića i jaslica s onim što oni predstavljaju, došlo nešto drugo? Imaginarij nije iščeznuo. Mislite li da je nešto od njega preostalo?
Imali smo poslije Drugog vatikanskog koncila opadanje katoličke vjere. Odredbe tog koncila su oštro kaznile drevne kolektivne tradicije, bilo zemljoradničke bilo pastirske. Oko ovih poslova danas vlada zbrka, više se njima ne upravlja odozgor, nego po zahtjevima potrošača, uvoza, izvoza i drugih aktivnosti konzumerističkog imperijalizma.
Je li religioznost potpuno iščezla ili postoji u nekom drugom obliku? Vi predočavate jednu viziju svijeta blisku Pasolinijevoj, govorite o Drugom vatikanskom koncilu na sličan način kao Cerenetti. To je jedna vizija bez nade.
Dijelim te pasolinijevske beznadne vizije. Jedine postojeće stvarnosti su otpori kataklizmi koja dolazi od zapadnog kapitalizma. Postoji nada u istočnim zajednicama, u Južnoj Americi, gdje postoji i odolijeva kultura koja nije masovna, autonomna kultura koja ima vlastite kodove, koji nisu zamijenjeni onim što nameću televizija i kompjuter.
U knjizi o jaslicama, pokazali ste da je unutar kršćanske kulture preživljavala i ona poganska. Neće li možda biti slučaj da i unutar konzumerizma, njegovog imaginarija, preživi nešto iz prošlosti što pomaže živjeti, suočavati se s patnjama života i nadati se drugačijoj budućnosti? U osnovi prigovora tradicionalnoj kulturi je to što je ona pristajala uz moć, uz svijet takav kakav je bio, nepravedan i neravnopravan.
Ljudi su danas sami, poput monada. Religija je činjenica koja vezuje kolektiv. Gubitak religijskog svijeta ostavlja osobe bez ikakvih socijalnih odnosa.
Ne čini li Vam se da Vaša vizija sadrži i reakcionarne aspekte? Nekada su ljudi umirali mladi, u mukama, razbolijevali se, bio je to svijet bolesti, nasilja, patnji. Nije postojala demokracija i religija je bila sklonište…
Demokracija koja nama upravlja je mafija. Nije to demokracije, to je demagogija, stalež osoba kojima je stalo samo do vlastitih interesa i dostignutih privilegija. Ne radi se tu o demokraciji nego o licemjerstvu. To je državna mafija. Nekada se patilo zbog bolesti za koje nije postojao lijek, danas bolujemo od neizlječivih bolesti zato što je omogućen pristup drogama koje mladi sve više koriste. Bolje je biti reakcionar, nego osoba ovisna o perverznom sustavu demokratske hipokrizije.
Postoji li ikakva nada? Ni u jaslicama nema pomoći i utjehe?
Jaslice su postale jedan od predmeta kućanstva, nisu više predmet štovanja. Način pripremanja jaslica ranije je bio točno utvrđen. Počinjalo se praviti ih u tjednima nakon Dušnog dana, 2. studenog, da bi do 30. studenog mogle biti skoro gotove kako bi spremne dočekale devetnicu gajdaša Bezgrešnoj, 8. prosinca. Potom se čekao 16. prosinac i devetnica Djetešcetu, koja je trajala od 16. do 24. prosinca. Bile su povezane i sa svetkovinom Sveta tri kralja, 6. siječnja, kada bi se pred špiljom postavljali likovi kraljeva mudraca koji nisu bili na konjima, nego su klečali. Ritual je imao kontinuitet s preciznim datumima. Poslije blagdana svetog Ante Pustinjaka, figure bi se uklanjale, špilja se ispraznila i smještale bi se duša iz čistilišta. Jaslice su danas jedan hladan predmet, postave se i to je to. Ni o čemu ne govore. Kupe se gotove bez svijesti što predstavljaju.
Vi čitate jaslice kao otvorenu knjigu, budući da dolazite iz takve kulture. Ne postoji li neka simbolička struktura koja bi bila u skladu s datumima koje ste sada iznijeli ali koja bi jednako izražavala ljudske potrebe koje su bile sažete u jaslicama? Ne postoje li simboličke strukture koje bismo mi trebali čitati na onaj način na koji Vi činite s jaslicama?
Vrijeme je nekada oblikovala priroda, danas ga oblikuju kompjuterski jezici i perverzni jezici masovne kulture. Jedine manifestacije koje bi izgledale povezane s ritualnim vremenom su one masovne kulture.
Ne vjerujete da se čovjek preko znanosti i tehnike, kako potkrepljuju pojedini autori, približava besmrtnosti, ljudskoj želji također prisutnoj i u religiji. Postat ćemo slični bogovima. Možda nam zbog toga jaslice više ništa ne govore.
Besmrtnost je povezana s kompjuterom. Ne dijelim perspektivu besmrtnosti kroz medicinu i znanost. Obje su ostvarile progres, ali ja pravim distinkciju između znanstvenog progresa podređenog masovnoj potrošnji i progresa koji je ustvari ljudsko nazadovanje. Čovjek više nije vezan za položaj Sunca, za godišnja doba. Čini mi se da je svijet prilično nazadovao.
Jaslice su izgubile na važnosti i zbog iščeznuća odnosa između živih i mrtvih?
Odnos s mrtvima bio je umirujući, zato što se praštalo. Mislilo se o životu u prošlosti a gledalo se u budućnost.
Imate li jaslice ove godine?
Imam ih. Napravili su ih zanatlije koji su poznavali kodove i jezike. Pastire u njima izradili su majstori prije stotinu ili dvjesta godina, od gline, bez kalupa. Postavio sam ih na svoje mjesto, ostaju u kući.
Znači, za Vas je uvijek Božić?
Ne, nije uvijek Božić. Božić je samo u trenutku u kojem se Božić vraća, u smislu povezanosti s prošlošću. U drugo vrijeme nije prisutan kao sezonski jezik u kojem se čine ove stvari. Radi se o tome da se vlastita unutrašnjost spreže sa značenjima jezika. Izvan božićnog vremena ih se ne može izraziti. Izriču ih i izricali su ih različiti rituali, neki od njih su iščeznuli poput Uskrsa i svetkovina.
Prijevod: Jozo Š., polis.ba